Pokolji u Foči
Kampanja etničkog čišćenja u Foči niz je ratnih zločina kojeg su počinili vojni i civilni organi Republike Srpske za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Vojska, policija, i paravojne postrojbe sistematski su vršili zločine nad Bošnjacima i oko 21.000 njih je napustilo Foču nakon jula 1992.[1]
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) u više presuda je utvrdio etničko čišćenje Bošnjaka, ubijanje, masovna silovanja i namjerno uništavanje Bošnjačke imovine i kulturnog dobra. Istraživačko dokumentacioni centar Sarajevo procijenio je ukupan broj ubijenih i nestalih ljudi u općini Foča na 2.707, od toga je ubijenih 1.513 bošnjačkih civila i 155 srpskih civila.[2] Uz to su vlasti Republike Srpske uspostavile su nekoliko mjesta gdje je stotine žena silovano.[3][4] Za to su mnogi oficiri i vojnici Republike Srpske kao i ostali učesnici bili optuženi i pred MKSJ-om osuđeni.
Etničko čišćenje
uredi
Od početka travnja do sredine srpnja 1992. srpske snage su provodile opširan napad usmjeren protiv bošnjačkih civila u području općine Foča, Gacko i Kalinovik. Prije samog napada, bošnjački civili su izbačeni s posla, plaće su im uskraćene, a potom im je uskraćena mogućnost slobodnog kretanja. Nakon što su okolna sela i grad Foča dopali u ruke srpskih snaga (vojske, policije, paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka), primjenjivan je uvijek isti obrazac: kuće Bošnjaka su sustavno pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani su uhićivani ili okupljani na jednom mjestu, a ponekad tijekom samog procesa, premlaćivani ili ubijani. Muškarci i žene su odvajani, a većina ih je zatvorena u KP dom u Foči. Žene su odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su živjele u nepodnošljivim higijenskim uvjetima, a u tim centrima su zlostavljane na mnoge načine, dok ih je većina sistematski silovana. Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke logore, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali.[5] Neke od njih su odvođene u privatne stanove i kuće gdje su silovane, a morale su također kuhati, čistiti i služiti rezidente, koji su bili srpski vojnici. Tijekom napada na bošnjačke civile, ogroman broj žena i djevojčica je silovan. Nekim ženama ostale su trajne ginekološke štete ili su ostale neplodne, a većina ih je prošla kroz psihološke traume.[6]
Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeđe muslimana Bošnjaka su izbrisani iz područja zahvaćenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve džamije su srušene.
Sistematska silovanja
urediU siječnju 1994. godine, srpske vlasti su "okrunile" etničko čišćenje Foče preimenujući Foču u "Srbinje" (grad Srba).[5] Gotovo svi preostali muslimani Bošnjaci, muškarci i žene iz sve tri općine su uhićeni, sakupljeni na jednom mjestu, potom razdvojeni i zatvoreni u nekoliko sabirnih zatvoreničkih centara - logora: Buk Bijela, Srednja škola u Kalinoviku, "Partizan", Srednja škola u Foči, KP dom u Foči po ustaljenoj formuli. Neki su odmah ubijeni, silovani ili surovo pretučeni. Jedini razlog za ovakvo postupanje prema njima je bila njihova etnička pripadnost.
Kazneno-popravni dom u Foči, jedan od najvećih zatvora u bivšoj Republici Jugoslaviji, bio je glavni pritvorski objekt za muškarce. Muslimanske žene, djeca i starci zatvarani su po kućama, stanovima i motelima u Foči i okolnim selima ili u centrima za duži ili kraći pritvor kao što su spomenuta Buk Bijela, gimnazija u Foči i sportska dvorana "Partizan".
Sportska dvorana "Partizan" služila je kao centar za pritvor žena, djece i staraca od 13. srpnja 1992. ili ranije, pa najmanje do 13. kolovoza 1992. U to vrijeme je u "Partizanu" bilo najmanje 72 zatočenika. Svi zatvorenici su bili civili, muslimanske žene, djeca i nekoliko starijih ljudi iz sela u općini Foča. Životni uvjeti u "Partizanu" bili su okrutni. Pritvor je pratilo neljudsko postupanje, nehigijenski smještaj, prenatrpanost, izgladnjivanje, fizičko i psihološko mučenje, uključujući i seksualno zlostavljanje. U "Partizanu" su, obično navečer, ulazili naoružani vojnici, uglavnom u grupama od po tri do pet i izvodili žene. Kada bi se žene bunile ili sakrivale, vojnici su ih tukli ili im prijetili da bi ih primorali na poslušnost. Vojnici su žene iz "Partizana" odvodili u kuće, stanove ili hotele, da bi ih tamo seksualno zlostavljali i silovali.
Miljevinski bataljon, Brigade za taktičke operacije iz Foče VRS-a u kolovozu 1992. godine je formirao logor za silovanje žena u tzv. Karamanovoj kući.[5][7] Vojnici su spomenutu zgradu nazvali "javnom kućom". U logoru su bile zatvorene žene i djevojčice od kojih su neke imale samo 12 godina.[8] Zapovjednik Miljevinskog bataljona je bio Pero Elez, a Neđo Samardžić, Zoran Samardžić, Nikola Brčić, te Radovan Stanković su su bili zaduženi za ženski logor. Vojnici su prisiljavali zatočenice na oralni, vaginalni i analni seks. Žene su, osim silovanja, također mučene i odvođene na prisilni rad.[5]
Od sredine svibnja 1992. je počelo etničko čišćenje općine Kalinovik. Dok je muško nesrpsko stanovništvo zatočeno u vojnom skladištu Barotni, žene i djeca su zatočeni u Osnovnoj školi u Kalinoviku, koja se nalazi u centru Kalinovika, u blizini stanice policije. Krajem linja i početkom srpnja, u Osnovnoj školi su bili zatočeni i stanovnici općine Gackog uhićeni dok su prolazili kroz općinu Kalinovik bježeći u srednju Bosnu. Žene i djevojčice su bile podvrgnute silovanjima za vrijeme njihovog zatočeništva u Osnovnoj školi u Kalinoviku. Pored gore navedenih centara za pritvor, više žena je bilo zatvoreno u kućama i stanovima koji su korišteni kao javne kuće kojima su upravljale grupe srpskih vojnika.
Žrtve
urediU zločinima u Foči je prema podacima, koje je prikupio Istraživačko dokumentacijski centar do 2006. godine, nestalo 2,805 građana, mahom Bošnjaka. Od tog broja je za 1,899 ljudi potvrđeno da su ubijeni, a ostali se još uvijek vode kao nestali, iako je njihova sudbina izvjesna.[9]
Zločinci
urediOptuženici Haaškog suda:[10][11][12]
- Dragoljub Kunarac
- Radomir Kovač
- Zoran Vuković
- Dragan Zelenović
- Gojko Janković
- Janko Janjić
- Radovan Stanković
- Dragan Gagović
- Milorad Krnojelac
- Mitar Rašević
- Savo Todović
Osuđenici Haaškog suda:
- Dragoljub Kunarac (28 godina zatvora)
- Radomir Kovač (20 godina)
- Zoran Vuković (12 godina)
- Milorad Krnojelac (12 godina)
- Dragan Zelenović (priznao krivicu, 15 godina)
Optuženici suda BiH:
- Radovan Stanković
- Neđo Samardžić
- Gojko Janković
- Radmilo Vuković
Osuđenici suda BiH:
- Radovan Stanković (20 godina)
- Neđo Samardžić (24 godine)
- Gojko Janković (34 godine)
Izvori
uredi- ↑ Blumenthal i McCormack 2008, str. 55. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFBlumenthalMcCormack2008 (pomoć)
- ↑ Ivan Tučić. Veljača 2013. Pojedinačan popis broja ratnih žrtava u svim općinama BiH. Prometej.ba. Pristupljeno 4. kolovoza 2014.
- ↑ ICTY: Blagojevic and Jokic judgement (PDF). Pristupljeno 5. travnja 2012.
- ↑ ICTY: Kunarac, Kovač and Vuković judgement (PDF). Pristupljeno 5. travnja 2012.
- ↑ a b c d ICTY: Kunarac, Kovač and Vuković judgement (PDF)
- ↑ BBC; The Nightmare of Foca; 22-02-2001
- ↑ The Society for Threatened Peoples (GfbV): Documentation about war crimes - Tilman Zülch. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2008. Pristupljeno 31. siječnja 2010.
- ↑ Global Security; War Crimes Trial; 18-03-2000
- ↑ IDC: Podrinje victim statistics. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. prosinca 2010. Pristupljeno 23. veljače 2010.
- ↑ Bosnian Serbs convicted of rape: BBC, 2001-02-22
- ↑ BBC; Nato troops seize war crimes suspect; 09-07-2002
- ↑ Reuters; Bosnia court opens war crimes trial of two Serbs Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2021. (Wayback Machine); 06-04-2007