Ljubo Miloš
Ljubo Miloš (Bosanski Šamac, 25. veljače 1919. – Zagreb, 20. kolovoza 1948.), bio je ustaški bojnik, jedan od zapovjednika koncentracijskog logora u Jasenovcu.[1] Godine 1948., Vrhovni sud u Zagrebu osudio ga je na smrt zbog zločina nad Srbima, Židovima, Romima i protivnicima fašističkog i ustaškog režima.[2]
| Ljubo Miloš | |
|---|---|
 Ljubo Miloš
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 25. veljače 1919. |
| Mjesto rođenja | Bosanski Šamac |
| Datum smrti | 20. kolovoza 1948. |
| Mjesto smrti | Zagreb |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1941–45 |
| Vojska |  Ustaše Hrvatsko domobranstvo
|
| Zapovijedao | zapovjednik Logora Jasenovac, zapovjednik Logora Lepoglava |
Životopis
Osnovnu školu polazio je u Orašju, Bosanskom Brodu i Subotici, gdje se nakon završenih sedam razreda gimnazije zaposlio kao činovnik u općinskoj upravi.[3]
U lipnju 1941. godine došao je na poziv svog rođaka Vjekoslava Luburića u Zagreb i zaposlio se u Uredu III Ustaške nadzorne službe. Dobio je čin ustaškog natporučnika te u listopadu 1941. godine postao zapovjednik radne službe u logoru III Ciglana Jasenovac.[4] Kraće vrijeme, od proljeća 1942. godine, radi u logoru za Židove u Đakovu, ali se u jesen iste godine vratio u Jasenovac, kao zamjenik zapovjednika logora.[nedostaje izvor] U prvoj polovici 1942. obnaša dužnost zapovjednika Zapovjedničtva sabirnih i radnih logora, organa centralne uprave koncentracijskih logora na teritoriju NDH.[5]
Pod njegovim su zapovjedništvom ustaške postrojbe iz Jasenovca (Ustaški obrambeni zdrug) sredinom listopada 1942. godine napale i opljačkale više sela u okolici Jasenovca, a pretežni dio stanovništva (pravoslavaca koji su prešli na katoličku vjeru) odveli su u logor.[3] U sklopu ove akcije je u selima Crkveni Bok, Strmen i Ivanjski Bok ubijeno preko 90 srpskih civila, a stotine su internirane u jasenovačkom logoru, odakle ih je većina puštena tek nakon intervencije njemačkih vojnih predstavnika.[6] Zbog ovog je slučaja, a na nagovor njemačkih vojnih vlasti, pokrenuta istraga i Miloš je uhićen u prosincu 1942. godine.[3] Zatočen je u zatvoru na Savskoj cesti u Zagrebu. Na traženje Luburića pušten je 23. prosinca 1942. godine.[3] Početkom siječnja 1943. godine otišao je u Hercegovinu kao pripadnik Domobranske dobrovoljačke pukovnije, gdje je ostao do travnja iste godine kada se vratio u Zagreb.
Iako je od rujna 1944. godine bio zapovjednik logora Lepoglava, tijekom 1944. i 1945. godine, povremeno je odlazio u logore u Jasenovcu i Staroj Gradišci, gdje je vršio smaknuća zatočenika.[nedostaje izvor]
Prema svjedočenjima preživjelih zatočenika Ljubo Miloš je osobno počinio brojna ubojstva zatočenika u ustaškim logorima Jasenovac i Lepoglava.[7]
Nakon sloma NDH pobjegao je u Austriju, a zatim u Italiju, odakle se vratio ponovno u Austriju. Tada je održavao veze s ustaškim državnim vrhom u emigraciji. U Italiji je bio smješten u savezničkim izbjegličkim logorima Fermo i San Giorgio. Jugoslavenske su vlasti 1946. godine u više navrata tražile njegovo uhićenje i izručenje, na što su se angloameričke vlasti oglušile.[2]
U ljeto 1947. godine ilegalno je ušao u Jugoslaviju s ciljem organiziranja križara radi otpora komunističkoj vlasti. Uhićen je 20. srpnja 1947. godine, a presudom Vrhovnog suda NR Hrvatske, 20. kolovoza 1948. godine, osuđen je na smrt.[3]
Izvori
- ↑ Sanja Mikolčević, Suđenje Šakiću: Jučer svjedočio Ljubomir Šarić. U logoru 3C bilo je i kanibalizma, monitor.hr, Jutarnji list, 16. travnja 1999., pristupljeno 31. svibnja 2016.
- ↑ a b Jandrić, Berislav. 2006. Prijepori saveznika oko zahtjeva Jugoslavije za izručenjem osumnjičenih za ratne zločine iz savezničkih izbjegličkih logora u Italiji 1945.-1947. Časopis za suvremenu povijest. 38 (2): 472 Prenosi Hrčak
- ↑ a b c d e Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 276.-277.
- ↑ Goldstein, Ivo. 2018. Jasenovac. Fraktura. Zagreb. str. 122. ISBN 978-953-266-987-9
- ↑ Goldstein, Ivo. 2018. Jasenovac. Fraktura. Zagreb. str. 114. ISBN 978-953-266-987-9
- ↑ Radanović, Milan. 2020. "Vaša pobjeda, naša osveta." Stradanje stanovništva općine Crkveni Bok 1943. i 1944. Tragovi. 3 (2): 80–85 Prenosi Hrčak
- ↑ Goldstein, Ivo. 2018. Jasenovac. Fraktura. Zagreb. str. 152, 336. ISBN 978-953-266-987-9