Wikipedija

Megadeth

Megadeth je američki heavy metal sastav iz Los Angelesa, Kalifornije. Gitarist Dave Mustaine i basist David Ellefson osnovali su grupu 1983. ubrzo nakon što je Mustaine bio izbačen iz Metallice. Uz Metallicu, Anthrax i Slayer Megadeth je jedan od "velike četvorke" američkog thrash metala, koja je zaslužna za njegov razvoj i popularizaciju. Njegova glazba sadrži složene aranžmane i brze ritmičke sekcije te tekstove pjesama o smrti, ratu, politici i religiji.

Megadeth na koncertu u Londonu 2018. godine. Slijeva nadesno: David Ellefson, Dirk Verbeuren, Dave Mustaine i Kiko Loureiro.
Osnivanje1983. (Los Angeles, Kalifornija)
MjestoSAD
Žanroviheavy metal, thrash metal, speed metal
Djelatno razdoblje1983. – 2002., 2004. – danas
Producentska kućaCombat, Capitol, Sanctuary, Roadrunner, Tradecraft
AngažmanMetallica, MD.45, F5, Eidolon, Slayer, Angra, Lamb of God, Anthrax, Soilwork, White Lion
WWW
Stranicawww.megadeth.com
Članovi (članice)
Dave Mustaine
Kiko Loureiro
Dirk Verbeuren
Bivši članovi (članice)
Bivši članovi

Megadethov je album prvijenac, Killing Is My Business... and Business Is Good!, 1985. godine objavila nezavisna diskografska kuća Combat Records te je bio djelomično uspješan. Privukao je pažnju većih izdavača i Megadeth je potpisao ugovor s Capitol Recordsom. Njegov prvi album koji je objavila veća diskografska kuća, Peace Sells... but Who's Buying?, bio je objavljen 1986. godine i utjecao je na podzemnu metal scenu. Megadeth je u to doba bio na lošem glasu zbog zloupotrebe droga i svađa među njegovim članovima.

Nakon što je postava postala stabilna, Megadeth je objavio nekolicinu albuma koji su postigli platinastu nakladu, među kojima su Rust in Peace (iz 1990.) i Countdown to Extinction (iz 1992.). Ovi su albumi, uz svjetske turneje, grupi priuštili javno priznanje. Skupina se nakratko raspala 2002. godine jer je Mustaine ozlijedio ruku i ponovno se okupila 2004. bez basista Ellefsona, koji je pokrenuo sudski postupak protiv Mustainea. Ellefson se nagodio s Mustaineom izvan suda i ponovno se pridružio sastavu 2010. godine. Megadeth je od srpnja 2005. godine nekoliko puta održao vlastiti glazbeni festival Gigantour.

Megadeth je prodao više od 38 milijuna albuma širom svijeta,[1] šest od njegovih petnaest albuma dobilo je platinastu nakladu i dobilo dvanaest nominacija za nagradu Grammy. Megadeth je osvojio svoj prvi Grammy za najbolju metal izvedbu 2017. godine za pjesmu "Dystopia". Maskota grupe, Vic Rattlehead, često se pojavljuje na naslovnicama albuma i koncertima. Skupina je izazvala polemike zbog svoje glazbe i tekstova te su ponegdje njezini albumi bili zabranjivani i koncerti otkazivani; MTV je odbio reproducirati dva njezina glazbena spota jer je program smatrao da potiču na samoubojstvo.

Povijest

uredi

1983. – 1984.: Osnivanje

uredi

Dave Mustaine bio je 11. travnja 1983. izbačen iz Metallice neposredno prije nego što je sastav počeo snimati svoj debitantski album Kill 'Em All zbog zloupotrebe droga i svađa s Jamesom Hetfieldom i Larsom Ulrichem. Mustaine je kao Metallicin glavni gitarist od 1981. skladao neke od njezinih ranijih skladbi i pomogao joj da postane samouvjerenija tijekom koncerata.[2][3] Naknadno je Mustaine obećao da će joj se osvetiti tako što će osnovati skupinu koja će biti brža i žešća.[4] Dok je autobusom putovao nazad u Los Angeles, Mustaine je pronašao pamflet kalifornijskog senatora Alana Cranstona na kojem je pisalo: "Nećemo se moći riješiti arsenala megasmrti (megadeath) bez obzira na to što se dogovori mirovnim ugovorima."[5] Mustaine je zapamtio izraz "Megadeath" i napisao pjesmu čiji je naziv napisao manjom promjenom slova u Megadeth, a prema Mustaineovim je riječima predstavljala uništenje moći.[6]

Nakon povratka u Los Angeles Mustaine je počeo tražiti nove članove za svoj sastav. Osnovao je skupinu sa svojim susjedima, Davidom Ellefsonom i Gregom Handevidtom, koji su se preselili ondje iz Minnesote i poimence svirali bas-gitaru i gitaru. Iako će Handevidt u grupi biti samo par mjeseci, Mustaine i Ellefson postali su čvrsto glazbeno povezani. Usprkos svojem entuzijazmu Mustaine je teško nalazio nove članove koji bi popunili postavu. On i Ellefson testirali su oko petnaest bubnjara i nadali se da će pronaći onog koji će razumjeti promjene u glazbenoj metrici. Nakon kratkog sviranja s Dijonom Carruthersom odabrali su Leeja Rauscha. Također su odlučili da će, nakon šest mjeseci potrage, Mustaine ipak biti glavni pjevač.[7]

Megadeth je 1984. snimio demouradak od tri pjesme na kojem su svirali Mustaine, Ellefson i Rausch.[8] Taj je demo, pod imenom Last Rites, bio objavljen 9. ožujka 1984. godine. Na demu su se pojavile ranije inačice skladbi "Last Rites/Loved to Death", "The Skull Beneath the Skin" i "Mechanix", od kojih su se sve pojavile na albumu prvijencu sastava.[9] Nakon mjeseci traženja grupa je imala poteškoće u nalaženju drugog gitarista. U međuvremenu je Kerry King iz Slayera u proljeće 1984. privremeno s njom svirao ritam gitaru na nekoliko koncerata koji su se održali u području San Francisca.[8] King se kasnije vratio u Slayer i Megadeth je zamijenio Rauscha jazz fusion bubnjarom Garom Samuelsonom. Samuelson je prethodno bio u džez skupini The New Yorkers s gitaristom Chrisom Polandom. Nakon što je vidio Samuelsona kako svira s Megadethom u triju, Poland je otišao iza bine i predložio improviziranu audiciju za mjesto glavnog gitarista u sastavu; pridružio se Megadethu u prosincu 1984.[4]

1985.: Killing Is My Business... and Business Is Good!

uredi
 
Vic Rattlehead na pozornici pored Davea Mustainea 2018. godine.

Nakon što je razmišljao o raznim izdavačima, Mustaine je potpisao ugovor s Combat Recordsom, nezavisnom diskografskom kućom iz New Yorka koja je Megadethu ponudila najveći budžet za snimanje albuma i turneju.[8] Combat Records je 1985. dao skupini 8,000 dolara za snimanje i produkciju albuma prvijenca. Nakon što je potrošila 4,000 dolara budžeta na droge, alkohol i hranu, grupa je otpustila izvornog producenta i samostalno dovršila snimanje.[10]

Usprkos lošoj kvaliteti zvuka[11] Killing Is My Business... and Business Is Good! bio je relativno uspješan u podzemnim metal krugovima te je privukao pažnju većih izdavača.[12] Glazbeni pisac Joel McIver pohvalio je njegovu "žestoku tehnikalnost" i izjavio da je album "podigao standarde za cijelu thrash metal scenu te su gitaristi bili prisiljeni svirati još pravilnije i snažnije".[13] Na naslovnici albuma prvi se put pojavila maskota grupe Vic Rattlehead, koja će se često pojavljivati na naknadnim naslovnicama nosača zvuka.[14]

Killing Is My Business... and Business Is Good! sadrži "Mechanix", pjesmu koju je Mustaine napisao dok je još bio u Metallici. Iako je Mustaine nakon svojeg otpusta rekao skupini da ne koristi glazbu koju je skladao, Metallica je snimila drugačiju inačicu pjesme, "The Four Horsemen", koja je bila sporijeg tempa i sadržavala je melodičnu središnju sekciju.[15] Ma albumu se pojavila i obrada skladbe "These Boots Are Made for Walkin'" Nancy Sinatre, koja je imala brži tempo i promijenjeni tekst. Megadethova je inačica izazvala polemike tijekom 1990-ih kad je njezin autor, Lee Hazlewood, rekao da su Mustaineove promjene bile "odvratne i uvredljive".[16] Pjesma je bila maknuta s reizdanja od 1995. do 2001. godine zbog prijetnje sudskim postupkom.[17]

Sredinom 1985. Megadeth je s kanadskim speed metal sastavom Exciter otišao na svoju prvu sjevernoameričku turneju: Killing for a Living Tour. Gitarist Mike Albert na turneji je zamijenio Poland, koji se borio s ovisnošću.[18] Poland se ponovno pridružio grupi u listopadu 1985., prije nego što je počela snimati svoj drugi album za Combat.[19]

1986. – 1987.: Peace Sells... but Who's Buying?

uredi

Prema Mustaineovim je riječima Megadeth bio pod pritiskom da snimi još jedan uspješan album: "Taj je drugi album 'sve ili ništa' za svaki sastav. Ili se popnete na drugu razinu ili je početak propasti."[20] Pjesme su bile napisane relativno brzo u starom skladištu južno od Los Angelesa prije nego što je snimanje započelo.[19] Mustaine je skladao glazbu, a ostali su članovi nudili aranžmanske ideje.[21]

Album je bio snimljen uz budžet od 25,000 dolara Combat Recordsa. Nezadovoljna financijskim ograničenjima grupa je napustila Combat i potpisala ugovor s Capitol Recordsom. Capitol je otkupio prava za album i unajmio producenta Paula Lanija da remiksa ranije snimke. Objavljen krajem 1986., Peace Sells... but Who's Buying? odlikovao se čišćom produkcijom i sofisticiranijim pjesmama.[22] Mustaine je želio pisati društveno svjesne tekstove za razliku od heavy metal skupina glavne struje koji su pjevali o "hedonističkim užicima".[23] Album je bio značajan zbog svojih političkih komentara i pomogao je Megadethu povećati krug obožavatelja.[24] Naslovna pjesma bila je glavni singl s albuma te ju je popratio glazbeni spot koji se često prikazivao na MTV-ju.[25]

 
Megadethov se logotip prvi put pojavio na njegovom drugom albumu te je prikazan na svakom njegovom nosaču zvuka od tada.[26]

Megadeth je u veljači 1987. bio predgrupa Aliceu Cooperu na njegovoj turneji Constrictor,[27] a sljedeći je mjesec otišao u Ujedinjeno Kraljevstvo na svoju prvu svjetsku turneju kao glavni izvođač. Turneju, koja je trajala 72 tjedna, podržali su Overkill i Necros te se nastavila u Sjedinjenim Državama.[28] Tijekom turneje Mustaine i Ellefson razmišljali su o tome da otpuste Samuelsona zbog njegove zloupotrebe droga.[29] Prema Mustaineovim riječima skupina se nije mogla nositi sa Samuelsonom kad je bio pod utjecajem droga. Bubnjar Chuck Behler putovao je s Megadethom i nastupio na zadnjim koncertima na turneji jer su se ostali članovi bojali da Samuelson neće biti u stanju svirati.[30] Poland se posvađao s Mustaineom i bio je optužen za prodavanje opreme skupine kako bi kupovao heroin.[29] Zbog toga su Samuelson i Poland 1987. bili otpušteni iz Megadetha te je Behler postao njegov punopravni bubnjar.[28]

Kasnije je te godine šesnaestogodišnji gitarist Jeff Loomis iz Sanctuaryja otišao na audiciju kako bi postao Megadethov gitarist. Mustaine je pohvalio Loomisovo sviranje, ali je smatrao da je premlad.[31] Polanda je izvorno zamijenio Jay Reynolds iz skupine Malice, ali kad je sastav počeo raditi na svojem sljedećem albumu zamijenio ga je njegov učitelj gitare, Jeff Young, u vrijeme kad je Megadeth već šest tjedana snimao svoj treći album.[30]

1988. – 1989.: So Far, So Good... So What!

uredi

Uz pomoć budžeta veće diskografske kuće Paul Lani postao je producent albuma So Far, So Good... So What! za čije je snimanje bilo potrebno preko pet mjeseci. Produkciju su kvarili problemi, djelomično zbog Mustaineove borbe s ovisnošću o drogi. Mustaine je kasnije izjavio: "Produkcija So Far, So Good... So What!-a bila je užasna, uglavnom zbog droga i prioriteta koje jesmo ili nismo imali u to vrijeme." Mustaine se posvađao s Lanijem, a do svađe je došlo kad je Lani počeo inzistirati na tome da se bubnjevi snime odvojeno od činela, što je bio proces nepoznat rock bubnjarima.[32] Mustaine i Lani udaljili su se jedan od drugog tijekom miksanja te je Lanija zamijenio Michael Wagener, koji je remiksao album.[33]

So Far, So Good... So What! bio je objavljen u siječnju 1988. te su kritike i reakcije obožavatelja bile pozitivne.[34] Album je sadržavao obradu "Anarchy in the U.K." Sex Pistolsa; Mustaine je promijenio tekst, ali je kasnije izjavio da ga je jednostavno krivo čuo. Kako bi podržao album, Megadeth je otišao na svjetsku turneju, bio predgrupa Diu u Europi te se kasnije u Sjedinjenim Državama pridružio Iron Maidenu na njegovoj turneji Seventh Tour of a Seventh Tour.[35]

Sastav se u lipnju 1988. pojavio u dokumentarnom filmu The Decline of Western Civilization Part II: The Metal Years Penelope Spheeris.[36] Dokumentarni je film pratio heavy metal scenu u Los Angelesu krajem 1980-ih, a Spheeris, koja je režirala spot za Megadethovu pjesmu "Wake Up Dead", odlučila je uključiti grupu u film kako bi u njemu bila i jedna skupina koja bi bila ozbiljnija od glam metal sastava.[37][38] Mustaine je bio razočaran filmom jer je povezao Megadeth s "gomilom sranjskih grupa".[39]

U kolovozu se skupina pojavila na festivalu Monsters of Rock u Castle Doningtonu u Ujedinjenom Kraljevstvu te je svirala pred publikom koju je činilo više od 100,000 ljudi. Na jednom se nastupu kao gostujući glazbenik pojavio Metallicin bubnjar (i bivši Mustaineov kolega iz sastava) Lars Ulrich. Megadeth je trebao otići na europsku turneju Monsters of Rocka, ali ju je napustio nakon prvog koncerta zbog Ellefsonovih problema s drogom, zbog kojih je odmah pošao na liječenje.[40]

Mustaine je otkazao nekoliko koncerata na Megadethovoj australskoj turneji ubrzo nakon pojave na Monsters of Rocku te je naknadno otpustio Behlera i Younga. Kasnije je komentirao: "Na putu su stvari iz manjih okršaja prerasle u potpuni bijesni rat. Mislim da je većina nas bila nepredvidljiva zbog [droga]."[41] Tijekom turneje Mustaine je primijetio kako počinju nastajati problemi s Behlerom te je u skupinu doveo bubnjara Nicka Menzu, koji je radio kao Behlerov tehničar bubnjeva. Kao što je bio slučaj sa Samuelsonom, Menza je trebao preuzeti bubnjanje ako Behler ne bude mogao nastaviti svirati na turneji. Menza je zamijenio Behlera 1989. godine.[42] Young je bio otpušten zbog Mustaineovih sumnji da je imao aferu s Mustaineovom djevojkom, no tu je optužbu Young negirao.[43]

Grupa nije uspjela brzo pronaći prikladnu Youngovu zamjenu. U to je vrijeme Megadeth snimio obradu pjesme "No More Mr. Nice Guy" Alicea Coopera, koja se pojavila u filmskoj glazbi za horor film Shocker Wesa Cravena.[44] Spot je režirala Penelope Spheeris, koja je izjavila da je snimanje bilo "herkulski posao" jer Mustaine nije mogao svirati gitaru zbog svojih problema s drogom.[36] Tijekom audicije za novog glavnog gitarista koja se održala u ožujku 1989., Mustaine je bio uhićen zbog vožnje pod utjecajem opojnih sredstava i posjedovanja narkotika nakon što je udario u parkirano vozilo u kojem se nalazio policajac koji nije bio na dužnosti.[45] Sud mu je ubrzo propisao odlazak u centar za odvikavanje te je prvi put u deset godina prestao konzumirati drogu.[36]

1990. – 1991.: Rust in Peace

uredi

Kad se Mustaine otrijeznio, Megadeth je nastavio potragu za novim glavnim gitaristom. Među onima koji su se pojavili na audiciji bili su Lee Altus iz Heathena te Eric Meyer iz Dark Angela. Meyer je bio pozvan da se pridruži grupi nakon Polandovog odlaska, ali je odlučio ostati u Dark Angelu.[46] Slash, gitarist Guns N' Rosesa, neobvezno je svirao s Mustaineom i Ellefsonom i, iako se činilo da će se pridružiti sastavu, ostao je u Guns N' Rosesu.[47] Dimebagu Darrellu iz Pantere bio je ponuđen posao, ali se želio pridružiti skupini pod uvjetom da u nju dovede svojeg brata, Panterinog bubnjara Vinnieja Paula. Budući da je Megadeth već bio zaposlio Menzu, Darrell mu se odbio pridružiti.[48]

 
Megadeth tijekom nastupa u Sloss Furnacesu Birminghamu, Alabami 17. srpnja 1991. godine.

Ron Laffitte, član Capitolovog menadžmenta, predložio je da se sastavu na mjestu gitarista pridruži Marty Friedman. Laffitte je poslušao Dragon's Kiss, samostalni Friedmanov album koji je snimio dok je još bio u Cacophonyju.[49] Mustaine i Ellefson bili su zadovoljni Friedmanovim stilom i smatrali da razumije Megadethovu glazbu.[50] Nakon što se Friedman pridružio grupi, nastalo je ono što obožavatelji smatraju glavnom Megadethovom postavom.[51] Revitalizirana je skupina u ožujku 1990. godine ušla je u studio Rumbo Studios s koproducentom Mikeom Clinkom kako bi snimila svoj kritički najprihvaćeniji album, Rust in Peace. Članovi skupine prvi su put u studiju ostali trijezni zbog čega su se riješili nekolicine problema koji su bili prisutni na prethodnim albumima. Clink je bio prvi producent koji je dovršio Megadethov album, a da pritom nije bio otpušten.[52] Snimanje albuma popratio je Rusted Pieces, kućni videozapis objavljen 1991. godine koji je sadržavao šest glazbenih spotova i intervju s članovima sastava.[53]

Objavljen u rujnu 1990. godine, Rust in Peace debitirao je na 23. mjestu ljestvica u SAD-u i 8. mjestu ljestvica u Ujedinjenom Kraljevstvu.[54][55] Mustaine je razvio ritmički složen, progresivan stil skladanja te su pjesme sadržavale duže gitarističke solo dionice i česte promjene u tempu.[56] Album, za koji je Decibel izjavio da definira žanr,[49] učvrstio je Megadethovu reputaciju u glazbenoj industriji.[7] Sadrži singlove "Holy Wars... The Punishment Due" i "Hangar 18", od kojih su obje popratili glazbeni spotovi te se često izvode na koncertima. Rust in Peace bio je 1991. nominiran za nagradu Grammy za najbolju metal izvedbu[57] i u prosincu 1994. postao je treći album skupine koji je dobio platinastu nakladu.[58]

Početkom 1990. Megadeth se pridružio Slayeru, Testamentu i Suicidal Tendenciesu na uspješnoj europskoj turneji Clash of the Titans, koju je činilo nekoliko američkih thrash metal skupina.[59] Američka dionica turneje započela je iduće godine te su na njoj nastupali Megadeth, Slayer i Anthrax, dok im je Alice in Chains bio predgrupa. Smatralo se da turneju predvodi više izvođača jer su tri glavna sastava izmjenjivala termine nastupa.[60] Osim što se pojavio na turneji Clash of the Titans, Megadeth je krajem 1990. u Sjevernoj Americi svirao s Judas Priestom te se u siječnju 1991. godine pojavio na drugom Rock in Rio festivalu.[61]

1992. – 1993.: Countdown to Extinction

uredi

Snimanje Megadethovog petog studijskog albuma započelo je u siječnju 1992. u studiju Enterprise Studios u Burbanku, Kaliforniji. Kao producent bio je izabran Max Norman jer je sastav bio zadovoljan njegovim miksom na Rust in Peaceu.[62] Megadeth je s Normanom u studiju proveo gotovo četiri mjeseca skladajući i snimajući ono što će postati njegov komercijalno najuspješniji album, Countdown to Extinction.[63] Album, čiji je naziv predložio Menza, sadrži skladateljske doprinose svakog člana grupe.[64] Ellefson je objasnio da je sastav promijenio svoj način skladanja pjesama na tom albumu i da je počeo pisati melodičnije skladbe.[65]

Objavljen u srpnju 1992., Countdown to Extinction našao se na drugom mjestu ljestvice Billboard 200 te je u SAD-u postigao dvostruku platinastu nakladu.[66][67] Uspjeh albuma u inozemstvu pomogao je skupini da proširi krug obožavatelja izvan Sjedinjenih Država.[68] Godine 1993. bio je nominiran za najbolju metal izvedbu na 35. dodjeli nagrada Grammy,[69] a njegova naslovna skladba iste je godine osvojila nagradu Genesis Award from the Humane Societyja za podizanje svijesti o problemima oko životinjskih prava.[70] Ellefson je kasnije izjavio da su on i Friedman bili razočarani što Megadeth nije osvojio Grammy: "Bio je to tako bizaran trenutak jer se činilo kako je silan rad kojim smo došli do te noći nade doslovno nestao u sekundi."[71]

Megadeth je krajem 1992. krenuo na svjetsku turneju kako bi podržao album te su njegove predgrupe bile Pantera i White Zombie.[71] Turneja je završila početkom 1993. sjevernoameričkom dionicom tijekom koje je predgrupa bio Stone Temple Pilots. Nakon mjesec dana te dionice ostali su nastupi, uključujući one u Japanu, bili otkazani jer se Mustaine vratio drogama te je završio u bolničkoj sobi za hitne slučajeve.[72] Nakon što je proveo sedam tjedana na odvikavanju, Mustaine se ponovo vratio u trijeznom stanju i skupina se vratila u studio kako bi snimila "Angry Again". Pjesma se pojavila u filmskoj glazbi za film Posljednji akcijski junak iz 1993. godine te je bila nominirana za Grammy 1994. godine.[73]

Sredinom 1993. Megadeth je održao nekoliko koncerata s Metallicom u Europi. Prvi se održao u Milton Keynes Bowlu u Engleskoj te je na njemu nastupio i Diamond Head.[71] Megadeth je u srpnju bio predgrupa Aerosmithu na njegovoj turneji Get a Grip Tour, ali je bio maknut s te pozicije nakon tri nastupa.[74] Aerosmith je izjavio da je Megadeth bio "nogiran" zbog Mustaineovog nepredvidljivog ponašanja, dok je Capitol Records rekao da su pravi razlog bila "umjetnička ograničenja".[75] Prije otkazane američke turneje Megadeth se vratio u studio kako bi snimio "99 Ways to Die", koja se pojavila na The Beavis and Butt-head Experienceu, kompilaciji objavljenoj u studenom na kojoj su se pojavile skladbe uz komentare glavnih likova animirane serije Beavis and Butt-head. Pjesma je bila nominirana za najbolju metal izvedbu na 37. dodjeli nagrada Grammy 1995. godine.[76] Tijekom tih snimateljskih je sesija Megadeth snimio obradu pjesme "Paranoid" Black Sabbatha, koja se pojavila na Nativity in Blacku, albumu snimljenom u počast navedenoj skupini; sljedeće je godine bila nominirana za nagradu Grammy.[77]

1994. – 1995.: Youthanasia

uredi

Početkom 1994. godine Megadeth se ponovno sastao s producentom Maxom Normanom kako bi snimili nasljednika Countdown to Extinctiona. Budući da su tri člana sastava živjela u Arizoni, izvorno je snimanje započelo u studiju Phase Four Studios u Phoenixu.[78] Nakon nekoliko dana pretprodukcije došlo je do problema s opremom u Phase Fouru te je grupa bila prisiljena pronaći novi studio. Mustaine je inzistirao na tome da se snimanje održi u Arizoni, no ondje se nije moglo pronaći prikladan studio. Na Normanovu je zamolbu skupina izgradila svoj vlastiti snimateljski studio u Phoenixu u unajmljenom skladištu te je kasnije bio prozvan "Fat Planet in Hangar 18".[79] Dok se studio gradio, većina pretprodukcijskog skladanja i aranžiranja već je bila dovršena u studiju Vintage Recorders u Phoenixu.[28] Na Normanov su prijedlog skladbe na Youthanasiji bile sporijeg tempa nego prethodni albumi, u prosjeku imajući 120 otkucaja u minuti.[80] Sastav je odbacio progresivni pristup prethodnih albuma i usredotočio se na snažnije vokalne melodije i pristupačnije aranžmane prilagođene radiju.[81] Megadeth je prvi put skladao i aranžirao cijeli album u studiju uključujući i osnovne dionice koje je uživo snimila cijela grupa. Snimanje albuma bilo je snimljeno kamerom i 1995. godine objavljeno pod imenom Evolver: The Making of Youthanasia.[82]

Nakon osam mjeseci studijskog rada Youthanasia je bila objavljena u studenom 1994. godine. Debitirala je na četvrtom mjestu ljestvice Billboard 200 te se našla na ljestvicama u nekolicini europskih država.[83] Album je u Kanadi na dan izlaska postigao zlatnu nakladu,[84] dok je u SAD-u dobio platinastu nakladu dva mjeseca kasnije.[66] Megadeth je unajmio modnog fotografa Richarda Avedona kako bi poboljšao imidž skupine. Avedon je nagovorio njegove članove da se riješe svojih traperica i majica kako bi izgledali stilski osvještenije.[85] Kako bi podržao Youthanasiju, sastav je u New Yorku održao koncert na Noć vještica pod imenom "Night of the Living Megadeth" te se uživo prenosio na MTV-ju.[80] U studenom je sastav dvaput nastupio na emisiji Late Show with David Letterman, prvi put svirajući "Train of Consequences", a drugi put "À Tout le Monde".[86][87]

Jedanaestomjesečna turneja započela je u studenom 1994. u Južnoj Americi. Megadeth je 1995. nastupio u Europi i Sjevernoj Americi s raznim predgrupama među kojima se ističu Corrosion of Conformity, Korn i Fear Factory.[88] Turneja je završila koncertom na festivalu Monsters of Rock u Brazilu, na kojem je sastav bio glavni izvođač uz Alicea Coopera i Ozzyja Osbournea.[89] Megadeth se u siječnju 1995. pojavio s pjesmom "Diadems" u filmskoj glazbi za horor film Demon Knight.[90] Skupina je u srpnju objavila Hidden Treasures, EP na kojem su se nalazile skladbe koje su se izvorno pojavile u filmskoj glazbi i počasnim albumima.[91]

1996. – 1998.: Cryptic Writings

uredi

Nakon opsežne svjetske turneje kojom je podržao Youthanasiju, Megadeth je krajem 1995. godine nakratko pauzirao svoj rad. Mustaine je počeo raditi na MD.45-u, sporednom projektu s pjevačem Leejem Vingom iz grupe Fear. Dvojac je unajmio bubnjara Jimmyja DeGrassa, koji je ranije te godine svirao s Aliceom Cooperom na južnoameričkoj turneji Monsters of Rock.[92] Marty Friedman izgradio je studio u svojoj novoj kući u Phoenixu te dovršio svoj četvrti samostalni album, koji je bio objavljen u travnju 1996. godine.[93] Megadeth je u rujnu 1996. otišao u London kako bi radio na pjesmama za svoj sljedeći album. Skladanje pjesama izbliza je nadgledao novi menadžer Bud Prager, koji je bio zaslužan za nekoliko glazbenih ideja i tekstova; mnogi su tekstovi i nazivi pjesama bili promijenjeni na njegov zahtjev.[94] O Pragerovom je utjecaju Mustaine kasnije napisao: "Mislio sam da će mi taj tip [Prager] pomoći doći do tog nedodirljivog albuma na prvom mjestu koji sam toliko želio."[95] Snimljen u Nashvilleu, album je označio prvu Megadethovu suradnju s country pop producentom Dannom Huffom, koji je upoznao Mustainea 1990. godine.[96]

Cryptic Writings bio je objavljen u lipnju 1997. Album se našao 10. mjestu ljestvice Billboard 200[54] i na koncu je postigao zlatnu nakladu u SAD-u. Njegov je glavni singl, "Trust", došao do petog mjesta ljestvice Mainstream Rock i time postao najviša Megadethova pjesma na toj ljestvici[97] te je bio nominiran u kategoriji najbolje metal izvedbe na 40. dodjeli nagrada Grammy 1998. godine.[98] Iako su sva četiri singla s albuma ušla u top 20 Billboardove ljestvice Mainstream Rock Tracks,[99] reakcije recenzenata bile su pomiješane. Album je sadržavao raznoliki set pjesama koji je Los Angeles Times opisao "uzbudljivom ravnotežom" između starijeg materijala i eksperimentalnih skladbi.[100] Upitan o eklektičnosti albuma, Mustaine je izjavio da je Cryptic Writings bio podijeljen u trećine. Jedan je dio utemeljen na bržem, agresivnijem materijalu, drugi na "glazbi prilagođenoj radiju kao na Youthanasiji", dok je posljednja trećina bila melodičnija.[93]

Nakon više od godine dana od posljednjeg koncerta Megadeth se vratio nastupima u lipnju 1997. započevši svjetsku turneju s Misfitsom te održavajući koncerte u SAD-u s Life of Agonyjem i Coal Chamberom.[89] U srpnju 1998. skupina je nastupila na Ozzfestu, ali je usred turneje Menza otkrio da ima tumor u koljenu i otišao je kako bi mogao na operaciju.[101] Jimmy DeGrasso, koji je surađivao s Mustaineom u skupini MD.45, zamijenio je Menzu do kraja turneje.[102] Iako je neko vrijeme trebao biti privremena zamjena, DeGrasso se trajno priključio grupi nakon turneje. Mustaine je kasnije rekao da je otpustio Menzu iz sastava jer je mislio da je lagao o tome da ima rak.[48]

1999. – 2000.: Risk

uredi

Nakon što je s Cryptic Writingsom sastav postigao uspjeh na radijima glavne struje, Megadeth je opet radio s Dannom Huffom, ovaj put na svojem osmom studijskom albumu. Sastav je počeo skladati pjesme u siječnju 1999. te ga je nadgledao menadžer Bud Prager, koji je bio koautor pet od dvanaest pjesama na albumu.[103] Zbog visokih očekivanja nakon uspjeha "Trusta" na ljestvicama Prager je uvjerio Mustainea da Huffu dopusti veću kontrolu nad snimanjem albuma. Mustaine je tu odluku kasnije zažalio.[104]

Risk, objavljen u kolovozu 1999., bio je kritički i komercijalni neuspjeh te je doveo do negativnih reakcija kod mnogih dugogodišnjih obožavatelja. Iako su njegova dva prethodnika uključivala elemente rocka uz tradicionalniji zvuk heavy metala, Risk je gotovo posve bio lišen metala.[105][106] O glazbenom stilu skupine Dave Mustaine je izjavio: "S Riskom smo došli do dna svoje karijere i nakon toga sam se zakleo da ćemo se vratiti svojim korijenima. Bilo je potrebno neko vrijeme da to učinimo."[107] Usprkos tomu Risk je postigao zlatnu nakladu u SAD-u.[108] Glavni singl s albuma, "Crush 'Em", pojavio se u filmskoj glazbi za film Univerzalni vojnik: Povratak na bojišnicu te se koristio kao glavna tema NHL-ovih hokejskih igra i natjecanja u profesionalnom hrvanjeu.[109]

Bivši je bubnjar Gar Samuelson 14. srpnja 1999. umro u Orange Cityju, Floridi u dobi od 41 godine od otkazivanja jetre.[110] Tri dana kasnije, tijekom Megadethovog nastupa na Woodstocku 1999. godine, Mustaine je posvetio "Peace Sells" sjećanju na Samuelsona. Taj je mjesec Megadeth također snimio obradu pjesme "Never Say Die" Black Sabbatha za drugi počasni album Nativity in Black.[111] Grupa je u rujnu otišla na svjetsku turneju kako bi podržala Risk te je tijekom europske dionice svirala s Iron Maidenom. Nakon tri mjeseca turneje Friedman je najavio svoj izlazak iz Megadetha zbog glazbenih razlika.[112] Mustaine je kasnije izjavio: "Nakon Riska sam rekao [Martyju] da se moramo vratiti svojim korijenima i svirati metal, a on je izašao iz grupe."[113] Gitarist Al Pitrelli, koji je prije svirao sa skupinama Savatage i Trans-Siberian Orchestra, u siječnju 2000. postao je Friedmanova zamjena.[114]

U travnju se Megadeth vratio u studio kako bi počeo raditi na svojem devetom studijskom albumu. Sastav je nakon mjesec dana produkcije bio pozvan da se pridruži turneji Maximum Rock s Anthraxom i Mötley Crüeom. Megadeth je odgodio snimanje i otišao na turneju po Sjevernoj Americi tijekom druge četvrtine 2000. godine.[89] Na početku je turneje Anthrax bio maknut s popisa izvođača te je Megadeth mogao održati produženi set kao jedan od glavnih izvođača.[115] Karte za turneju, međutim, slabo su se prodavale.[116]

2000. – 2001.: The World Needs a Hero

uredi

Megadeth je u srpnju 2000. godine napustio Capitol Records nakon što je s kućom proveo 15 godina. Prema Mustaineovim je riječima skupina napustila izdavača zbog neprekidnih tenzija s njegovim menadžmentom.[117] Capitol je vratio sastavu njegove najnovije snimke i objavio album najvećih hitova, Capitol Punishment: The Megadeth Years, na kojem su se našle dvije nove skladbe: "Kill the King" i "Dread and the Fugitive Mind".[118] U studenom je Megadeth potpisao ugovor sa Sanctuary Recordsom. Grupa se u listopadu vratila u studio kako bi dovršila svoj sljedeći album, The World Needs a Hero, koji je skoro bio dovršen u vrijeme kad se Megadeth šest mjeseci ranije pridružio turneji Maximum Rock. Zbog negativne reakcije na Risk[119] Mustaine je otpustio Buda Pragera i samostalno producirao album.[120] Sve je skladbe napisao sam Mustaine osim pjesme "Promises", čiji je koautor bio Pitrelli.[121] Dva dana prije objave The World Needs a Heroa Megadeth se pojavio u epizodi emisiji Behind the Music programa VH1 u kojoj su se pojavili Mustaine, Ellefson, nekolicina prošlih članova i Mustaineovi bivši kolege iz Metallice, James Hetfield i Lars Ulrich.[122]

The World Needs a Hero bio je objavljen u svibnju 2001. te je debitirao na šesnaestom mjestu ljestvice Billboard 200. Bio je zabranjen u Maleziji kad je nacionalna vlada zaključila da je njegova naslovnica "neprikladna za mladež države". Zbog toga je skupina otkazala svoj koncert u Kuala Lumpuru koji se trebao održati 2. kolovoza.[123] Album je označio Megadethov povratak agresivnijem zvuku nakon stilističkih varijacija na prethodnim dvama albumima,[121] ali su kritičari smatrali da nije ispunio očekivanja.[124] Mustaine je usporedio album s velikim brodom na moru koji se okreće i pokušava vratiti na pravu rutu.[117] Njegov se glavni singl, "Moto Psycho", našao na 22. mjestu Billboardove Mainstream Rock ljestvice.[125]

Europska turneja s AC/DC-jem kako bi podržao The World Needs a Hero započela je sredinom 2001., a nakon nje je u rujnu započela američka turneja s Iced Earthom i Endom.[122] Mustaine je dozvolio obožavateljima da odaberu pjesme koje će izvoditi u svakom američkom gradu.[123] Međutim, turneja je ubrzo završila zbog napada 11. rujna; svi su koncerti bili otkazani, kao i snimanje nastupa u Argenitini za DVD. Umjesto toga skupina je 16. i 17. studenog održala dva koncerta u Arizoni koji su bili snimljeni i objavljeni kao Megadethov prvi koncertni album, Rude Awakening.[126] Iste je godine Killing Is My Business... and Business Is Good! bio remiksan i remasteriran; reizdanje je sadržavalo izmijenjenu naslovnicu i nekoliko bonus skladbi.[127]

2002. – 2003.: Raspad sastava

uredi
 
Mustaine je raspustio Megadeth 2002. godine nakon što je ozlijedio ruku zbog čega nije mogao svirati gitaru.

Mustaine je u siječnju 2002. otišao u bolnicu kako bi otklonio bubrežni kamenac te su mu bila propisana sredstva protiv bolova koja su potaknula povratak njegove ovisnosti o drogi. Nakon ostanka u bolnici Mustaine je otišao u terapijski centar u Teksasu u kojem se ozlijedio na čudan način i jako oštetio živce u svojoj lijevoj ruci.[128] Ozljeda, koja se dogodila u snu dok mu je lijeva ruka bila polegnuta preko naslona na stolici, izazvala je kompresiju radijalnog živca. Bila mu je dijagnosticirana radijalna neuropatija zbog koje nije ništa mogao primiti lijevom rukom niti ju složiti u šaku.[129]

Mustaine je 3. travnja u priopćenju za tisak izjavio da raspušta Megadeth jer zbog svoje ozljede ruke nije mogao svirati gitaru.[130] Sljedeća je četiri mjeseca pet dana u tjednu išao na fizičku terapiju i polako počeo "ponovno učiti" kako se koristiti lijevom rukom.[131] Kako bi ispunio ugovorne obveze sa Sanctuaryjem, Megadeth je objavio kompilaciju Still Alive... and Well?. Prvu su polovicu albuma činile koncertne skladbe snimljene u Web Theatreu u Phoenixu, a drugu polovicu činile su studijske snimke s The World Needs a Heroa.[132]

Nakon gotovo godine dana oporavka u kojoj je išao na fizičku terapiju i terapiju elektrošokovima, Mustaine je počeo raditi na onome što je trebao biti njegov prvi samostalni album. Novi je materijal snimio sa studijskim glazbenicima Vinniejem Colaiutom i Jimmiejem Leejem Sloasom u listopadu 2003. Projekt je nakadno bio odgođen kad je Mustaine pristao remiksati i remasterirati Megadethovih osam albuma koje je objavio Capitol Records,[133] ponovno snimajući dijelove koji su nedostajali ili koji su u izvornom miksu bili promijenjeni bez njegova znanja.[134]

2004. – 2005.: The System Has Failed

uredi
 
Megadethova postava od 2004. do 2006.: Shawn Drover, James MacDonough, Dave Mustaine i Glen Drover

Mustaine se vratio svojem samostalnom projektu u svibnju 2004. godine. Ugovorne obveze s europskom diskografskom kućom skupine, EMI-jem, rezultirale su time da je album bio objavljen pod Megadethovim imenom.[135] Mustaine je ponovno oformio sastav i kontaktirao s obožavateljima omiljenom postavom iz vremena Rust in Peacea kako bi ponovno snimila prateće dionice. Iako se bubnjar Nick Menza pristao vratiti, Marty Friedman i David Ellefson nisu se uspjeli dogovoriti s Mustaineom.[136] Menza je bio poslan kući ubrzo nakon početka probi, par dana prije početka turneje koja će podržati Megadethov nadolazeći album. Mustaine je rekao da Menza nije bio dovoljno pripremljen za fizičke potrebe američke turneje i da "jednostavno nije funkcioniralo".[137] Bio je to prvi album bez Ellefsona. Chris Poland, koji je svirao gitaru na prva dva Megadethova albuma, bio je pozvan da odsvira gitarističke solo dionice na novom albumu te je tako radio s Mustaineom prvi put od 1980-ih. Poland je odlučio svirati jedino kao gostujući glazbenik jer je želio ostati usredotočen na svoj jazz fusion projekt OHM.[138]

The System Has Failed bio je objavljen u rujnu 2004. Kritičari su izjavili da je označio povratak u formu; Revolver je napisao pozitivnu recenziju za album, nazvavši ga "Megadethovim najviše osvetoljubivim, dirljivim i glazbeno složenim uratkom od Countdown to Extinctiona iz 1992. godine".[139] Album je označio povratak ranijem zvuku grupe; novinarka Amy Sciarretto iz CMJ New Music Reporta napisala je da album sadrži "neo-thrash rifove s oštrim, političkim tekstovima".[140] The System Has Failed debitirao je na 18. mjestu ljestvice Billboard 200[54] te je njegov glavni singl bio "Die Dead Enough", koji se našao na 21. mjestu američke Mainstream Rock ljestvice.[125] Mustaine je najavio kako će to biti posljednji album skupine i da će nakon njega otići na oproštajnu turneju, poslije koje će se usredotočiti na samostalnu karijeru.[141]

Megadeth je u listopadu započeo svjetsku turneju Blackmail the Universe te je za koncertne članove izabrao basista Jamesa MacDonougha iz Iced Eartha te gitarista Glena Drovera iz grupa Eidolon i King Diamond. Pet dana prije prvog nastupa Menzu je zamijenio Shawn Drover, koji je ostao sa sastavom kao punopravni član.[142] Grupa je održala američku turneju s Exodusom te europsku s Diamond Headom i Dungeonom.[143][144] Capitol je u lipnju 2005. objavio kompilaciju najvećih hitova, Greatest Hits: Back to the Start, na kojoj su se nalazile remiksane i remasterirane inačice pjesama koje su obožavatelji izabrali s Megadethovih albuma koje je objavio Capitol.[145]

2005. – 2006.: Gigantour

uredi
 
James LoMenzo bio je Megadethov basist od 2006. do 2010.

Sredinom 2005. Mustaine je organizirao godišnji thrash metal turnejski festival, Gigantour. Megadeth je bio glavni izvođač na prvoj turneji uz izvođače kao što su Dream Theater, Nevermore, Anthrax i Fear Factory. Koncerti u Montrealu i Vancouveru bili su snimljeni te objavljeni na koncertnom DVD i CD setu koji je bio objavljen u drugoj četvrtini 2006. godine.[146] Nakon uspjeha The System Has Faileda i svjetske turneje Blackmail the Universe Mustaine je 9. listopada ispred publike na rasprodanom koncertu na festivalu Pepsi Music Rock u Argentini izjavio da će Megadeth nastaviti snimati i odlaziti na turneje.[147] Koncert, održan na stadionu Obras Sanitarias u Buenos Airesu ispred 25,000 obožavatelja, bio je snimljen i objavljen 2007. godine na DVD-u kao That One Night: Live in Buenos Aires.[148]

Basist James MacDonough napustio je skupinu u veljači 2006. zbog "osobnih razlika".[149] Zamijenio ga je James LoMenzo, koji je prethodno radio s Davidom Leejem Rothom, White Lionom i Black Label Societyjem.[150] Nova je Megadethova postava prvi put nastupila na mjestu glavnog izvođača na festivalu Dubai Desert Rock Festival u Ujedinjenim Arapskim Emiratima s Testamentom.[151] Capitol je u ožujku objavio DVD s dva CD-a, Arsenal of Megadeth, koji je sadržavao arhivske snimke, intervjue, koncertne snimke i većinu glazbenih spotova grupe. Zbog problema s licencijom glazbeni spotovi za filmsku glazbu i spotovi koje nije objavio Capitol nisu bili na izdanju.[152] Drugi je Gigantour počeo u trećoj četvrtini 2006.; Megadeth je ponovno bio glavni izvođač, ovaj put s Lamb of Godom, Opethom, Arch Enemyjem i Overkillom.[153] Kao dio turneje iz 2006. godine bila su i tri nastupa u Australiji koja su podržali Soulfly, Arch Enemy i Caliban.[154]

2006. – 2008.: United Abominations

uredi
 
Gitarist Chris Broderick pridružio se Megadethu 2008., zamjenjujući Glena Drovera.

Megadeth je u svibnju 2006. najavio kako se njegov jedanaesti studijski album, United Abominations, bliži dovršetku. Iako je izvorno trebao biti objavljen u listopadu, Mustaine je komentirao da grupa "stavlja konačne detalje na nj" i odgodio je njegovu objavu na svibanj iduće godine.[155] O nosaču zvuka je izjavio: "Metalu je ponovo potreban jedan vrlo dobar album stare škole. Vjerujem da sam uspio u tome."[156] United Abominations bio je prvi album sastava na kojem su svirali Glen Drover, Shawn Drover i James Lomenzo. Također sadrži noviju verziju skladbe "À Tout le Monde" pod imenom "À Tout le Monde (Set Me Free)". Inačica iz 2007. zapravo je duet s Cristinom Scabbiom iz grupe Lacuna Coil; snimljena je u malo bržem tempu od izvornika te sadrži produljenu gitarističku solo dionicu.[157]

Objavljen u svibnju 2007., United Abominations debitirao je na osmom mjestu ljestvice Billboard 200 jer je u prvom tjednu bio prodan u 54,000 primjeraka.[158] U ožujku je Megadeth krenuo na sjevernoameričku turneju gdje je bio predgrupa novoosnovanom sastavu Heaven & Hell. Skupina je tijekom kanadskih nastupa svirala s Downom, a s Machine Headom tijekom američkih.[159] Nakon nje započela je turneja po europskim ljetnim festivalima. Kasnije se te godine vratio u SAD kako bi bio glavni izvođač na svojoj turneji Tour of Duty.[160] U studenom je skupina dovela Gigantour u Australiju te su s njom nastupale grupe kao što su Static-X, DevilDriver i Lacuna Coil.[161]

Glen Drover napustio je Megadeth u siječnju 2008., izjavivši da su ga učestali odlasci na turneje umorili i da želi provesti više vremena sa svojom obitelji. Također je naveo i osobne probleme s ostalim članovima skupine.[162] Drovera je zamijenio Chris Broderick, koji je prethodno svirao u Nevermoreu i Jag Panzeru.[163] Brodericka je već krajem 2007. Mustaineov menadžent pitao bi li želio otići na audiciju za ulazak u grupu. Nakon neformalnog sastanka u Mustaineovoj kući Broderick je postao novi gitarist sastava.[164] Mustaine je pohvalio Broderickove gitarističke vještine i nazvao ga "najboljim gitaristom koji je ikad bio u Megadethu".[165] Broderickov je bivši kolega iz grupe Nevermore, Van Williams, čestitao Megadethu na tome što je "dobio jednog prokleto dobrog izvođača, ali ono što je još važnije jest to da je dobio odličnog tipa za druženje i pravog prijatelja".[166]

Nova postava prvi je put zajedno nastupila 4. veljače u Helsingin jäähalliju. Gigantour 2008. godine, s 29 nastupa u Sjevernoj Americi, započeo je ubrzo nakon navedenog koncerta.[167] Mustaine je želio da na njemu sudjeluje manje grupa kako bi svaki izvođač imao priliku dobro svirati. Na trećoj turneji pojavili su se In Flames, Children of Bodom, Job for a Cowboy i High on Fire.[168] Megadeth je u svibnju i lipnju nastavio turneju Tour of Duty u Južnoj Americi i Meksiku. Kompilacija Anthology: Set the World Afire bila je objavljena u rujnu 2008. godine.[169]

2009. – 2010.: Endgame

uredi

Megadeth i Testament trebali su u veljači 2009. otići na europsku turneju "Priest Feast", koju je predvodio Judas Priest.[170] U to je vrijeme Metallica, koja je ušla u Rock and Roll Hall of Fame, pozvala Mustainea na svečanost. Mustaine je bio informiran da neće ući u Hall of Fame jer su takvu čast mogli dobiti samo oni članovi koji su dobili snimateljske zasluge na Metallicinim albumima.[171] Mustaine je s poštovanjem čestitao grupi i ostao privržen europskoj turneji s Judas Priestom.[172] U travnju su Megadeth i Slayer zajedno predvodili turneju Canadian Carnage. Bio je to prvi put da su nastupali zajedno u više od 15 godina. Machine Head i Suicide Silence bili su predgrupe na četirima koncertima koji su se održali kasnije u lipnju.[173]

U svibnju je Megadeth dovršio snimanje svojeg dvanaestog albuma, Endgamea.[174] Datum njegove objave bio je najavljen na Megadethovoj službenoj web-stranici te je Metal Hammer bio prvi koji je napisao recenziju za album opisujući svaku skladbu.[175] Megadeth je započeo svoju turneju Endgame u listopadu te ju je završio u prosincu. Na turneji su se pojavili mnogobrojni potporni sastavi kao što su Machine Head, Suicide Silence i Warbringer.[176] Megadeth je u siječnju 2010. trebao otići na turneju American Carnage sa Slayerom i Testamentom, ali je turneja bila odgođena jer je Tom Araya morao na operaciju leđa.[177] Nekoliko je tjedana kasnije singl "Head Crusher" bio nominiran za nagradu Grammy u kategoriji najbolje metal izvedbe na 52. dodjeli nagrada Grammy, što je bila osma Megadethova nominacija za Grammy u 19 godina.[178]

U ožujku je Megadeth otišao na turneju Rust in Peace 20th Anniversary kako bi proslavio dvadesetu godišnjicu objave albuma. Održala se u Sjevernoj Americi te su predgrupe na njoj bile Testament i Exodus. Tijekom turneje Megadeth je svirao Rust in Peace u cijelosti.[179] Prije nego što je turneja počela, izvorni se basist Ellefson vratio Megadethu nakon osam godina. U intevjuu s časopisom Classic Rock izjavio je da je Shawn Drover kontaktirao s njim i informirao ga da basist LoMenzo napušta grupu, dodavši da je "sad vrijeme da ti i Dave [Mustaine] popričate".[180]

2010. – 2012.: Thirteen

uredi
 
David Ellefson i Dave Mustaine na koncertu na festivalu Norway Rock Festival u srpnju 2010.

Megadeth je, uz Metallicu, Slayer i Anthrax, zajedno poznatih kao "velika četvorka" thrash metala, pristao svirati na istoj turneji sredinom 2010. godine. Ti su nastupi bili dio festivala Sonisphere te su se održali u nekolicini europskih država.[181] Jedan se takav nastup održao u Sofiji, Bugarskoj te je bio snimljen i objavljen kao videoalbum The Big Four: Live from Sofia, Bulgaria.[182] Ti su se nastupi nastavili održavati i iduće godine u SAD-u. Prvi se održao u Indiju, Kaliforniji i u to je vrijeme bio jedini planirani nastup u SAD-u,[183] iako se ubrzo drugi američki koncert održao u Yankee Stadiumu u New York Cityju.[184]

Nakon europskih nastupa "velike četvorke" Megadeth i Slayer su u srpnju 2010. krenuli na prvi dio turneje American Carnage Tour, na kojem je Megadeth izvodio Rust in Peace u cijelosti, a Slayer album Seasons in the Abyss. Oba su nosača zvuka bila objavljena 1990. godine.[185] Od tih se nastupa nadalje Vic Rattlehead počeo pojavljivati na nastupima kako bi poboljšao vizualni aspekt Megadethovih koncerata.[186] Ubrzo nakon toga dvije su se skupine udružile s Anthraxom za turneju Jägermeister Music Tour koja se održala koncem 2010.[187] Na posljednjem se nastupu te turneje Kerry King pridružio Megadethu u Gibson Amphitheatreu u Hollywoodu kako bi izveli skladbu "Rattlehead". Bio je to prvi put da je King nastupio s Megadethom od ranijih nastupa 1984. godine.[188] Megadeth i Slayer ponovo su dijelili pozornicu na turneji European Carnage Tour u ožujku i travnju 2011. godine.[189] Megadeth je također bio glavni izvođač na četvrtom godišnjem festivalu Rockstar Mayhem Festival u srpnju i kolovozu iste godine.[190]

U rujnu je skupina objavila DVD album Rust in Peace Live, snimljen u Hollywood Palladiumu u Los Angelesu.[191] Kasnije je tog mjeseca Megadeth objavio pjesmu "Sudden Death" za videoigru Guitar Hero: Warriors of Rock.[192] Skladbu su zatražili izdavači franšize Guitar Hero, koji su htjeli da skladba sadrži mračan tekst i više gitarističkih solo dionica.[193] Bila je nominirana za nagradu Grammy u kategoriji najbolje metal izbedbe na 53. dodjeli nagrada Grammy.[194]

Megadeth se vratio u svoj studio Vic's Garage kako bi snimio svoj trinaesti album, a njegov je producent bio Johnny K jer Andy Sneap, producent prethodnih dvaju Megadethovih albuma, nije bio slobodan.[195] Ime albuma bilo je Thirteen i sadržavao je prethodno objavljene skladbe kao što su "Sudden Death" i "Never Dead".[196] Nosač zvuka bio je objavljen u studenom 2011. i našao se na 11. mjestu ljestvice Billboard 200; njegov je glavni singl "Public Enemy No. 1" bio nominiran za nagradu Grammy u kategoriji najbolje hard rock/metal izvedbe.[197] Ubrzo nakon objave albuma Mustaine je izjavio da će nakon četverogodišnje pauze nova turneja Gigantour započeti početkom 2012. godine.[198] Postavu su uz Megadeth činili Motörhead, Volbeat i Lacuna Coil.[199] Nakon završetka Gigantoura Rob Zombie i Megadeth najavili su kako će u svibnju 2012. održati zajedničku američku turneju od devet nastupa.[200]

2012. – 2014.: Super Collider

uredi

U rujnu 2012. bilo je najavljeno da će Megadeth ponovno objaviti Countdown to Extinction u čast dvadesetoj godišnjici objave nosača zvuka. Kako bi obilježio događaj, Megadeth je otišao na turneju u kojoj je izvodio album u cijelosti.[201] Jedna je izvedba, snimljena u Pomona Fox Theateru, iduće godine bila objavljena kao koncertni album Countdown to Extinction: Live.[202] Još jedna pjesma s Thirteena, "Whose Life (Is It Anyways?)", bila je nominirana za nagradu Grammy u kategoriji najbolje hard rock/metal izvedbe na dodjeli nagrada Grammy 2013. godine, ali je Grammy na kraju pripao Halestormovoj "Love Bites (So Do I)".[203]

 
Shawn Drover i Chris Broderick daju autograme u jurišnoj podmornici klase Los Angeles USS Helena (SSN-725).

U kolovozu je Megadeth najavio da snima svoj četvrti studijski album s producentom Johnnyjem K.[204] Početkom 2013. Megadeth je napustio Roadrunner Records i potpisao ugovor s Mustaineovom novoosnovanu kućom, Tradecraftom, čije je albume distribuirao Universal Music Group.[205][206] Album Super Collider bio je objavljen u lipnju te se našao na šestom mjestu ljestvice Billboard 200, što je bila najviša pozicija skupine na toj ljestvici od albuma Youthanasia iz 2004. godine.[207] Međutim, kritička je reakcija na album uglavnom bila negativna.[208] Ubrzo nakon objave Super Collidera Mustaine je izjavio da je već počeo misliti o petnaestom Megadethovom albumu. Komentirao je da ga je na to potaknula smrt Slayerovog gitarista Jeffa Hannemana, koja ga je podsjetila na smrtnost.[209] Dodatno je objasnio: "Vrijeme je kratko. Nitko ne zna koliko će dugo živjeti. Vidjeli ste što se dogodilo s Jeffom Hannemanom stoga želim skladati što više mogu koliko god dugo mogu."[210]

Na Gigantouru 2013. godine kao predgrupe su nastupali Black Label Society, Hellyeah, Device i Newsted.[211] Na konačnom se koncertu Jason Newsted, bivši Metallicin basist, pridružio Megadethu na pozornici kako bi izveli "Phantom Lord", jednu od pjesama koje je Mustaine bio jedan od autora tijekom njegovog rada u Metallici.[212] Početkom 2014. Megadeth je trebao svirati na festivalu Soundwave u Australiji, ali je otkazao svoj nastup zbog neslaganja s organizatorom turneje A. J. Maddahom oko sporednih nastupa grupe s Newstedom.[213] Icon, kompilacija koja je sadržavala jedanaest Megadethovih skladbi iz vremena kad je imao ugovor s Capitolom, bila je objavljena u veljači kao dio istoimenog serijala albuma Universal Musica.[214]

2014. – danas: Dystopia i nadolazeći šesnaesti studijski album

uredi
 
Bubnjar Dirk Verbeuren pridružio se sastavu 2016. godine i zamijenio Chrisa Adlera.

Tijekom druge polovice 2014. godine grupa se suočila s nekolicinom problemima. Koncert u Tel Avivu koji se trebao održati u kolovozu bio je otkazan zbog bitke između Izraela i Gaze.[215] Megadeth se krajem rujna trebao pojaviti na Motörheadovom Motörboat brodu, ali se povukao zbog komplikacija koje su nastale nakon što je Mustaine otišao na operaciju vratne kralježnice.[216] Krajem studenog Drover je napustio skupinu nakon deset godina sviranja s njom jer je želio raditi na svojim glazbenim interesima. Ubrzo nakon toga sastav je napustio i Broderick zbog umjetničkih i glazbenih razlika.[217] Ellefson je negirao glasine o raspadu Megadetha i izjavio je da će on i Mustaine nastaviti raditi na novoj glazbi.[218] Mustaine je izjavio da je jedan od razloga Broderickovog i Droverovog odlaska bio taj što su ih želje obožavatelja da se skupini vrate Friedman i Menza frustrirale.[219] Bivši je Megadethov bubnjar, Nick Menza, 21. svibnja 2016. umro od srčanog udara dok je svirao s OHMom u džez klubu u Los Angelesu.[220] Chris Adler, bubnjar Lamb of Goda i Kiko Loureiro, gitarist grupe Angra svirali su na Megadethovom petnaestom studijskom albumu.[221]

 
Kiko Loureiro (desno) na koncertu s Daveom Mustaineom 2018. godine.

Megadeth je u listopadu 2015. na internetu streamala skladbu "Fatal Illusion" s albuma Dystopia, koji je bio objavljen u siječnju 2016.[222] Kako bi podržao Dystopiju, Megadeth je u veljači i ožujku bio na sjevernoameričkoj turneji sa Suicidal Tendenciesom, Children of Bodomom i Havokom (iako je Megadethov menadžment ubrzo maknuo Havok s turneje zbog neslaganja oko ugovora).[223] Mustaine je najavio da Adler, koji je svirao s Lamb of Godom i Megadethom, više nije bio u grupi zbog problema koji su nastajali zbog rasporeda dvaju sastava. Zamijenio ga je Dirk Verbeuren iz Soilworka nakon što ga je Adler predložio.[224] Druga se turneja u SAD-u održala u rujnu i listopadu, a podržali su ju Amon Amarth, Suicidal Tendencies, Metal Church[225] i Butcher Babies.[226]

Upitan o mogućim daljnjim nastupima velike četvorke, Mustaine je zamolio "sile" da 2017. godine pomognu stvoriti novu turneju velike četvorke jer su svi njezini sastavi podržavali svoje nove albume.[227] Naslovna skladba s Dystopije osvojila je nagradu Grammy za najbolju metal izvedbu na dodjeli nagrada Grammy 2017. godine, što je bila prva pobjeda skupine nakon 12 nominacija. Mustaine, Loureiro, Ellefson i Verbeuren došli su na svečanost, ali Chris Adler, bubnjar na albumu i primatelj nagrade, nije.[228] Dok je skupina primala nagradu, kućni je sastav odsvirao Metallicinu pjesmu "Master of Puppets", zbog čega su nastale polemike među obožavateljima.[229]

Grupa je u jesen 2017. otišla na zajedničku turneju sa Scorpionsom.[230]

U intervju s No Brown M&Msom koji se održao u lipnju 2017. Mustaine je izjavio da će Megadeth ući u studio krajem godine kako bi počeo raditi na šesnaestom studijskom albumu. Objasnio je: "Planiramo se vratiti u studio, vjerojatno ćemo ući ondje i izmjenjivati neke ideje krajem godine. Tijekom studenog ili prosinca."[231] Mjesec dana kasnije Mustaine je na Twitteru izjavio da je počeo "skupljati ideje" za novi Megadethov album, ali je napomenuo da će "vjerojatno" ući u studio sredinom 2018. kako bi bio objavljen 2019. godine.[232] Kako bi podržao album, sastav će otići na mlađu inačicu turneje Clash of the Titans sa Slayerom, Testamentom i Sepulturom[233] te će 2019. otići na vlastitu turneju koju će podržati Overkill i Death Angel.[234]

Skupina je 6. travnja 2018. najavila da će ponovno objaviti Killing Is My Business... And Business is Good! i da će ta inačica albuma sadržavati remasterirane verzije svih pjesama i novu inačicu skladbe "These Boots", koja će biti tekstualno prilagođena Hazlewoodovoj verziji. Album će sadržavati i bonus CD-ove na kojima će biti rijetke snimke izvedbi pjesama s nosača zvuka u vrijeme turneje Live in the Flesh Tour Alicea Coopera.[235] Killing Is My Business... and Business Is Good! - The Final Kill ponovno je bio objavljen 8. lipnja 2018. godine.

Megadeth je 25. rujna 2018. najavio svoje prvo krstarenje pod imenom Megacruise; brod će 2019. ploviti Tihim oceanom.[236] Dva je tjedna kasnije bilo najavljeno da će Megacruise 13. listopada 2019. otploviti iz Los Angelesa i ući u luke u gradovima San Diego i Ensenada prije povratka 18. listopada, a na brodu će nastupati heavy metal skupine poput Anthraxa, Testamenta, Corrosion of Conformityja, Armored Sainta, Metal Churcha, Doro i Johna 5.[237]

Kontroverze

uredi

Mustaine je dao nekoliko provokativnih izjava za tisak,[238] uglavnom dok je govorio o problemima sa svojim bivšim kolegama iz Metallice. Svađa je nastala zbog njegovog otkaza iz grupe, načina na koji je taj otkaz bio proveden i neslaganja oko autorskih zasluga na pjesmama.[239] Mustaine je izrazio svoju ogorčenost u filmu Some Kind of Monster,[240] u sceni koju je kasnije kritizirao jer je smatrao da ga je krivo prikazala te da nije pokazala sve što se dogodilo tijekom sastanka.[241]

Tijekom izvedbe pjesme "Anarchy in the U.K." na koncertu u Antrimu, Sjevernoj Irskoj 1988. godine Mustaine je u pijanom stanju posvetio skladbu "cilju da se Irsku vrati Ircima!"[nb 1] Prije konačne pjesme Mustaine je izjavio: "Ova je za cilj da se Irsku vrati Ircima!"[52] Zbog tog je čina došlo do pobune i borbe između katolika i protestanata u publici. Grupa je trebala putovati u blindiranom autobusu do završetka turneje u Sjevernoj Irskoj i Republici Irskoj.[115] Mustaine je kasnije izjavio da ga je zavaralo značenje izraza "cilj" krivotvoritelja majica. Ovaj je incident nadahnuo skladbu "Holy Wars... The Punishment Due".[243]

Kontroverzni i krivo protumačeni tekstovi sastavu su stvorili probleme. MTV je 1988. smatrao da skladba "In My Darkest Hour" potiče na samoubojstvo i odbio je reproducirati spot.[244] Program je odbio prikazati spot za skladbu "À Tout le Monde" iz istog razloga, iako je Mustaine izjavio da je pjesma bila napisana iz perspektive čovjeka na samrti koji posvećuje svoje posljednje riječi svojim voljenima.[157] Prema njegovim je riječima MTV smatrao da su spotovi za "Skin o' My Teeth" i "Symphony of Destruction" "bili malo pregrubi" i odbio ih je prikazati.[245]

Tijekom svjetske turneje 2001. godine malezijska je vlada otkazala nastup skupine u svojem glavnom gradu jer je imala negativno mišljenje o njezinom imidžu i glazbi.[246] Vlada je smatrala da je Vic Rattlehead, maskota skupine, neprikladan i rekla je članovima da će biti uhićeni održe li nastup.[247] Dave Mustaine je odgovorio: "Razumijem što malezijska vlada pokušava učiniti i pohvalno je što želi zaštititi mladiće u državi. Ali ovo samo prikazuje razinu neznanja i apatije kojima pristupa problemu."[117]

Nakon što se oporavio od ozljede ruke koja je dovodila njegovu karijeru u pitanje, Mustaine je 2003. godine postao preporođeni kršćanin.[248] Zbog Mustaineove najave da Megadeth neće svirati određene pjesme na koncertima zbog njegovog preobraćenja nastala je manja polemika.[249] Mustaine je u svibnju 2005. navodno prijetio da će otkazati koncerte u Grčkoj i Izraelu s ekstremnim metal grupama Rotting Christ i Dissection zbog antikršćanskih vjerovanja navedenih izvođača. Zbog toga su ta dva sastava otkazala svoje nastupe.[250]

Ellefson je u srpnju 2004. na manhattanskom saveznom okružnom sudu tužio Mustainea za 18,5 milijuna dolara. Ellefson je izjavio da mu Mustaine nije davao dovoljno prihoda koji je dolazio iz prodaje robe na turnejama i tantijema za prodaju albuma.[251] Parnica je bila razriješena 2005. godine te je Mustaine podnio protutužbu u kojoj je optužio Ellefsona za korištenje imena skupine u reklami za glazbenu opremu;[252] parnica je bila razriješena izvan suda.[253]

Umijeće

uredi

Utjecaji i stil

uredi

Tradicionalni heavy metal sastavi kao što su UFO, Black Sabbath i Budgie,[254] grupe novog vala britanskog heavy metala poput Motörheada, Iron Maidena i Diamond Heada te punk rock izvođači kao što su Sex Pistols i Ramones uvelike su utjecali na Megadethov zvuk.[255] Hard rock grupe poput AC/DC-ja[256] i Led Zeppelina[257] također su utjecali na gitaristički stil sastava. Iako su korijeni glazbe u punku,[258] sveučilišni je profesor Jason Bivins napisao da je Megadeth slijedio glavni nacrt Motörheada i Iron Maidena. Opisao je stil kao mješavinu "instrumentalne virtuoznosti NWOBHM-a te brzine i agresivnosti hardcore punka" i naveo da skupinu nadahnjuju tekstovi hororom opsjednutom punk skupine Misfits.[259] Mustaine je također među nosačima zvuka koji su ga nadahnuli naveo albume the Beatlesa.[260]

Mustaine je glavni autor pjesama u skupini. Razvija ih tako što osmisli određeni gitaristički rif koji, uz izmjene, postane glavni dio pjesme.[261] Izjavio je da se dijelovi skladbi skladaju odvojeno i da ih grupa potom slaže u zbijenu strukturu.[262] Bubnjar Shawn Drover izjavio je da Mustaine godinama čuva nekolicinu rifova i da je jedan dio nedavnijeg materijala utemeljen na tim demosnimkama.[263] Ellefson je izjavio da skupina stalno stvara novi materijal i da snimanje započinje razmjenom ideja, nakon čega grupa odlazi u studio i raspravlja o konceptu, smjeru, naslovnici i nazivima skladbi.[264] Tekstovi pjesama uglavnom se pišu prije aranžiranja glazbe.[265] Raspravljajući o tekstovima pjesama skupine Mustaine je komentirao da je mnoge teme preuzeo iz književnosti, primjerice romana Georgea Orwella.[266]

Megadethova glazba, kao i ona njegovih suvremenika iz podzemne metal scene iz 1980-ih, sadrži grube vokale, bubnjeve s double bass uzorkom, patterns, staccato rifove, power akorde, tremolo trzanje i solo dionice s visokim tonovima; albumi iz tog ranog perioda nastali su uz nizak budžet.[267] Nakon što je osnovao Megadeth, Mustaine je nastavio u thrash metal stilu svoje prethodnog sastava, Metallice, s jačim naglaskom na brzinu i silinu.[268] Megadethovu glazbu karakterizira njegova vješta instrumentalna izvedba koja sadrži brze ritmičke dionice, složene aranžmane i vokalima koji reže.[68] Zamoljen da opiše Megadethov gitaristički stil Mustaine je odgovorio: "Kad odete na koncert i vidite gitarista koji samo stoji tamo, to je gitarist. Thrash gitarist je čovjek koji svira kao da želi prebiti gitaru namrtvo."[27] Većina pjesama snimljena je u standardnom štimungu jer Mustaine smatra da se takvim ugađanjem može skladati bolje melodije od onih koje bi nastale drugačijim ugađanjem.[269] David Ellefson je u jednom intervjuu iz 2017. godine govorio o tome kako se skupina počela služiti nižim štimungom: "To jednostavno dođe prirodno kako starite, za pjevače to može predstavljati muku. Što onda treba napraviti ako ne želite prestati svirati? Snizite štimung na gitari, prilagodite se kako situacija zahtijeva."[270]

Tijekom ranih dana sastava Mustaine je bio ritam gitarist, a Chris Poland bio je glavni gitarist. Iako je Poland svirao samo na Megadethovim prvim dvama albumima, glazbeni su mu novinari Pete Prown i Harvey P. Newquist pripisali to što je učinio glazbu raznovrsnijom zbog svojih džez utjecaja.[7] Prema bivšem uredniku Metal Maniacsa, Jeffu Wagneru, skladateljske mogućnosti skupine dosegle su vrhunac na četvrtom albumu, Rust in Peaceu, koji je opisao "naletom preciznosti i tečnosti koji dobro podržava Megadethov status svjetske najmodernije speed metal skupine".[271] Muzikolog Glenn Pillsbury izjavio je da je gitaristički rad na albumu bio mješavina Mustaineovog "kontroliranog kaosa" i "tehničke briljantnosti" Martyja Friedmana.[56] Studijski uradci objavljeni sredinom i krajem 1990-ih sadržavali su pjesme zbijenih struktura s manje složenih rifova.[272]

Megadethovi se tekstovi uglavnom osvrću na smrt, rat, politiku i religiju.[273] Lirizam je uglavnom utemeljen na nihilističkim temama, ali ponekad se bavi i tematikama kao što su otuđenje i društveni problemi.[67] Najraniji su nosači zvuka sadržavali tematike kao što su okultizam, grafičko nasilje i sotonizam.[17][274] Nuklearni rat i konspiracije o vladi često su se pojavljivali kao teme na albumima poput Rust in Peacea i Countdown to Extinctiona.[60] Tijekom Megadethovog komercijalnog vrhunca Mustaine se počeo više baviti osobnijim temama kao što su ovisnost i intimne veze. Za tekstove na Cryptic Writingsu Mustaine je rekao da je želio pisati pjesme koje bi se svidjele široj publici.[275] Naziv United Abominations (Ujedinjeni užasi) satirična je igra riječima na ime Ujedinjenih naroda ("United Nations"); Mustaine je kritizirao neučinkovitost organizacije na nekolicini pjesama na tom albumu.[276] Kasniji su albumi sadržavali tekstove u sličnom stilu.[68]

Nasljeđe

uredi

Prodavši 38 milijuna albuma širom svijeta Megadeth je jedan od rijetkih sastava američke podzemne metal scene iz 1980-ih koji je postigao veliki komercijalni uspjeh.[277] Megadeth se, uz njegove suvremenike kao što su Metallica, Slayer i Anthrax, smatra jednim od glavnih osnivača thrash metala.[278] Ove se skupine često navodi kao "veliku četvorku" thrash metala[279] koja je bila zaslužna za razvoj i popularizaciju žanra. Loudwire je postavio Megadeth na treće mjesto najboljih thrash metal grupa, pohvalivši njegove "provokativne tekstove i nezamislivu virtuoznost".[280] CMJ New Music Report izjavio je da je debitantski album sastava bio utjecajan i da predstavlja "zlatno doba speed metala".[281] U sličnom je tonu Billboard opisao drugi album Peace Sells... but Who's Buying?, nazvavši ga "prekretnicom u thrash pokretu" i da su njegovi tekstovi i dalje relevantni.[282] MTV je također komentirao da je Megadeth utjecajni metal sastav te je posebno istaknuo tehničke odlike ranijih albuma.[283]

Megadeth se smatra jednom od glazbeno najutjecajnijih grupa iz 1980-ih. Kao dio ranog američkog thrash metal pokreta glazba skupine direktno je utjecala na death metal.[267] Sociolog Keith Kahn-Harris napisao je da je Megadethov uspjeh u glavnoj struji bio jedan od razloga širenja ekstremnog metala u države u kojima do tada nije bio poznat.[284] Zvuk skupine i njezine naslovnice albuma utjecale su na mnoge thrash metal izvođače iz 21. stoljeća[285] među kojima su Toxic Holocaust i Warbringer.[263][286] Prema Nielsen SoundScanu Megadeth je od 1991. do 2014. u SAD-u prodao 9,2 milijuna primjeraka albuma.[287]

Članovi sastava

uredi
Sadašnja postava
Bivši članovi
  • Lawrence Kane – vokali (1983.)
  • John Cyriis – vokali (1983.)
  • Matt Kisselstein – bas-gitara (1983.)
  • Greg Handevidt– gitara (1983.)
  • Dijon Carruthers – bubnjevi, udaraljke (1983.)
  • Brett Phillips – gitara (1983.)
  • Lee Rausch – bubnjevi, udaraljke (1984.)
  • David Ellefson – bas-gitara, prateći vokali (1983. – 2002., 2010. – 2021.)
  • Gar Samuelson – bubnjevi, udaraljke (1984. – 1987.)
  • Chris Poland – gitara (1984. – 1987.)
  • Jay Reynolds – gitara (1987.)
  • Chuck Behler – bubnjevi, udaraljke (1987. – 1989.)
  • Jeff Young – gitara (1987. – 1989.)
  • Nick Menza – bubnjevi, udaraljke, prateći vokali (1989. – 1998., 2004.)
  • Marty Friedman – gitara, prateći vokali (1990. – 2000.)
  • Jimmy DeGrasso – bubnjevi, udaraljke, prateći vokali (1998. – 2002.)
  • Al Pitrelli – gitara, prateći vokali (2000. – 2002.)
  • Shawn Drover – bubnjevi, udaraljke (2004. – 2014.)
  • Glen Drover – gitara, prateći vokali (2004. – 2008.)
  • James MacDonough – bas-gitara (2004. – 2006.)
  • James LoMenzo – bas-gitara, prateći vokali (2006. – 2010.)
  • Chris Broderick – gitara, prateći vokali (2008. – 2014.)

Nagrade

uredi

Nagrade časopisa Classic Rock:

  • 2014.: Metal Guru - Dave Mustaine

Nagrade Clio:

  • 2016.: Srebrni pobjednik - "The Megadeth VR Experience"

Nagrade Genesis:[288]

Grammy:

  • 2017.: Za najbolju metal izvedbu - "Dystopia"

Glazbene nagrade Loudwirea:[289]

Nagrade Golden Gods Metal Hammera:[290]

  • 2007.: Riff Lord – Dave Mustaine
  • 2015.: Golden God – Dave Mustaine

Nagrade Golden Gods Revolvera:[291]

  • 2009.: Golden God – Dave Mustaine

Diskografija

uredi
Studijski albumi

Bilješke

uredi
  1. ↑ Prije nastupa u Antrimu Mustaine je otkrio da se na mjestu nastupa prodaju krivotvorene Megadethove majice. Prodavač je objasnio Mustaineu da prikuplja novac za "cilj". Mustaine je želio podržati ideju i nesvjesno je posvetio posljednju pjesmu organizaciji rekavši: "Ova je za cilj da se Irsku vrati Ircima, anarhija u Antrimu." Citat je nadahnula pjesma "Give Ireland Back to the Irish" Paula McCartneyja.[242]

Izvori

uredi
  1. ↑ (engl.) Ingle, Laura. 19. prosinca 2016. Megadeth's Dave Mustaine: "I'd like to Win" a Grammy for 'Dystopia'. Fox News Radio. Pristupljeno 20. siječnja 2018.
  2. ↑ Mustaine 2010, str. 101.
  3. ↑ Gulla 2009, str. 101.
  4. ↑ a b Wagner 2010, str. 42.
  5. ↑ Mustaine 2011, str. 87.
  6. ↑ (engl.) Summers, Jodi Beth. Lipanj 1987. Out to Lunch. Hit Parader. Rockmetal.art.pl. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
  7. ↑ a b c Prown i Newquist 1997, str. 227.
  8. ↑ a b c (engl.) Doe, Bernard. Prosinac 1985. Megadeth – Love It To Death. Metal Forces. Pristupljeno 13. studenoga 2013.
  9. ↑ Mustaine 2011, str. 124.
  10. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 53.
  11. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 55.
  12. ↑ Bukszpan 2003, str. 242.
  13. ↑ McIver 2008, Chapter 7.
  14. ↑ (engl.) Megadeth: The Making Of The New 'Vic Rattlehead' Mask. Blabbermouth.net. 2. listopada 2012. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
  15. ↑ (engl.) Hart, Josh. 15. kolovoza 2011. Dave Mustaine on Early Days With Metallica: "I Had Always Called Us the 'Four Horsemen'". Revolver. Guitar World. Pristupljeno 16. studenoga 2013.
  16. ↑ (engl.) Killing Is My Business... and Business Is Good! liner notes (2002 reissue). Loud Records. 2002. str. 8
  17. ↑ a b (engl.) Begrand, Adrien. 30. travnja 2002. Megadeth: Killing is My Business... and Business is Good!. PopMatters. Pristupljeno 16. studenoga 2013.
  18. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 55–56.
  19. ↑ a b Ellefson i McIver 2013, str. 58.
  20. ↑ (engl.) Kot, Greg. 15. kolovoza 2010. Megadeth's Dave Mustaine says he and Metallica have hugged out. Chicago Tribune. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. prosinca 2013. Pristupljeno 17. studenoga 2013.
  21. ↑ Tarquin 2012, str. 72.
  22. ↑ Konow 2009, str. 243.
  23. ↑ (engl.) Matsumoto, Jon. 16. listopada 1986. Megadeth: These Heavy Metalers Thrash For Peace. Los Angeles Times. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
  24. ↑ Talevski 2010, str. 570.
  25. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 61.
  26. ↑ (engl.) Stern, Lauren. 6. kolovoza 2012. Megadeth – Best Band Logos. Loudwire. Pristupljeno 7. srpnja 2014.
  27. ↑ a b (engl.) Popson, Tom. 6. veljače 1987. Megadeth Hed To Go Here. Chicago Tribune. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. prosinca 2013. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
  28. ↑ a b c Rees i Crampton 1999, str. 658.
  29. ↑ a b Konow 2009, str. 244.
  30. ↑ a b (engl.) Gomes, Celesete. Kolovoz 1988. So Far, So Good For Megadeth. Classic Rock. Rockmetal.art.pl. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2009. Pristupljeno 8. studenoga 2013.
  31. ↑ (engl.) EvilG. Nevermore Interview With Jeff Loomis. Metal Rules. Pristupljeno 18. studenoga 2013.
  32. ↑ So Far, So Good... So What! (reizdanje iz 2004.), knjižica albuma, 2004., Capitol Records, str.2
  33. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 71.
  34. ↑ (engl.) Christgau, Robert. 1987. Consumer Guide Reviews. The Village Voice. Pristupljeno 6. prosinca 2013.
  35. ↑ Rees i Crampton 1999, str. 546.
  36. ↑ a b c Bukszpan 2003, str. 244.
  37. ↑ Unterberger i Hicks 1999, str. 416.
  38. ↑ Greatest Hits: Back to the Start, knjižica albuma, 2005., Capitol Records, str. 2, Penelope Spheeris
  39. ↑ (engl.) Megadeth: Rusted Pieces VHS. Capitol Records/EMI.
  40. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 72.
  41. ↑ (engl.) Niles, Eric. Rujan 1990. Rust in Peace. Music Connection. Rockmetal.art.pl. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. srpnja 2009. Pristupljeno 8. prosinca 2013.
  42. ↑ Kajzer i Lotring 2010, str. 192.
  43. ↑ (engl.) Dome, Malcolm. 21. prosinca 2009. Megadeth Bitching: Mustaine And Young At War!. Classic Rock. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2013. Pristupljeno 8. prosinca 2013.
  44. ↑ Buckley 2003, str. 660.
  45. ↑ Janosik 2006, str. 97.
  46. ↑ (engl.) Willems, Steven. 4. prosinca 2000. Interview With Dark Angel. Voices From The Dark Side. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2018. Pristupljeno 7. ožujka 2014.
  47. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 79.
  48. ↑ a b (engl.) Dave Mustaine: Kerry King Hates My Guts. Blabbermouth.net. Ultimate-Guitar.com. 16. kolovoza 2013. Pristupljeno 18. studenoga 2013.
  49. ↑ a b (engl.) Megadeth "Rust in Peace". Decibel. Pristupljeno 8. prosinca 2013.
  50. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 88.
  51. ↑ Kajzer i Lotring 2010, str. 320.
  52. ↑ a b (engl.) Bienstock, Richard. 17. rujna 2010. Megadeth: Rust Never Sleeps. Guitar World. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2013. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  53. ↑ Rubiner 1993, str. 167.
  54. ↑ a b c (engl.) Megadeth – Chart History (Albums). Billboard. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  55. ↑ (engl.) Chart Stats – Megadeth. Chart Stats. Pristupljeno 24. veljače 2013.
  56. ↑ a b Pillsbury 2006, str. 82.
  57. ↑ (engl.) Megadeth: First Look At 'Rust In Peace Live' DVD. Blabbermouth.net. 23. kolovoza 2010. Pristupljeno 8. prosinca 2013.
  58. ↑ (engl.) Morris, Chris. 14. siječnja 1995. Ace Of Base, 'Lion King' Lead Record Certs. Billboard: 76. Pristupljeno 8. prosinca 2013.
  59. ↑ McIver 2008, Chapter 13.
  60. ↑ a b Harrison 2011, str. 60.
  61. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 101.
  62. ↑ (engl.) Countdown to Extinction liner notes (Japanese edition). Capitol Records. 1992. str. 3–5, 7–8, 10
  63. ↑ (engl.) Herrmann, Brenda. 30. srpnja 1992. Megadeth – Countdown to Extinction (Capitol). Chicago Tribune. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2018. Pristupljeno 8. prosinca 2013.
  64. ↑ (engl.) Prince, Patrick. 19. studenoga 2012. Megadeth fully embraces "Countdown" anniversary. Goldmine. Pristupljeno 17. studenoga 2013.
  65. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 103.
  66. ↑ a b (engl.) RIAA Gold and Platinum Database Search. Recording Industry Association of America. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2007. Pristupljeno 9. prosinca 2009.
  67. ↑ a b Joyner 2002, str. 301.
  68. ↑ a b c (engl.) Erlewine, Stephen Thomas. Megadeth Biography. AllMusic. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
  69. ↑ (engl.) MacDonald, Patrick. 8. siječnja 1993. Grammys show influence of Seattle music. The Seattle Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2017. Pristupljeno 17. prosinca 2009.
  70. ↑ (engl.) Grow, Kory. 13. rujna 2012. Megadeth – Countdown To Extinction 20th Anniversary Edition Cover Art Shown In New York's Times Square. Brave Words & Bloody Knuckles. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2014. Pristupljeno 17. studenoga 2013.
  71. ↑ a b c Ellefson i McIver 2013, str. 106.
  72. ↑ (engl.) Chirazi, Steffan. Listopad 1993. Trial by Fire. RIP. Rockmetal.art.pl. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. veljače 2012. Pristupljeno 8. prosinca 2013.
  73. ↑ (engl.) Ramirez, Carlos. 10 Most Underrated Megadeth Songs. Noisecreep. Pristupljeno 24. studenoga 2013.
  74. ↑ (engl.) Hartmann, Graham. 2. travnja 2014. Megadeth’s David Ellefson Plays ‘Wikipedia: Fact or Fiction?’. Loudwire. Pristupljeno 25. svibnja 2014.
  75. ↑ (engl.) Spin staff. Listopad 1993. Clash of the Quasi-Titans. Spin. 9: 36. Pristupljeno 18. studenoga 2013.
  76. ↑ (engl.) Harris, Chris. 29. siječnja 2010. The Grammys Don't Understand Metal. Noisecreep. Pristupljeno 8. prosinca 2013.
  77. ↑ (engl.) MacDonald, Patrick. 5. siječnja 1996. Presidents of the U.S. are riding high in the musical polls. The Seattle Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. rujna 2012. Pristupljeno 17. prosinca 2009.
  78. ↑ Larkin 1995, str. 2777.
  79. ↑ (engl.) Youthanasia liner notes (2004 reissue). Capitol Records. 2004. str. 2, 24–25
  80. ↑ a b Ellefson i McIver 2013, str. 118.
  81. ↑ (engl.) Erlewine, Stephen Thomas. Megadeth: Youthanasia. AllMusic. Pristupljeno 8. prosinca 2013.
  82. ↑ (engl.) Megadeth: Evolver – Making of Youthanasia (1995). The New York Times. Pristupljeno 9. prosinca 2013.
  83. ↑ (engl.) Nielsen Business Media, Inc. 19. studenoga 1994. Billboard 200. Billboard: 88. Pristupljeno 9. prosinca 2013.
  84. ↑ (engl.) Canadian album certifications – Megadeth – Youthanasia. Music Canada. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2013. Pristupljeno 9. prosinca 2013.
  85. ↑ (engl.) Merkle, P.J. Svibanj 1995. Megadeth: Bewitched, Bothered and Bewildered. Hit Parader. Rockmetal.art.pl. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2009. Pristupljeno 16. rujna 2013.
  86. ↑ (engl.) Late Show With David Letterman: Episode Guide. MSN Entertainment. 18. studenoga 1994. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. srpnja 2014. Pristupljeno 17. srpnja 2014.
  87. ↑ (engl.) Menza, Nick. When Megadeth Needed a Drummer. Nick Menza's Official Website. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. srpnja 2014. Pristupljeno 18. srpnja 2014.
  88. ↑ (engl.) The Killing Road – A History Of Megadeth's Opening Acts. Roadrunner Records. 2. veljače 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2019. Pristupljeno 9. prosinca 2013.
  89. ↑ a b c (engl.) History. Megadeth.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. rujna 2013. Pristupljeno 9. prosinca 2013.
  90. ↑ (engl.) Henderson, Alex. Tales from the Crypt: Demon Knight (Original Soundtrack). AllMusic. Pristupljeno 9. prosinca 2013.
  91. ↑ (engl.) Golemis, Dean. 9. studenoga 1995. Megadeth: Hidden Treasures (Capitol). Chicago Tribune. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2016. Pristupljeno 11. prosinca 2013.
  92. ↑ (engl.) Prato, Greg. MD.45 – Biography. AllMusic. Pristupljeno 10. prosinca 2013.
  93. ↑ a b (engl.) Wiederhorn, Jon. Lipanj 1998. Last Men Standing. Guitar World. Rockmetal.art.pl. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. veljače 2012. Pristupljeno 10. prosinca 2013.
  94. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 129.
  95. ↑ (engl.) Cryptic Writings liner notes (2004 reissue). Capitol Records. 2004. str. 2–3
  96. ↑ Mustaine 2011, str. 275.
  97. ↑ (engl.) Megadeth – Chart History (Songs) – second page. Billboard. Pristupljeno 10. prosinca 2013.
  98. ↑ (engl.) Billboard staff. 17. siječnja 1998. 40th Annual Grammy Awards: Final Nominations. Billboard: 78. Pristupljeno 10. prosinca 2013.
  99. ↑ (engl.) Cryptic Writings – Megadeth – Charts. AllMusic. Pristupljeno 10. prosinca 2013.
  100. ↑ (engl.) Masuo, Sandy. 29. lipnja 1997. In Brief: Megadeth, "Cryptic Writing," Capitol. Los Angeles Times. Pristupljeno 10. prosinca 2013.
  101. ↑ (engl.) Metal Sludge staff. 12. ožujka 2002. 20 question with ex-Megadeth drummer Nick Menza. Metal Sludge. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2013. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
  102. ↑ (engl.) Nick Menza: "I Was Fired From Megadeth Two Days After Surgery". RockRage. Blabbermouth.net. 19. veljače 2002. Pristupljeno 10. prosinca 2013.
  103. ↑ (engl.) Risk liner notes (2004 reissue). Capitol Records. 2004. str. 2–5, 9, 11, 13, 15
  104. ↑ (engl.) Hjelm, Fredrik. 2001. It Wasn't Fun Anymore. Shockwaves Online. Rockmetal.art.pl. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. veljače 2012. Pristupljeno 10. prosinca 2013.
  105. ↑ (engl.) Stagno, Mike. 19. rujna 2006. Megadeth: Risk. Sputnikmusic. Pristupljeno 11. prosinca 2013.
  106. ↑ (engl.) Huey, Steve. Risk – Megadeth. AllMusic. Pristupljeno 9. prosinca 2013.
  107. ↑ (engl.) Plenda, Melanie. 3. srpnja 2013. Frontman Dave Mustaine talks about reviving thrash-metal sound, getting back into the studio, hitting the road. NewHampshire.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2013. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  108. ↑ (engl.) Sciarretto, Amy. 31. siječnja 2000. Loud Rock News. CMJ New Music Report. 61: 35. Pristupljeno 28. ožujka 2014.
  109. ↑ (engl.) Megadeth's Mustaine Raring To "Crush 'Em". MTV. 23. lipnja 1999. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. kolovoza 2020. Pristupljeno 11. prosinca 2013.
  110. ↑ (engl.) MTV News staff. 23. srpnja 1999. Original Megadeth Drummer Samuelson Dead At 41. MTV. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2018. Pristupljeno 16. srpnja 2014.
  111. ↑ Rosen 2011, str. 92.
  112. ↑ (engl.) Saidman, Sorelle. 10. siječnja 2000. Megadeth Guitarist Marty Friedman Leaves Band. MTV. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2018. Pristupljeno 12. prosinca 2013.
  113. ↑ (engl.) Prato, Greg. 29. srpnja 2009. Megadeth's Dave Mustaine Talks New Riffs, Old Drama. Rolling Stone. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2018. Pristupljeno 15. prosinca 2013.
  114. ↑ (engl.) Newman, Melinda. 22. siječnja 2000. The Beat. Billboard: 18. Pristupljeno 12. prosinca 2012.
  115. ↑ a b (engl.) Metal Sludge staff. 4. rujna 2001. 23 Questions With Dave Mustaine. Metal Sludge. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2013. Pristupljeno 10. prosinca 2013.
  116. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 136.
  117. ↑ a b c (engl.) Baird, Kirk. 14. rujna 2001. Acerbic Mustaine explains Megadeth's metal issues. Las Vegas Sun. Pristupljeno 7. prosinca 2013.
  118. ↑ (engl.) Huey, Steve. Capitol Punishment: The Megadeth Years. AllMusic. Pristupljeno 5. prosinca 2013.
  119. ↑ (engl.) Huey, Steve. Megadeth: The World Needs A Hero. AllMusic. Pristupljeno 7. prosinca 2013.
  120. ↑ (engl.) Megadeth Completes 'Hero'. Billboard. 22. siječnja 2001. Pristupljeno 7. prosinca 2013.
  121. ↑ a b (engl.) Chandrasekhar, Chaitra. 15. svibnja 2001. Back to their Metallic Roots. The Tech. 121 (26). Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2015. Pristupljeno 7. prosinca 2013.
  122. ↑ a b (engl.) Metal Returns: Megadeth, Halford, Slayer. Billboard. 20. veljače 2001. Pristupljeno 7. prosinca 2013.
  123. ↑ a b (engl.) Fans To Choose Set Lists For U.S. Megadeth Trek. Billboard. 6. kolovoza 2001. Pristupljeno 7. prosinca 2013.
  124. ↑ (engl.) Brackett, Nathan; Hoard, Christian David, ur. 2004. The New Rolling Stone Album Guide. Simon & Schuster. str. 534. ISBN 0-7432-0169-8
  125. ↑ a b (engl.) Megadeth – Chart History (Songs). Billboard. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  126. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 139.
  127. ↑ Ellefson i McIver 2013, str. 218.
  128. ↑ (engl.) Wiederhorn, Jon. 2. ožujka 2004. Megadeth Pack It In After Nearly 20 Years. MTV. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2018. Pristupljeno 19. svibnja 2014.
  129. ↑ (engl.) Injury Forces Mustaine To Disband Megadeth. Billboard. 3. travnja 2002. Pristupljeno 25. studenoga 2013.
  130. ↑ (engl.) Megadeth to split up. BBC News. 4. travnja 2002. Pristupljeno 21. siječnja 2014.
  131. ↑ (engl.) Epstein, Dan. Kolovoz 2003. Die Another Day. Guitar World. Rockmetal.art.pl. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2019. Pristupljeno 25. studenoga 2013.
  132. ↑ (engl.) Torreano, Bradley. Megadeth: Still, Alive...and Well?. AllMusic. Pristupljeno 5. prosinca 2013.
  133. ↑ (engl.) Dave Mustaine: 'I Am And Always Will Be Megadeth'. Blabbermouth.net. 12. srpnja 2003. Pristupljeno 25. studenoga 2013.
  134. ↑ (engl.) Ayers, Chris. Ožujak 2005. Megadeth: Remixed and Remastered Series. Exclaim!. Pristupljeno 13. prosinca 2013.
  135. ↑ (engl.) Wiederhorn, Jon. 10. rujna 2004. Dave Mustaine, Megadeth Return To Life With New System. MTV. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2019. Pristupljeno 19. svibnja 2014.
  136. ↑ (engl.) Nalbandian, Bob. 28. kolovoza 2004. Dave Mustaine Interview. Hard Radio. Pristupljeno 19. studenoga 2006.
  137. ↑ (engl.) Megadeth's Mustaine Says Nick Menza Wasn't Prepared To Tour With The Band. Blabbermouth.net. 16. studenoga 2004. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  138. ↑ (engl.) Gitter, Mike. 24. listopada 2012. Where Are They Now? Chris Poland of Megadeth. Noisecreep. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  139. ↑ (engl.) Dizon, Joey. 7. srpnja 2012. A Life of 'Deth. The Philippine Star. Pristupljeno 17. srpnja 2014.
  140. ↑ (engl.) Sciarretto, Amy. 13. rujna 2004. Genre Focus – Megadeth; The System Has Failed. CMJ New Music Report: 22. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  141. ↑ (engl.) Dave Mustaine Discusses Going Solo, Dimebag, Kerry King And Metallica. Blabbermouth.net. 11. veljače 2005. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  142. ↑ (engl.) Megadeth Tour Manager Talks About Drummer Nick Menza's Departure. Brave Words & Bloody Knuckles. 5. studenoga 2004. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2013. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  143. ↑ (engl.) Updated: Exodus Added To More Dates On Megadeth's U.S. Tour. Blabbermouth.net. 16. listopada 2004. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  144. ↑ (engl.) Diamond Head To Support Megadeth In Europe. Blabbermouth.net. 30. prosinca 2004. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  145. ↑ (engl.) Begrand, Adrien. 28. srpnja 2005. Megadeth: Greatest Hits: Back to the Start. Popmatters. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  146. ↑ (engl.) Bowar, Chad. 1. listopada 2006. Gigantour DVD Review. About.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2016. Pristupljeno 16. srpnja 2014.
  147. ↑ (engl.) Megadeth Will Continue. Ultimate-Guitar.com. 10. listopada 2005. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  148. ↑ (engl.) Prato, Greg. 27. ožujka 2007. Megadeth: That One Night: Live in Buenos Aires. AllMusic. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  149. ↑ (engl.) Ex-Megadeth Bassist MacDonough: 'There Is No Animosity Here'. Blabbermouth.net. 20. veljače 2006. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  150. ↑ (engl.) Megadeth bassist James Lomenzo joins Yamaha Guitars. Yamaha Corporation. 25. siječnja 2008. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  151. ↑ (engl.) Megadeth Play First Show With Bassist James LoMenzo. Blabbermouth.net. 18. ožujka 2006. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  152. ↑ (engl.) Bowar, Chad. 21. ožujka 2006. Megadeth – Arsenal Of Megadeth DVD. About.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  153. ↑ (engl.) Gigantour 2006 Announced: Megadeth, Lamb of God, Opeth, Arch Enemy, Overkill Confirmed. Blabbermouth.net. 23. srpnja 2006. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  154. ↑ (engl.) Gigantour 2006 – Australian Mini-Tour. Brave Words & Bloody Knuckles. 10. studenoga 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. rujna 2020. Pristupljeno 4. prosinca 2013.
  155. ↑ (engl.) Megadeth: New Album Pushed Back To 2007. Blabbermouth.net. 23. kolovoza 2006. Pristupljeno 25. studenoga 2013.
  156. ↑ (engl.) Megadeth: 'United Abominations' To Be Released In May. Blabbermouth.net. 21. siječnja 2007. Pristupljeno 28. studenoga 2013.
  157. ↑ a b (engl.) Megadeth's New Version Of 'A Tout Le Monde' To Feature Lacuna Coil's Scabbia. Blabbermouth.net. 3. ožujka 2007. Pristupljeno 26. studenoga 2013.
  158. ↑ (engl.) Hasty, Katie. 23. svibnja 2007. Linkin Park Scores Year's Best Debut With 'Midnight'. Billboard. Pristupljeno 26. studenoga 2013.
  159. ↑ (engl.) Freeman, John. 3. ožujka 2007. Heaven and Hell (Black Sabbath), Megadeth, Machine Head. Dallas Observer. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. listopada 2013. Pristupljeno 26. studenoga 2013.
  160. ↑ (engl.) Kilgore, Kym. 10. srpnja 2007. Megadeth's 'Tour of Duty'. Sound Spike. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 27. studenoga 2013.
  161. ↑ (engl.) Megadeth, Static-X, DevilDriver, Lacuna Coil Team Up For Australia's Gigantour. Blabbermouth.net. 8. kolovoza 2007. Pristupljeno 28. studenoga 2013.
  162. ↑ (engl.) Dodgin, Rich. 31. listopada 2013. Interview with Glen Drover. All About the Rock. Pristupljeno 26. studenoga 2013.
  163. ↑ (engl.) Laing, Robert. 8. siječnja 2008. Rumour: Megadeth to recruit new guitarist. MusicRadar. Pristupljeno 29. studenoga 2013.
  164. ↑ (engl.) Aledort, Andy. 13. lipnja 2013. Interview: Megadeth's Chris Broderick Talks Technique. Guitar World. Pristupljeno 29. studenoga 2013.
  165. ↑ (engl.) Bezer, Terry. 9. ožujka 2009. Megadeth's Dave Mustaine: Broderick Is 'Best Guitarist Megadeth Has Ever Had'. Metal Hammer. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 29. studenoga 2013.
  166. ↑ (engl.) Nevermore drummer: Megadeth is getting "One Hell Of A Good Player, Great Guy And True Friend". Blabbermouth.net. 16. siječnja 2008. Pristupljeno 29. studenoga 2013.
  167. ↑ (engl.) Guitar World staff. 14. siječnja 2008. Dave Mustaine Announces Gigantour 2008 & New Guitarist. Guitar World. Pristupljeno 5. srpnja 2014.
  168. ↑ (engl.) Ratliff, Ben. 24. travnja 2008. Thrash Times Five When Bands Convene. The New York Times. Pristupljeno 28. studenoga 2013.
  169. ↑ (engl.) Bowar, Chad. 30. rujna 2008. Megadeth – Anthology: Set The World Afire. About.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 28. studenoga 2013.
  170. ↑ (engl.) 'Priest Feast' Featuring Judas Priest, Megadeth, Testament: Dutch Date Added. Blabbermouth.net. 29. listopada 2008. Pristupljeno 19. studenoga 2013.
  171. ↑ Mustaine 2011, str. 370.
  172. ↑ (engl.) Dave Mustaine to Metallica: I Am So Very Proud of All You Have Accomplished. Blabbermouth.net. 27. veljače 2009. Pristupljeno 19. studenoga 2013.
  173. ↑ (engl.) Megadeth And Slayer To Co-Headline 'Canadian Carnage' Trek. Blabbermouth.net. 27. travnja 2009. Pristupljeno 19. studenoga 2013.
  174. ↑ (engl.) Bezer, Terry. 19. lipnja 2009. Megadeth Reveal More About New Album. Metal Hammer. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2013. Pristupljeno 19. studenoga 2013.
  175. ↑ (engl.) Bezer, Terry. 27. srpnja 2009. Megadeth 'Endgame' Track-By-Track Preview. Metal Hammer. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. kolovoza 2009. Pristupljeno 19. studenoga 2013.
  176. ↑ (engl.) Buchanan, David. 15. rujna 2009. Megadeth brings Endgame to life, tours North America. Consequence of Sound. Pristupljeno 19. studenoga 2013.
  177. ↑ (engl.) Slayer, Megadeth, Testament: Complete 'American Carnage' Details Revealed. Blabbermouth.net. 16. studenoga 2009. Pristupljeno 19. studenoga 2013.
  178. ↑ (engl.) Megadeth's "Head Crusher" Nominated For a Grammy. Roadrunner Records. 12. srpnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2018. Pristupljeno 19. studenoga 2013.
  179. ↑ (engl.) Guitar World staff. 15. siječnja 2010. Megadeth Announce 'Rust In Peace' 20th Anniversary Tour Dates. Guitar World. Pristupljeno 19. studenoga 2013.
  180. ↑ (engl.) Dome, Malcolm. 9. veljače 2010. David Ellefson Exclusive: Why I'm Back In Megadeth. Classic Rock. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2013. Pristupljeno 19. studenoga 2013.
  181. ↑ (engl.) MusicRadar staff. 15. prosinca 2009. Thrash metal's 'Big Four' for Sonisphere 2010!. MusicRadar. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  182. ↑ (engl.) Paine, Andre. 10. lipnja 2010. Metallica Heading To Cinemas. Billboard. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  183. ↑ (engl.) Downey, Ryan J. 25. travnja 2011. Metallica, Megadeth, Slayer And Anthrax Make Big 4 History. MTV. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2019. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  184. ↑ (engl.) Ratliff, Ben. 15. rujna 2011. Metallica Earns Its Top Billing of the Big Four. The New York Times. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  185. ↑ (engl.) Guitar World staff. 26. travnja 2010. Slayer to Perform Complete 'Seasons in the Abyss' Album on Upcoming Tour. Guitar World. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  186. ↑ (engl.) Bezer, Terry. 20. kolovoza 2010. Vic Rattlehead Makes Megadeth Live Debut. Metal Hammer. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2013. Pristupljeno 6. ožujka 2013.
  187. ↑ (engl.) Freedman, Pete. 30. rujna 2010. Backstage with Anthrax, Megadeth & Slayer!. Spin. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  188. ↑ (engl.) Vick, Megan. 25. listopada 2010. Slayer's Kerry King Performs with Megadeth. Billboard. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  189. ↑ (engl.) Slayer, Megadeth To Join Forces For 'European Carnage' Tour. Blabbermouth.net. 18. prosinca 2010. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  190. ↑ (engl.) Debenedictis, Matt. 31. siječnja 2011. Disturbed, Godsmack, Megadeth Headlining Rockstar Mayhem Festival 2011. Noisecreep. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  191. ↑ (engl.) Guitar World staff. 23. lipnja 2010. Megadeth to Release 'Rust In Peace Live' Blu-Ray, DVD and CD. Guitar World. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  192. ↑ (engl.) East, Thomas. 1. rujna 2010. Guitar Hero: Warriors Of Rock Megadeth trailer. Official Nintendo Magazine. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  193. ↑ (engl.) Harris, Chris. 4. lipnja 2010. Mustaine Pens Fresh Megadeth Track For 'Guitar Hero'. Rolling Stone. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2011. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  194. ↑ (engl.) Sciarretto, Amy. 1. prosinca 2010. Grammy Nominees 2011 Announced for Hard Rock and Metal. Noisecreep. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  195. ↑ (engl.) Graff, Gary. 31. listopada 2011. Megadeth's Dave Mustaine: 6 Questions About 'Thirteen'. Billboard. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  196. ↑ (engl.) Prato, Greg. 12. srpnja 2011. Dave Mustaine Reveals New Megadeth Album Details. Rolling Stone. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2018. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  197. ↑ (engl.) Bittke, Brett. 2. prosinca 2011. Megadeth Receives their 10th Grammy Nomination. Screamer magazine. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  198. ↑ (engl.) Young, Alex. 1. studenoga 2011. Megadeth, Motorhead, team up for Gigantour 2012. Consequence of Sound. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  199. ↑ (engl.) MacIntyre, Dave. 16. veljače 2012. Gigantour 2012 featuring Lacuna Coil, Volbeat, Motorhead and Megadeth. PopMatters. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  200. ↑ (engl.) Riddle, Tree. 21. veljače 2012. Rob Zombie and Megadeth To Embark on Co-Headlining 2012 U.S. Tour. Loudwire. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  201. ↑ (engl.) Childers, Chad. 10. rujna 2012. Megadeth to Celebrate 20th Anniversary of 'Countdown to Extinction' With Reissue and Fall 2012 Tour. Loudwire. Pristupljeno 17. studenoga 2013.
  202. ↑ (engl.) Ouellette, Mary. 21. rujna 2013. Megadeth Reveal 'Countdown To Extinction: Live' Trailer. Loudwire. Pristupljeno 17. studenoga 2013.
  203. ↑ (engl.) Halestorm: "Winning A Grammy Is A Huge Milestone For Us". Metal Hammer. 12. veljače 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 17. studenoga 2013.
  204. ↑ (engl.) Megadeth Taps Producer Johnny K For New Album. Blabbermouth.net. 22. kolovoza 2012. Pristupljeno 23. kolovoza 2012.
  205. ↑ (engl.) Megadeth Working On 'Dark', 'Heavy' And 'Fast' New Album. Blabbermouth.net. 28. siječnja 2013. Pristupljeno 29. siječnja 2013.
  206. ↑ (engl.) Hartmann, Graham. 12. veljače 2013. Megadeth Announce June Release for Upcoming Album 'Super Collider'. Loudwire. Pristupljeno 12. veljače 2013.
  207. ↑ (engl.) Caulfield, Keith. 12. lipnja 2013. Queens Of The Stone Age Get First No. 1 Album On Billboard 200. Billboard. Pristupljeno 28. rujna 2013.
  208. ↑ (engl.) Super Collider – Megadeth. Metacritic. CBS Interactive. Pristupljeno 17. lipnja 2013.
  209. ↑ (engl.) Wise, Lauren. 25. studenoga 2013. Megadeth's Dave Mustaine: There's Been a Renaissance With Us. Phoenix New Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. prosinca 2013. Pristupljeno 16. prosinca 2013.
  210. ↑ (engl.) Megadeth Planning New Album: 'Time Is Short'. Ultimate-Guitar.com. 24. srpnja 2013. Pristupljeno 17. studenoga 2013.
  211. ↑ (engl.) Hartmann, Graham. 3. svibnja 2013. Black Label Society Join Lineup for Megadeth’s Gigantour 2013 + Dates Announced. Loudwire. Pristupljeno 12. lipnja 2014.
  212. ↑ (engl.) Bowar, Chad. 12. kolovoza 2013. Megadeth and Jason Newsted Play Metallica’s 'Phantom Lord' During Toronto Gigantour Finale. Loudwire. Pristupljeno 12. lipnja 2014.
  213. ↑ (engl.) Vincent, Peter. 10. veljače 2014. Soundwave 2014: Megadeth cancels Australian tour. The Sydney Morning Herald. Pristupljeno 15. veljače 2014.
  214. ↑ (engl.) Megadeth: 'Icon'-Series Compilation Due This Month. Blabbermouth.net. 15. veljače 2014. Pristupljeno 6. srpnja 2014.
  215. ↑ (engl.) Joyce, Colin. 5. kolovoza 2014. Cee Lo Green and Megadeth Cancel Israel Shows. Spin. Pristupljeno 7. kolovoza 2014.
  216. ↑ (engl.) Leight, Elias. 10. rujna 2014. Megadeth Pulls Out of Motorhead's Motorboat Cruise. Billboard. Pristupljeno 17. rujna 2014.
  217. ↑ (engl.) Kielty, Martin. 26. studenoga 2014. Broderick & Drover Quit Megadeth. Classic Rock. Pristupljeno 27. studenoga 2014.
  218. ↑ (engl.) Kaufman, Spencer. 2. prosinca 2014. Megadeth's David Ellefson: We Are Not Disbanding. Loudwire. Pristupljeno 3. prosinca 2014.
  219. ↑ (engl.) Epstein, Dan. 20. srpnja 2015. Interview: Megadeth’s Dave Mustaine Gives Update from the Studio. Revolver. Pristupljeno 22. srpnja 2015.
  220. ↑ (engl.) Kennedy, Maev. 22. svibnja 2016. Former Megadeth drummer Nick Menza dies after collapsing on stage. The Guardian. Pristupljeno 15. srpnja 2016.
  221. ↑ (engl.) Meet Megadeth's New Guitarist: Kiko Loureiro of Angra. Guitar World. 2. travnja 2015. Pristupljeno 6. travnja 2015.
  222. ↑ (engl.) Bienstock, Richard. 1. listopada 2015. Megadeth Premiere New Song, "Fatal Illusion". Revolver. Pristupljeno 2. listopada 2015.
  223. ↑ (engl.) Megadeth, Suicidal Tendencies, Children Bodom: North American Tour Dates Announced. Blabbermouth.net. 7. prosinca 2015. Pristupljeno 7. prosinca 2015.
  224. ↑ (engl.) Childers, Chad. 14. srpnja 2016. Megadeth Officially Confirm Dirk Verbeuren as New Drummer. Loudwire. Pristupljeno 15. srpnja 2016.
  225. ↑ (engl.) Megadeth Announces U.S. Tour With Amon Amarth, Suicidal Tendencies, Metal Church, Havok. Blabbermouth.net. 18. srpnja 2016. Pristupljeno 18. srpnja 2016.
  226. ↑ (engl.) Butcher Babies Added To Megadeth's Tour With Amon Amarth, Suicidal Tendencies, Metal Church. Blabbermouth.net. 10. rujna 2016. Pristupljeno 10. rujna 2016.
  227. ↑ (engl.) Megadeth's Dave Mustaine calls for 2017 Big Four tour. Metal Hammer. 6. prosinca 2016. Pristupljeno 7. prosinca 2016.
  228. ↑ (engl.) Archived copy. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2017. Pristupljeno 20. veljače 2017.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  229. ↑ (engl.) Teitelman, Bram. 19. veljače 2017. Megadeth's Dave Mustaine Reflects on First Grammy Win, House Band Playing Metallica. Billboard. Pristupljeno 20. veljače 2017.
  230. ↑ (engl.) SCORPIONS Announce 'Crazy World' North American Tour With MEGADETH. Blabbermouth. 22. ožujka 2017. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
  231. ↑ (engl.) Megadeth New Album In 2018. Loudwire. 28. lipnja 2017. Pristupljeno 27. studenoga 2017.
  232. ↑ (engl.) Megadeth To 'Probably' Begin Recording New Album Next Summer. Blabbermouth.net. 28. prosinca 2017. Pristupljeno 28. prosinca 2017.
  233. ↑ (engl.) Rumor: Slayer, Megadeth, Sepultura and Testament to Embark on New Version of the 'Clash of the Titans' Tour. Ultimate-Guitar.com. 9. prosinca 2017. Pristupljeno 28. prosinca 2017.
  234. ↑ (engl.) Megadeth, Overkill, Death Angel Rumored To Tour In 2019. Ultimate-Guitar.com. 10. ožujka 2018. Pristupljeno 16. ožujka 2018.
  235. ↑ (engl.) 'KILLING IS MY BUSINESS...AND BUSINESS IS GOOD: THE FINAL KILL' DELUXE REISSUE!. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2018. Pristupljeno 11. listopada 2018.
  236. ↑ (engl.) MEGADETH Announces First-Ever 'Megacruise'. Blabbermouth. 25. rujna 2018. Pristupljeno 11. listopada 2018.
  237. ↑ (engl.) ANTHRAX, TESTAMENT, CORROSION OF CONFORMITY, Others Confirmed For MEGADETH's First-Ever 'Megacruise'. Blabbermouth. 9. listopada 2018. Pristupljeno 11. listopada 2018.
  238. ↑ (engl.) Crawford, Allyson B. 5. travnja 2012. Megadeth Frontman Dave Mustaine's Most Controversial Quotes. Noisecreep. Pristupljeno 21. studenoga 2013.
  239. ↑ (engl.) Hartmann, Graham. 31. kolovoza 2012. Metallica vs. Dave Mustaine – Nastiest Rock Feuds. Loudwire. Pristupljeno 21. studenoga 2013.
  240. ↑ (engl.) Hay, Carla. 17. siječnja 2004. "Monster" Film Reveals Metallica's Dynamics. Billboard. 116: 15. Pristupljeno 21. studenoga 2013.
  241. ↑ (engl.) Wiederhorn, Jon. 20. srpnja 2004. Megadeth Frontman, Filmmakers At Odds Over Metallica Doc. MTV. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2018. Pristupljeno 21. studenoga 2013.
  242. ↑ (engl.) Herzog, Kenny. 18. srpnja 2011. Dave Mustaine Interview. The A.V. Club. Pristupljeno 4. lipnja 2014.
  243. ↑ (engl.) Holy Wars...The Punishment Due. Rolling Stone. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2014. Pristupljeno 6. prosinca 2013.
  244. ↑ (engl.) Mann, Laura. 1. kolovoza 2011. The Ten Best Music Videos Banned by MTV. Dallas Observer. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2015. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  245. ↑ (engl.) Pessin, Anna Lisa. Listopad 1992. Dressed for Success. Spin. 8: 52. Pristupljeno 20. rujna 2013.
  246. ↑ (engl.) Jeckell, Barry A. 6. kolovoza 2001. Billboard Bits: LL Cool J, Megadeth, Money Mark. Billboard. Pristupljeno 13. prosinca 2013.
  247. ↑ (engl.) 'Hero' Takes A Fall In Malaysia. New Musical Express. 24. srpnja 2001. Pristupljeno 13. prosinca 2013.
  248. ↑ (engl.) Stroumboulopoulos, George. Interview: Dave Mustaine. CBC. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  249. ↑ (engl.) Prince, Patrick. 13. lipnja 2011. Dave Mustaine at 'Peace' in his career, 25 years later. Goldmine. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  250. ↑ (engl.) Kerby, Jeff. 24. srpnja 2005. Dave Mustaine Speaks to KNAC.com From Gigantour. KNAC.com. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  251. ↑ (engl.) Megadeth Founders Exchange Lawsuits. Billboard. 9. kolovoza 2004. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  252. ↑ (engl.) Megadeth's Mustaine Sues Former Bassist. Billboard. 26. srpnja 2005. Pristupljeno 4. lipnja 2014.
  253. ↑ (engl.) Wiederhorn, Jon. 10. veljače 2010. Megadeth Frontman Extends Olive Branch to Original Bassist. Noisecreep. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  254. ↑ (engl.) Exclusive excerpt from Dave Mustaine's autobiography
  255. ↑ (engl.) Smyers, Darryl. 1. ožujka 2012. Megadeth's Dave Ellefson Talks About Christianity and Lady Gaga. Dallas Observer. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2013. Pristupljeno 23. studenoga 2013.
  256. ↑ (engl.) Full Metal Jackie. 7. listopada 2013. Megadeth Frontman Dave Mustaine on Touring With Iron Maiden, Social Media + More. Loudwire. Pristupljeno 23. studenoga 2013.
  257. ↑ Edmondson 2013, str. 147.
  258. ↑ Dika 2012, str. 188.
  259. ↑ Bivins 2008, str. 74.
  260. ↑ (engl.) Carney, Christine. 18. rujna 2007. Megadeth's Mustaine Talks About Albums That Influenced Him;. MP3.com. Blabbermouth.net. Pristupljeno 26. studenoga 2013.
  261. ↑ (engl.) Sharken, Lisa. 9. siječnja 2007. Dave Mustaine of Megadeth. Seymour Duncan. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  262. ↑ (engl.) Bosso, Joe. 14. prosinca 2011. Interview: Megadeth's Dave Mustaine talks Thirteen, Metallica and riffs. MusicRadar. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  263. ↑ a b (engl.) Toto, Anthony. 29. studenoga 2013. Interview: Megadeth. Pop-Break. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2013. Pristupljeno 7. prosinca 2013.
  264. ↑ (engl.) Wise, Lauren. 28. listopada 2013. Megadeth's Dave Ellefson: "All The Best Things In My Life Were Not My Idea". Phoenix New Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2013. Pristupljeno 16. prosinca 2013.
  265. ↑ (engl.) Chamberlain, Rich. 3. lipnja 2013. Dave Mustaine on Super Collider, Endgame, Risk and more. MusicRadar. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2014. Pristupljeno 11. srpnja 2014.
  266. ↑ (engl.) Ruggiero, Bob. 11. prosinca 2013. Megadeth's Dave Mustaine Hopes You're Still Buying. Houston Press. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. listopada 2014. Pristupljeno 15. prosinca 2013.
  267. ↑ a b Purcell 2003, str. 53.
  268. ↑ (engl.) Megadeth Biography. Rolling Stone. Simon & Schuster. 2001. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2017. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  269. ↑ (engl.) Bienstock, Richard. 17. siječnja 2013. Interview: Megadeth Guitarist Dave Mustaine on 2009's 'Endgame'. Guitar World. Pristupljeno 15. prosinca 2013.
  270. ↑ (engl.) Sciaky, Davide. 17. kolovoza 2017. Interview: Megadeth (David Ellefson). TrueMetal.it. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2018. Pristupljeno 14. siječnja 2018.
  271. ↑ Wagner 2010, str. 43.
  272. ↑ (engl.) Michael Moses, Dan Kaye. 5. lipnja 1999. What Did You Do In The War, Daddy?. Billboard: 12. Pristupljeno 22. studenoga 2013.
  273. ↑ Arnett 1996, str. 44.
  274. ↑ (engl.) Powell, Mike. Rujan 2011. Diggin' In the Crates For Untold Treasures. Spin. 27: 92. Pristupljeno 21. studenoga 2013.
  275. ↑ (engl.) Taylor, Chuck. 29. studenoga 1997. Metal Mainstay Megadeth Alters Its Lyrics But Not Its Music For The '90s. Billboard: 74. Pristupljeno 21. studenoga 2013.
  276. ↑ Phillips i Cogan 2009, str. 157.
  277. ↑ Edmondson 2013, str. 49.
  278. ↑ Thompson 2007, str. 135.
  279. ↑ Phillips i Cogan 2009, str. 210.
  280. ↑ (engl.) Rivadavia, Eduardo. 15. kolovoza 2013. 10 Best Thrash Metal Bands of All Time. Loudwire. Pristupljeno 24. studenoga 2013.
  281. ↑ (engl.) CMJ Network, Inc. 11. veljače 2002. Loud Rock. CMJ New Music Report: 45. Pristupljeno 24. studenoga 2013.
  282. ↑ (engl.) Paoletta, Michael. 14. kolovoza 2004. Vital Reissues. Billboard: 45. Pristupljeno 24. studenoga 2013.
  283. ↑ (engl.) Wiederhorn, Jon. Greatest Metal Bands – Honorable Mentions. MTV. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. listopada 2013. Pristupljeno 24. studenoga 2013.
  284. ↑ Kahn-Harris 2007, str. 132.
  285. ↑ (engl.) Ramirez, Carlos. 29. srpnja 2009. Top 10 New School Thrash Bands. Noisecreep. Pristupljeno 13. prosinca 2013.
  286. ↑ (engl.) Warbringer: 'Hunter-Seeker' Lyric Video Released. Blabbermouth.net. 17. rujna 2013. Pristupljeno 13. prosinca 2013.
  287. ↑ (engl.) Gensler, Andy. 3. lipnja 2014. How Marty Friedman Went From Megadeth to the 'Ryan Seacrest Of Japan'. Billboard. Pristupljeno 5. lipnja 2014.
  288. ↑ (engl.) Megadeth 'Countdown to Extinction: Live' To Be Released Worldwide on September 24. Business Wire. 28. kolovoza 2013. Pristupljeno 26. prosinca 2013.
  289. ↑ (engl.) Loudwire staff. 2. siječnja 2012. Megadeth Win Two 2011 Loudwire Music Awards. Loudwire. Pristupljeno 29. prosinca 2013.
  290. ↑ (engl.) Metal Hammer Golden Gods Awards: Complete List of Winners. Blabbermouth.net. 17. lipnja 2008. Pristupljeno 8. ožujka 2009.
  291. ↑ (engl.) Carman, Keith. 8. travnja 2009. Isis, Metallica, Slipknot Winners At the Epiphone Revolver Golden Gods Awards. Exclaim!. Pristupljeno 10. travnja 2009.


Vanjske poveznice

uredi

Bibliografija

uredi
  • Arnett, Jeffrey Jensen. 1996. Metalheads: Heavy Metal Music And Adolescent Alienation. Westview Press. ISBN 0-8133-2813-6
  • Bivins, Jason C. 2008. Religion of Fear: The Politics of Horror in Conservative Evangelicalism. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-988769-9
  • Buckley, Peter. 2003. The Rough Guide to Rock. Rough Guides. ISBN 1-84353-105-4
  • Bukszpan, Daniel. 2003. The Encyclopedia of Heavy Metal. Barnes & Noble. ISBN 0-7607-4218-9
  • Dika, Vera. 2012. The (Moving) Pictures Generation: The Cinematic Impulse in Downtown New York Art and Film. Palgrave Macmillan. ISBN 978-1-137-11851-6
  • Edmondson, Jacqueline. 2013. Music in American Life: An Encyclopedia of the Songs, Styles, Stars, and Stories That Shaped Our Culture. ABC-CLIO. ISBN 0-313-39348-6
  • Ellefson, David; McIver, Joel, ur. 2013. My Life with Deth: Discovering Meaning in a Life of Rock & Roll. Simon & Schuster. ISBN 1-4516-9988-3
  • Gulla, Bob. 2009. Guitar Gods: The 25 Players who Made Rock History. ABC-CLIO. ISBN 0-313-35806-0
  • Harrison, Thomas. 2011. Music of the 1980s. ABC-CLIO. ISBN 0-313-36599-7
  • Janosik, Mary Ann. 2006. The Greenwood Encyclopedia of Rock History: The video generation, 1981–1990. Greenwood Press. ISBN 0-313-32943-5
  • Joyner, David Lee. 2002. American popular music. McGraw-Hill Higher Education. ISBN 0-07-241424-3
  • Kahn-Harris, Keith. 2007. Extreme Metal: Music and Culture on the Edge. Berg Publishers. ISBN 1-84520-399-2
  • Kajzer, Jackie; Lotring, Roger, ur. 2010. Full Metal Jackie Certified: The 50 Most Influential Metal Songs of the '80s. Cengage Learning. ISBN 1-4354-5569-X
  • Konow, David. 2009. Bang Your Head: The Rise and Fall of Heavy Metal. Crown Publishing Group. ISBN 0-307-56560-2
  • Larkin, Colin. 1995. The Guinness Encyclopedia of Popular Music: Lincoln, Abe-Primettes. Guinness Publishing. ISBN 1-56159-176-9
  • McIver, Joel. 2008. The Bloody Reign of Slayer. Omnibus Press. ISBN 978-0-85712-038-0
  • Moore, Ryan. 2009. Sells like Teen Spirit: Music, Youth Culture, and Social Crisis. NYU Press. ISBN 0-8147-9603-6
  • Mustaine, Dave. 2010. Mustaine: A Life in Metal. Harper Collins. New York, New York, USA. ISBN 0-00-732410-3
  • Mustaine, Dave. 2011. Mustaine: A Heavy Metal Memoir. Harper Collins. New York, New York, USA. ISBN 0-06-171437-2
  • Phillips, William; Cogan, Brian, ur. 2009. Encyclopedia of heavy metal music. Greenwood Press. ISBN 0-313-34800-6
  • Pillsbury, Glenn. 2006. Damage Incorporated: Metallica and the Production of Musical Identity. Routledge. ISBN 0-415-97373-2
  • Popoff, Martin. 2002. The Top 500 Heavy Metal Songs of All Time. ECW Press. ISBN 978-1-55022-530-3
  • Prown, Pete; Newquist, Harvey P., ur. 1997. Legends of Rock Guitar: The Essential Reference of Rock's Greatest Guitarists. Hal Leonard Corporation. ISBN 0-7935-4042-9
  • Purcell, Natalie J. 2003. Death Metal Music: The Passion and Politics of a Subculture. McFarland. ISBN 0-7864-8406-3
  • Rees, Dafydd; Crampton, Luke, ur. 1999. Rock stars encyclopedia. DK Publishing. ISBN 0-7894-4613-8
  • Rosen, Steven. 2011. Black Sabbath – Uncensored On the Record. Coda Books Ltd. ISBN 1-908538-85-6
  • Rubiner, Julia. 1993. Contemporary Musicians: Profiles of the People in Music. Gale Group. ISBN 0-8103-2217-X
  • Talevski, Nick. 2010. Rock Obituaries – Knocking On Heaven's Door. Omnibus Press. ISBN 0-85712-117-0
  • Tarquin, Brian. 2012. Recording Techniques of the Guitar Masters. Cengage Learning. ISBN 1-4354-6017-0
  • Thompson, Graham. 2007. American culture in the 1980s. Edinburgh University Press. ISBN 0-7486-1910-0
  • Unterberger, Richie; Hicks, Samb, ur. 1999. Music USA: The Rough Guide. Rough Guides. ISBN 1-85828-421-X
  • Wagner, Jeff. 2010. Mean Deviation: Four Decades of Progressive Heavy Metal. Bazillion Points Books. ISBN 0-9796163-3-6
Dobavljeno iz "https://hr.wiki.x.io/w/index.php?title=Megadeth&oldid=7026287"