Lujo Medvidović

Lujo Medvidović (Lokvičići, 5. siječnja 1950.Osijek, 4. siječnja 2013.) bio je hrvatski književnik i odvjetnik. Živio je u Osijeku i Zagrebu. Pisao je pjesme i romane. Pjesnički se najviše izražavao kroz sonete.

Životopis

uredi

U Krivodolu je završio osnovnu školu. U Splitu je završio gimnaziju i Pravni fakultet. U Osijeku je magistrirao pravne znanosti (filozofija prava) na Pravnom fakultetu u Osijeku. Živio je i radio u Vinkovcima, a poslije u Osijeku i Zagrebu gdje je živio i radio u odvjetništvu. Bio je članom je Društva hrvatskih književnika od 1995. godine. Prije odvjetničke karijere bio je sudac Općinskog suda u Osijeku. 1980-ih je godina radio je u ondašnjem Okružnom javnom tužiteljstvu, a poslije je bio direktor Zavoda za rad.

Medvidović je siječnja 2013. usmrćen u svom uredu u središtu Osijeka. Nasmrt je izboden nožem.

Književni rad

uredi

Roman Castus i pravda je znanstveno-pripovjedačko djelo. Soneti mu odišu povijesnim, nacionalnim i hrvatskim domoljubnim motivima. Objavio je 19 zbirka pjesama.

Djela mu se nalaze u većem broju antologija.

Djela

uredi

(izbor)

  • Vukovarski križ, zbirka soneta, 1998.
  • Miris tamarisa, zbirka soneta, 1999.
  • Žensko lice Boga, zbirka soneta, 2004.
  • Dom prepelica, zbirka soneta, 2007.
  • Kornatske ruže, zbirka soneta, 2008.
  • Castus i pravda, povijesni roman, 2009.

Nagrade

uredi

Izvori

uredi
  1. Glas Slavonije, 30. travnja 2007.

Vanjske poveznice

uredi