Lucifero Martini

Lucifero Martini (Firenca, 25. ožujka 1916. – Rijeka, 10. svibnja 2001.) riječki pjesnik, prozaist, novinar na talijanskom jeziku.

Život

Rođen u Firenci od roditelja porijeklom iz Pule, djetinjstvo proveo u Istri i Gorici, diplomirao ekonomiju na Sveučilištu u Trstu.

Mobiliziran je u talijansku vojsku 1941. a u rujnu 1943. preživio je odmazdu u Kefaloniji (Grčka). Bio je antifašista, ljevičar i član Komunističke partije Italije. Pridružio se partizanskom pokretu otpora, a u siječnju 1944. prelazi u Istru i sudjeluje u Narodnooslobodilačkoj borbi. Sve do osnivanja Unije Talijana za Istru i Rijeku radi na kulturnim programima te u organizaciji tiska na talijanskom jeziku za Istru i Kvarner.

Na kraju rata sudjelovao je na Mirovnoj konferenciji u Parizu kao član Jugoslavenske komisije i kao blizak suradnik Edvarda Kardelja, gdje je zagovarao pripajanje Julijske pokrajine socijalističkoj Jugoslaviji. Bio je član redakcije "Il Nostro Giornale" ("Naše novine") iz Pule, koje su bile glavni prokomunistički medij u gradu sve do istarskog egzodusa kada su istarski Talijani nakon pariškog mirovnog ugovora 10. veljače 1947. skoro u potpunosti odselili. Zbog svog novinarskog rada anglo-američke vlasti u Puli uvjetno su ga kaznile na dvije godine zatvora. Martini kasnije postaje glavni urednik dnevnih novina iz Rijeke "La Voce del Popolo", a dugo godina je bio i glavni urednik tjednika "Panorama", te osnivač i urednik časopisa za kulturu "La Battana".

Martini se kao književnik iskazivao u raznim književnim područjima, poeziji, prozi (pripovijetke i romani), drami i radio-drami. Pored toga je bio književni i filmski kritičar. Zahvaljujući njegovom novinarskom i književnom radu stvoreni su i časopisi kao "Arte e lavoro" ("Umjetnost i rad") i "Orizzonti" ("Obzori").

Martinijeva poetika

Pjesnički tok Lucifera Martinija temelji se u kreativnim korijenima svog iskustva u partizanskom ratu i u humanističkim idealima. Martini crpi iz ta dva vrela, između sjećanja na proživljeno i žaljenja zbog neispunjenih ideala te je njegova poezija njihalo između intimističkog, refleksivnog i društvenog. Martinijeva poetika je tout court povezana s neorealizmom u književnosti.

Proza

U trideset godina književne aktivnosti Martini je napisao petnaestak proznih djela između kratkih romana i opširne pripovijesti sa specifičnom temom: pola stoljeća života etničke i lokalne zajednice.

Martinijev prvijenac je drama "Naći se slobodnim" ("Ritrovarsi liberi"), napisana 1945. za partizansku kazališnu družinu "Otokar Keršovani". Bila je to prva drama na talijanskom jeziku stvorena u partizanskim redovima, ali na žalost rukopis se izgubio.

U svojim djelima Martini se inspirira nedavnom prošlošću, partizanskoj borbi koja mu je referentna točka u promatranju devijacija sadašnjosti. Budućnost Talijana Istre i Rijeke je u borbi za oslobođenje i u stvaranju novog humanijeg socijalističkog društva oslobođenog nacionalističkih trvenja. Pripovjedački je povezan s neorealizmom i verizmom, najprikladnijim za iskazivanje "angažiranih" tema kojima se Martini bavio. Napuštanje tješiteljske literature bijega od stvarnosti u korist angažirane umjetnosti u cilju promjene stvarnosti, a ne samo u njenom opisivanju jeste karakteristika socrealizma, ali i neorealizma.

U Martinijevom opusu dva se elementa ponavljaju: individualac koji se kreće u društvu o kome izražava sumnje, nade, izvjesnost i sjećanje koje se vraća u vrijeme oslobodilačkog rata i revolucionarnih ideala - književnost imuna na ljudske slabosti.

Martini - kritičar i povjesničar

Lucifero Martini je trideset godina bio kritički kroničar tiska, radija, televizije i filma napisavši stotine članaka, eseja i kritike književnosti i umjetnosti.

U povijesnom smislu Martini ima dva memoristička djela: "Parlano i protagonisti" ("Govore sudionici", 1976.), "posvećeno Riječanima, Talijanima i Hrvatima, koji su se borili i poginuli za socijalističku revoluciju" i "I protagonisti raccontano" ("Sudionici pripovijedaju", 1983.), u kojima Martini zapisuje svjedočanstva partizana iz Italije koji su sudjelovali u partizanskom ratu u Jugoslaviji.

Djela

Zbirke pjesama

Poezija Lucifera Martinija objavljena je u sljedećim antologijama nagrađenih radova na natječaju "Istria Nobilissima":

Nel segno del mare, 1971. ("U znaku mora")
La bora spegne il fuoco, 1973. ("Bura gasi vatru")
Aroma d'alga, 1974. ("Okus alge")
Vento sul mare, 1975. ("Vjetar na moru")
L'erba non è ancora verde, 1978. ("Trava još nije zelena")
Anca cussì, 1982. ("I tako")
Tempo nostro, 1987. ("Naše vrijeme")
Schegge di tempo, 1990. ("Krhotine vremena")
L'alba di domani, 1995. ("Zora sutrašnjice")
L'ultima sponda, 1998. ("Posljednja obala")

Ostale objavljene zbirke:

Nuvole in cielo, Rijeka, 1975. ("Oblaci na nebu")
Somiglianze, Rijeka, 1982. ("Sličnosti")
Colloquio con la città, 1987. ("Razgovor s gradom", prevedeno na hrv.srp.)

Romani i pripovijesti

Objavljeno u antologijama "Istria Nobilissima"

Giorni di dolore, 1972. ("Dani boli")
L'ultima paura, 1974. ("Posljednji strah")
Il muro della memoria, 1977. ("Zid sjećanja")
Il ritorno, 1979. ("Povratak")
L'ultimo giorno dell'anno, 1983. ("Posljednji dan u godini")
Il sentiero, 1985. ("Staza")

Objavljeno u časopisu "La Battana":

L'appuntamento, s.d.

Ostali objavljeni romani:

Erba di casa, EDIT, Rijeka 1966. ("Trava doma")
La lunga strada, 1985. ("Dugi put")
La scelta, EDIT, Rijeka 1987., ponovno objavljen 2007., (prevedeno "Opredjeljenje", Čakavski sabor: Istarska naklada; Edit))
La casa nuova, 1987. ("Novi dom", preveden na hrv.srp. ICR Rijeka 1989.)

Povijesni ogledi

Parlano i protagonisti, Rovinj 1976. ("Govore sudionici")
I protagonisti raccontano, Pula 1983. ("Sudionici pričaju")

Izvori

Milani, Nelida, Dobran, Roberto (ur.), Le parole rimaste. Storia della letteratura italiana dell'Istria e del Quarnero nel secondo Novecento, 2 voll., Società di Studi e di Ricerche "Pietas Julia" di Pola - Unione Italiana - EDIT, Fiume 2010.
Pellizzer, Antonio, Voci nostre: antologia degli scrittori del gruppo nazionale italiano di Jugoslavia, EDIT, Fiume 1985.
Scotti, Giacomo, E di me resterà una sillaba, una parola? In memoriam Lucifero Martini (1916 - 2001), in "Unione Italiana", Anno II, n. 8, Fiume-Capodistria 2001.
Simonovich, Mario Il discorso letterario di Lucifero Martini, "La Battana", 173, Fiume 2009.