Marilyn Manson (osoba)
Brian Hugh Warner (rođen 5. siječnja 1969.), profesionalno poznat kao Marilyn Manson, američki je rock glazbenik. Istaknuo se kao glavni pjevač benda koji dijeli njegovo ime, a u kojem je ostao jedini stalni član od osnivanja 1989. godine. Poznat po svojoj kontroverznoj scenskoj osobnosti, njegovo scensko ime (kao i imena drugih osnivača benda) nastalo je kombinacijom imena dviju suprotstavljenih američkih kulturnih ikona: glumice Marilyn Monroe i vođe kulta Charlesa Mansona.
| Marilyn Manson | |
|---|---|
| Ime u rodnom listu | Brian Hugh Warner |
| Rođen/a | 5. siječnja 1969. |
| Žanr/ovi | heavy metal, industrial metal, shock rock, alternative metal, gothic rock |
| Zanimanje | skladatelj, glazbenik, glumac |
| Instrument | vokal, gitara, bas-gitara, klavijature, bubnjevi, flauta |
| Djelatno razdoblje | 1989. - danas |
| Producentska kuća | Nothing, Interscope |
| Angažman | Marilyn Manson, Marilyn Manson & the Spooky Kids, Jack Off Jill, Mrs. Scabtree, Satan on Fire |
Njegova glazba izdana 1990-ih, uključujući albume Portrait of an American Family (1994), Antichrist Superstar (1996) i Mechanical Animals (1998), donijela mu je reputaciju kontroverzne figure i negativnog utjecaja na mlade ljude u mainstream medijima. U SAD-u su tri albuma benda postala platinasta, a tri su postala zlatna, dok je osam izdanja debitiralo među prvih 10, uključujući dva albuma koja su zauzela prvo mjesto. Manson je rangiran na 44. mjestu liste "Top 100 heavy metal vokalista" časopisa Hit Parader, a zajedno sa svojim bendom bio je nominiran za četiri Grammy nagrade – Manson je dobio dodatnu nominaciju za Grammy za svoj rad na albumu Donda (2021) Kanyea Westa. Manson je svoj filmski debi kao glumac ostvario u filmu Davida Lyncha Lost Highway (1997.), a od tada se pojavio u raznim manjim ulogama i kamejama. Godine 2002. njegova prva umjetnička izložba, The Golden Age of Grotesque, održana je u Los Angeles Contemporary Exhibitions centru.
Manson se smatra jednom od najkontroverznijih figura u heavy metal glazbi, a tijekom svoje karijere bio je uključen u brojne kontroverze. Nekoliko američkih država donijelo je zakone koji posebno zabranjuju grupi nastupe u državnim objektima. Godine 1999. mediji su lažno okrivili Mansona za utjecaj na počinitelje masakra u srednjoj školi Columbine.
Karijera
urediGlazba
urediBend su 1989. godine osnovali Warner i gitarist Scott Putesky, pri čemu je Warner pisao tekstove, a Putesky skladao većinu glazbe. Warner je usvojio scensko ime Marilyn Manson i, uz promjenjivu postavu glazbenika, snimio prvu demo snimku benda pod nazivom Marilyn Manson & the Spooky Kids 1990. godine. Grupa je brzo stekla vjernu bazu obožavatelja unutar punk i hardcore glazbene scene Južne Floride, uglavnom zbog svojih namjerno šokantnih koncerata; članovi benda često su nastupali u ženskoj odjeći ili bizarnim kostimima, a nastupi su rutinski uključivali amaterske pirotehničke izvedbe, gole žene i slično. Unutar šest mjeseci od osnivanja, nastupali su pred prepunim klubovima kapaciteta 300 osoba diljem Floride. Potpisali su ugovor s izdavačkom kućom Sony Music početkom 1991. godine, iako je taj ugovor raskinut prije nego što je bilo koji materijal snimljen za tu izdavačku kuću. Bend je umjesto toga iskoristio sredstva iz tog ugovora za financiranje snimanja kasnijih demo snimki, koje su izdali neovisno.
Ime grupe skraćeno je u Marilyn Manson 1992. godine, a nastavili su nastupati i izdavati kasete sve do ljeta 1993. kada ih je Reznor potpisao za svoju izdavačku kuću Nothing Records. Njihov debitantski studijski album, Portrait of an American Family, izdan je u srpnju 1994. Manson je kasnije kritizirao Nothing Records i njihovu matičnu kuću Interscope zbog navodnog nedostatka promocije. Dok su snimali b-strane i remikse za predloženi treći singl s albuma, "Dope Hat", bend je odlučio izdati taj materijal kao samostalno izdanje pod nazivom Smells Like Children. Na albumu se nalazila njihova obrada pjesme Eurythmicsa "Sweet Dreams (Are Made of This)", koja je bend učinila mainstream izvođačem. Glazbeni spot za pjesmu često se prikazivao na MTV-u, a bend je dobio svoju prvu nominaciju za Najbolji rock video na MTV Video Music Awards 1996. godine. Njihov drugi studijski album, Antichrist Superstar iz 1996., izazvao je žestoku reakciju te je odmah postao komercijalno uspješan, debitirajući na trećem mjestu Billboard 200 i prodavši gotovo 2 milijuna primjeraka samo u Sjedinjenim Državama, te 7 milijuna primjeraka diljem svijeta. Glavni singl "The Beautiful People" dobio je tri nominacije na MTV Video Music Awards 1997. godine, gdje je bend također nastupao.
Za album Mechanical Animals iz 1998. godine, Manson je rekao da je inspiraciju pronašao u glam rocku 1970-ih, te je usvojio garderobu i frizuru sličnu Davidu Bowieu. Rekao je da je to učinio kako bi izbjegao da ga mainstream mediji prikazuju kao "babu rogu", ulogu koja mu je bila dodijeljena nakon komercijalnog uspjeha benda. Interscopeova promocija albuma bila je masivna, s ogromnim billboardima Mansona kao androgenog izvanzemaljca postavljenima na Times Squareu i Sunset Stripu. Glavni singl "The Dope Show" bio je nominiran za Najbolju hard rock izvedbu na 41. dodjeli Grammy nagrada. Album je debitirao na prvom mjestu Billboard 200, ali je bio najslabije prodavani album broj jedan 1998. godine u Sjedinjenim Državama, s prodajom od 1,4 milijuna primjeraka u zemlji do 2017. godine. Album nije bio dobro prihvaćen od strane dugogodišnjih obožavatelja, koji su se žalili na njegov radioprivlačan zvuk i optužili pjevača za "prodaju", a Interscope je navodno bio razočaran njegovim komercijalnim uspjehom.
Holy Wood (In the Shadow of the Valley of Death) bio je povratak industrijskim metal korijenima benda nakon glamom inspiriranog Mechanical Animalsa, i bio je vokalistov odgovor na medijsko izvještavanje koje ga je krivilo za utjecaj na počinitelje masakra u srednjoj školi Columbine. Album je bio kritički uspješan, s brojnim publikacijama koje su ga hvalile kao najbolji rad benda. Unatoč tome što je dobio zlatnu certifikaciju u Sjedinjenim Državama za prodaju veću od pola milijuna primjeraka, mainstream mediji otvoreno su dovodili u pitanje komercijalnu privlačnost benda, primjećujući dominaciju nu metala i kontroverznih hip hop izvođača kao što je Eminem. Obrada pjesme "Tainted Love" bila je međunarodni hit 2002. godine, dosegnuvši prvo mjesto u nekoliko zemalja.[52]
The Golden Age of Grotesque izdan je sljedeće godine, album prvenstveno inspiriran swing i burlesknim pokretima Berlina 1920-ih godina. U produženoj metafori koja se provlačila kroz cijeli album, Manson je uspoređivao svoj često kritizirani rad s Entartete Kunstom zabranjenim od strane nacističkog režima. Kao i Mechanical Animals 1998. godine, The Golden Age of Grotesque debitirao je na prvom mjestu Billboard 200, ali je bio najslabije prodavani studijski album koji je debitirao na prvom mjestu te godine, s prodajom od 527.000 primjeraka u Sjedinjenim Državama do 2008. godine. Album je bio uspješniji u Europi, gdje je prodan u više od 400.000 primjeraka u prvom tjednu izdanja i debitirao na prvom mjestu Billboardove Europske top 100 ljestvice albuma. Manson je tijekom tog razdoblja započeo suradnju s francuskim modnim dizajnerom Jean-Paulom Gaultierom, koji je dizajnirao veći dio raskošne odjeće koju je bend nosio na pratećoj turneji "Grotesk Burlesk Tour". Kompilacija najvećih hitova Lest We Forget: The Best Of izdan je 2004. godine.
Nakon trogodišnje pauze, tijekom koje se vokalist bavio drugim interesima, bend se vratio s albumom Eat Me, Drink Me iz 2007. godine. Tekstovi na albumu uglavnom se odnose na raspad Mansonovog braka s Ditom Von Teese i njegovu aferu s 19-godišnjom glumicom Evan Rachel Wood. Sedmi studijski album The High End of Low objavljen je 2009. godine i bio je njihov posljednji album izdan od strane Interscopea. Promovirajući album, Manson je iznio niz negativnih komentara o izdavačkoj kući i njenoj umjetničkoj cenzuri, kao i o njenom predsjedniku Jimmyju Iovinu. Manson je 2011. godine potpisao unosan ugovor s britanskom nezavisnom izdavačkom kućom Cooking Vinyl, prema kojem su bend i izdavačka kuća jednako dijelili profit nakon što bi izdavačka kuća povratila troškove povezane s marketingom, promocijom i distribucijom. Prvi album izdan pod tim ugovorom bio je Born Villain iz 2012. godine. Glavni singl "No Reflection" donio je bendu njihovu četvrtu nominaciju za Grammy. Naknadni albumi su u Sjedinjenim Državama izdani od strane Loma Vista Recordings, počevši s The Pale Emperor iz 2015., koji je bio široko prihvaćen kao povratak u formu i bio je komercijalno uspješan po izlasku.
Heaven Upside Down uslijedio je 2017. godine, a njegov singl "Kill4Me" postao je singl benda s najvišim plasmanom ikad na Billboardovoj ljestvici Mainstream Rock. Dok su bili na turneji promovirajući album, Mansona su ozlijedila dva velika scenska rekvizita koja su pala dok je nastupao na pozornici u Hammerstein Ballroomu u New Yorku, pri čemu je slomio fibulu na dva mjesta, što je zahtijevalo umetanje pločice i deset vijaka u kost, kao i još jedan vijak u gležanj, koji je istegnuo tijekom nastupa u Pittsburghu. "God's Gonna Cut You Down" objavljen je kao nealbumaški singl 2019. godine, i postao je singl benda s najvišim plasmanom na Billboardovim ljestvicama Hot Rock Songs i Rock Digital Songs. Njihov najnoviji studijski album, We Are Chaos iz 2020., bio je deseto izdanje benda koje je dospjelo u top deset na Billboard 200 ljestvici. Prema Nielsen SoundScanu, bend je prodao 8,7 milijuna albuma samo u Sjedinjenim Državama do 2011. godine. Tri njihova albuma dobila su platinaste nagrade od Američke udruge diskografske industrije (RIAA), a još tri su dobila zlatne certifikate. Deset njihovih izdanja debitiralo je u top deset Billboard 200 ljestvice, uključujući dva albuma na prvom mjestu. U Ujedinjenom Kraljevstvu, bend ima certifikate za prodaju gotovo 1,75 milijuna primjeraka. Marilyn Manson prodao je preko 50 milijuna ploča širom svijeta.