Madeleine Albright
Madeleine Jana Korbel Albright[1] (rođena kao Marie Jana Körbelová; Prag, 15. svibnja 1937. – Washington, 23. ožujka 2022.)[2] bila je američka političarka i diplomatkinja. Bila je 64. državna tajnica SAD-a od 1997. do 2001. godine, za vrijeme predsjedništva Billa Clintona. Bila je članica Demokratske stranke.
| Madeleine Albright | |
|---|---|
 službeni portret, 1997. | |
 potpis | |
| Rođenje | Prag, Čehoslovačka 15. svibnja 1927. |
| Stranka | Demokratska stranka |
| 64. državna tajnica Sjedinjenih Američkih Država | |
| 23. siječnja 1997. – 20. siječnja 2001. | |
| Predsjednik | Bill Clinton |
| Prethodnik | Warren Christopher |
| Nasljednik | Colin Powell |
| 20. veleposlanica SAD-a pri Ujedinjenim narodima | |
| 27. siječnja 1993. – 21. siječnja 1997. | |
| Prethodnik | Edward J. Perkins |
| Nasljednik | Bill Richardson |
Albright je u Sjedinjene Države imigrirala sa svojom obitelji iz Čehoslovačke nakon Čehoslovačkog puča 1948., kada je imala jedanaest godina. Njen otac, diplomat Josef Korbel, obitelj je doveo u Denver, Colorado. Godine 1957. Albright je postala američka državljanka.[3] Diplomirala je na Wellesley Collegeu 1959., a doktorat je stekla 1975. na Sveučilištu Columbia, pišući svoju tezu o Praškom proljeću. Radila je kao asistentica senatora Edmunda Muskieja od 1976. do 1978., nakon čega je radila kao članica osoblja Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a pod Zbigniewom Brzezinskim. Služila je na tom položaju do 1981. kada je predsjednik Jimmy Carter napustio dužnost.[4]
Nakon što je napustila Vijeće za nacionalnu sigurnost pridružila se akademskom osoblju Sveučilišta Georgetown, gdje je savjetovala članove Demokratske stranke o pitanjima vanjskih poslova. Nakon pobjede Billa Clintona na predsjedničkim izborima 1992., Albright mu je pomogla u formiranju Vijeća za nacionalnu sigurnost. Godine 1993. Clinton ju je imenovao veleposlanicom Sjedinjenih Država pri Ujedinjenim narodima. Godine 1997. nasljedila je Warrena Christophera, te postala državna tajnica SAD-a. Na ovoj poziciji je ostala sve do kraja mandata Billa Clintona 2001. godine.
Bila je osnivačica i predsjedateljica konzultantske tvrtke Albright Stonebridge Group. Predsjednik Barack Obama joj je u svibnju 2012. dodijelio Predsjedničko odličje slobode. Umrla je 2022. godine u dobi od 84 godine.
Rani život i početak karijere
urediAlbright je rođena kao Marie Jana Körbelová 1937. u Smíchov okrugu Praga, tadašnjoj Čehoslovačkoj. Njezini roditelji, češki diplomat Josef Korbel i Anna (rođena Spieglová) židovskog su podrijetla, ali su 1941. prešli na katoličanstvo kako bi izbjegli progon.[5] Albright je navela da je odgajana u katoličanstvu, te da su roditelji od nje krili njezino židovsko podrijetlo.[6] Imala je mlađu sestru Katherine i mlađeg brata Johna (anglicizirana imena).[7]
Njezin otac podupirao je čehoslovačke predsjednike Tomáša Masaryka i Edvarda Beneša.[8] Imenovan je za atašea za suradnju s medijima u čehoslovačkom veleposlanstvu u Beogradu. Potpisivanjem Münchenskog sporazuma rujna 1938. i njemačkom okupacijom Čehoslovačke obitelj je bila prisiljena pobjeći iz države zbog povezanosti s Benešom. Svibnja 1939. pobjegli su u London, gdje je njezin otac radio za Benešovu vladu u egzilu. Nakon poraza nacista i sloma Trećeg Reicha i Češko-moravskog protektorata, obitelj se vratila u Prag. Korbel je ponovno imenovan atašeom za suradnju s medijima u čehoslovačkom veleposlanstvu u Jugoslaviji. Bio je zabrinut da će njegova kći biti izložena marksizmu u jugoslavenskoj školi, pa ju je privatno podučavala guvernanta prije nego što je poslana da završi Prealpina Institut pour Jeunes Filles u Chexbresu, na Ženevskom jezeru u Švicarskoj. Tu je naučila francuski jezik i promijenila ime iz Marie Jana u Madeleine.
Komunistička partija Čehoslovačke preuzela je vladu Čehoslovačkim pučem 1948., uz potporu Sovjetskog Saveza. Kao protivnik komunizma, Korbel je bio prisiljen dati ostavku. Kasnije je dobio radno mjesto u delegaciji Ujedinjenih naroda u Kašmiru. Poslao je svoju obitelj u SAD, da ga čekaju kada stigne da dostavi svoje izvješće u sjedište UN-a.[9] Kada se vratio aplicirao je za politički azil za svoju obitelj.[10]
Mladost u Sjedinjenim Državama
urediUz pomoć Philipa Moseleya, profesora ruskog jezika na Sveučilištu Columbia, Korbel je dobio posao u odjelu političkih znanosti na Sveučilištu Denver u Coloradu. Postao je dekan sveučilišne škole međunarodnih odnosa, a kasnije je predavao i budućoj američkoj državnoj tajnici Condoleezzi Rice. Škola je 2008. u njegovu čast nazvana Josef Korbel School of International Studies.
Madeleine Korbel provela je svoje tinejdžerske godine u Denveru, a 1955. diplomirala je u školi Kent Denver u Cherry Hills Villageu, predgrađu Denvera. Pohađala je koledž Wellesley u Wellesleyu, Massachusettsu, uz punu stipendiju, smjer političke znanosti, i diplomirala 1959. Tema njezine završne teze bio je Zdeněk Fierlinger, bivši čehoslovački premijer. Postala je američka državljanka 1957. i pridružila se Demokratskoj stranci. Dok je bila u Denveru radila je kao pripravnica u novinama The Denver Postu. Tamo je upoznala Josepha Albrighta. Bio je nećak Alicije Patterson, vlasnice Newsdaya i supruge filantropa Harryja Franka Guggenheima. Korbel se obratila u Episkopalnu crkvu u vrijeme svoje udaje.[18][19] Par se vjenčao u Wellesleyu 1959. godine, ubrzo nakon njezine diplome.[33] Živjeli su u Rolla, Missouri, dok je Joseph služio vojni rok u obližnjoj tvrđavi Leonard Wood. Tijekom tog vremena, Albright je radila za The Rolla Daily News.
Par se preselio u Josephov rodni grad Chicago, Illinois, u siječnju 1960. Joseph je radio u Chicago Sun-Timesu kao novinar, a Albright je radila kao urednica slika za Encyclopædiju Britannicu. Sljedeće godine, Joseph Albright je počeo raditi za Newsday u New Yorku, a par se preselio u Garden City na Long Islandu. Te je godine rodila kćeri blizanke, Alice Patterson Albright i Anne Korbel Albright. Blizanci su rođeni šest tjedana prerano i morali su dugo ostati u bolnici. Kao smetnju, Albright je započela sate ruskog jezika na Sveučilištu Hofstra u obližnjem selu Hempstead
Karijera
urediSada gospođa Albright, doktorirala je u Bostonu na temu istočnoeuropskih političkih pitanja i postaje profesorica međunarodnih odnosa na diplomatskoj školi Sveučilišta u Georgetownu. Godine 1976. postaje savjetnicom svoga profesora sa Sveučilišta Columbia, Zbigniewa Brzezinskog, koji je tada obnašao dužnost šefa Savjeta za nacionalnu sigurnost Vlade Sjedinjenih Država. Kada je 1980. Jimmy Carter izgubio u predsjedničkoj utrci od Ronalda Reagana, Madeleine Albright ostaje bez posla. Dvije godine kasnije ostaje i bez muža koji joj je poručio kako je njihov brak mrtav. Ostavši sama u Washingtonu posvećuje se Demokratskoj stranci U vrijeme vladavine Georga Busha na godišnjoj guvernerskoj večeri 1992. upoznaje mladog i ambicioznog guvernera Billa Clintona, koji joj iste večeri bez oklijevanja nudi mjesto u svome izbornom stožeru. Poslije Clintonove pobjede 1993. godine postaje veleposlanica Sjedinjenih Američkih Država pri Ujedinjenim narodima. Iz tih dana pamti se njezino zauzimanje za vojnu intervenciju u Somaliji.
Nakon druge Clintonove izborne pobjede postaje državna tajnica i kako piše časopis Time - ruši stoljetni muški bastion u State Departmentu. Za vrijeme Domovinskog rata podržava cjelovitost Hrvatske i zalaže se za ukidanje embarga na uvoz oružja, ali 1994. za vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata, odlazi u Hrvatsku i predsjedniku Tuđmanu prijeti sankcijama.
Iako se špekulira o njenom znanju srpskog jezika, prilikom jednog posjeta tada još okupiranoj Hrvatskoj (Vukovaru) dobro joj je došlo znanje balkanskih psovki.[11]
Madeleine je tek po izboru za državnu tajnicu, 1997. godine po pristiglim komentarima iz Čehoslovačke razglašenim u javnosti, saznala da je zapravo židovskog porijekla. To su joj roditelji "zatajili" kako bi je prekrštavanjem na katoličku vjeru, s 50 godišnjom rezervom, zaštitili od progona nacista.
Izvori
uredi- ↑ Sciolino, Elaine; Times, Special To the New York. 26. srpnja 1988. WOMAN IN THE NEWS; Dukakis's Foreign Policy Adviser: Madeleine Jana Korbel Albright. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 16. kolovoza 2024.
- ↑ Research, CNN Editorial. 27. svibnja 2013. Madeleine Albright Fast Facts | CNN Politics. CNN (engleski). Pristupljeno 14. kolovoza 2024.
- ↑ Koven, Steven G.; Götzke, Frank. 9. kolovoza 2010. American Immigration Policy: Confronting the Nation's Challenges (engleski). Springer Science & Business Media. ISBN 978-0-387-95940-5
- ↑ Sciolino, Elaine. 22. rujna 1996. Madeleine Albright's Audition. The New York Times (engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 14. kolovoza 2024.
- ↑ In a New Memoir, Madeleine Albright Discovers Her Family's World War II History – Tablet Magazine. web.archive.org. 10. ožujka 2013. Pristupljeno 14. kolovoza 2024.
- ↑ Washingtonpost.com: Albright's Family Tragedy Comes to Light. www.washingtonpost.com. Pristupljeno 14. kolovoza 2024.
- ↑ Baum, Geraldine. 8. veljače 1995. A Diplomatic Core : Madeleine Albright is the first line of defense for U.S. foreign policy. Her star may still be on the rise: Some say the U.N. ambassador could be the next Secretary of State. Los Angeles Times (engleski). Pristupljeno 14. kolovoza 2024.
- ↑ Josef Korbel's Enduring Foreign Policy Legacy. Washington Post (engleski). 11. siječnja 2024. ISSN 0190-8286. Pristupljeno 14. kolovoza 2024.
- ↑ Dobbs, Michael. 15. ožujka 2000. Madeleine Albright: A Twentieth-Century Odyssey (engleski). Macmillan. ISBN 978-0-8050-5660-0
- ↑ Albright on hope – Europe whole and free – An award – Our deal in the Aegean. European Stability Initiative | ESI (engleski). Pristupljeno 14. kolovoza 2024.
- ↑ Članak na stranicama nacional.hr po izlasku autobiografije M. Albright[neaktivna poveznica]