Wikipedija

Ljetne olimpijske igre

Ljetne olimpijske igre (eng. Summer Olympic Games; fr. Jeux olympiques d'été) međunarodni su višesportski događaj koji se održava svake četiri godine u drugome svjetskom gradu. Prve moderne Olimpijske igre održane su 1896. godine u Ateni, a trideset treće održavaju se 2024. godine u Parizu.

Službeni logo Olimpijskih igara
Svečano otvaranje prvih modernih olimpijskih igara 1896. u Ateni
Otvaranje Ljetnih olimpijskih igara 2008. u Pekingu

Igre organizira Međunarodni olimpijski odbor, koji sedam godina prije pojedinih igara bira i potom nadzire grad koji je uz jamstva predložio nacionalni olimpijski odbor države domaćina.[1]

Za svaku olimpijsku disciplinu dodjeljuju se zlatne medalje za prvo, srebrne za drugo i brončane medalje za treće mjesto; ta je tradicija započela na Igrama 1904. godine. Zimske olimpijske igre nastale su zahvaljujući uspjehu Ljetnih olimpijskih igara.

Na Ljetnim olimpijskim igrama 1896. natjecalo se u 43 discipline i sudjelovalo je manje od 250 muških natjecatelja iz 14 zemalja.[2] Godine 2021. u Tokiju bilo je 339 disciplina s 11 420 natjecateljica i natjecatelja iz 206 zemalja.[3] Na posljednjih nekoliko igara žene su činile oko 45 % svih natjecatelja.

Devetnaest zemalja dosad je ugostilo natjecatelje Ljetnih olimpijskih igara. Sjedinjene Američke Države ugostile su četiri puta (1904., 1932., 1984. i 1996.), Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je domaćinom triju Ljetnih olimpijskih igara (1908., 1948. i 2012.), a sva tri puta odvijale su se u Londonu. U Parizu su se igre održavale 1900. i 1924., a ponovo se održavaju 2024. Tri grada bila su domaćinom dvaput: Los Angeles (1932. i 1984.), Atena (1896. i 2004.) i Tokio (1964. i 2020.).

Jedine Ljetne olimpijske igre dosada održane na južnoj polutci bile su u Australiji (Melbourne 1956. i Sydney 2000.) te Brazilu (Rio de Janeiro 2016). Igre u Riju bile su prve Ljetne olimpijske igre u Južnoj Americi i prve Ljetne olimpijske igre održane tijekom lokalne zime.

Pet država – Grčka, Australija, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švicarska – sudjelovale su na svim Ljetnim olimpijskim igrama. Jedina zemlja koja je osvojila po najmanje jednu zlatnu medalju na svakim Ljetnim olimpijskim igrama jest Ujedinjeno Kraljevstvo. Sjedinjene Američke Države vodeće su na ukupnoj ljestvici.

Povijest

uredi

Antičke igre

uredi

Svegrčke sportske igre održavale su se u staroj Grčkoj u svetištu Olimpiji na Peloponezu u čast boga Zeusa,[1] a bile su važan sportski, društveni i kulturni događaj kroz gotovo 12 stoljeća,[4] kao i prilika za održavanje sajmova, političke dogovore i trgovinu;[1] kako su Grci bili izraziti politeisti postojalo je barem sedamdeset žrtvenih oltara drugih bogova.[5] Za početak antičkih igara uzima se 776. godina pr. n. e. kada su se počeli bilježiti pobjednici. Iako im je prva namjena bila sakralna i vjerojatno povezana s kultom mrtvih, s vremenom su natjecanja postala glavnim dijelom svečanosti koje su se odigravale svake četiri godine.[1]

U prvih trinaest antičkih igara natjecalo se samo u utrci na jedan stadij (192 m), a potom su dodavani utrka na dvostruku udaljenost, utrka na duge staze i na osamnaestim igrama i petoboj (péntatlon) od utrke na jedan stadij, skoka udalj, bacanja diska, bacanja koplja i hrvanja. Slijedili su šakanje, utrka četveroprega, konjičke utrke i pankration[6] – mješavina šakanja i hrvanja. Od jednodnevnog događaja igre su postale petodnevno natjecanje koje je počinjalo svečanošću žrtvovanja, otvaranjem i natjecanjem trubača, za kojim je slijedilo natjecanje mladića do osamnaest godina, pa dan atletike i borilačkih sportova, dan konjičkih natjecanja, petoboja i trke hoplita, a sve je završavalo ovjenčavanjem pobjednika, žrtvovanjem i slavljem.[1]

Glasnici koji su pozivali na igre i javljali datume natjecanja oglašavali su i božji mir (ekeheriju) kako bi natjecatelji, slobodni muški građani grčkoga porijekla (najčešće vojnici),[4] mogli sigurno doći u Olimpiju, neometani čestim ratovima i sporovima među grčkim gradovima državama.[1] Natjecatelji su se borili goli, u hrvanju i pankratonu premazani uljem, a u borilačkim sportovima borilo se do predaje, što bi ponekad značilo i do smrti.[4] Na vrhuncu populatnosti u drugom stoljeću nove ere postojao je stadion koji je mogao primiti 40 000 gledatelja; u četverogodišnjem razdoblju između igara, olimpijadi, u tom i dalje ruralnom području, na stadionu su uzgajali pšenicu.[5]

S vremenom su se natjecanje i natjecatelji mijenjali: gledatelji su htjeli pratiti napete borbe pa su dominirali hrvanje, šakanje i pankration, a natjecatelji su bili profesionalci organizirani u klubove.[1]

Rimski carevi počeli su slati svoje natjecatelje i konjske zaprege od prve polovice drugoga stoljeća pr. n. e. Kroz stoljeća taj se odnos promijenio pa je car Teodozije I. 393. godine odlučio ih zabraniti kao poganske.[1]

Moderne igre

uredi

Francuski barun Pierre de Coubertin predložio je obnovu Olimpijskih igara pa je 1894. u Parizu održan svjetski sportski kongres, gdje je osnovan Međunarodni olimpijski odbor i odlučeno da se prve moderne Olimpijske igre održe u Ateni 1896. godine. Coubertinove su riječi citius, altius, fortius (latinski za brže, više, snažnije) postale geslo igara.[1]

Na prvim je igrama od 241 natjecatelja iz 14 zemalja 200 bilo iz Grčke, a najviše prvih mjesta osvojili su natjecatelji iz SAD-a.[7] Natjecalo se u atletici, gimnastici, mačevanju, streljaštvu, plivanju, biciklizmu, tenisu, dizanju utega i hrvanju.[1] Svečanost otvaranja pratilo je oko 100 000 ljudi, a toliko ih je pratilo i maratonsku utrku koja je za Grke bila od povijesne važnosti i u kojoj je pobijedio Grk Spiridon Louis, istrčavši tadašnju stazu od oko četrdeset kilometara u približno 2 sata i 59 minuta.[2]

Sljedeće igre bile združene sa Svjetskom izložbom Parizu 1900. i protegnule su se na pet mjeseci; sudjelovalo je 1226 natjecatelja od kojih su 24 bile žene. Rusko-japanski rat i udaljenost bili su uzrok padu broja natjecatelja na igrama u St. Louisu u SAD-u. Igre u Ateni iz 1906. MOO ne priznaje kao službene, iako se smatraju uspješnima i važnima za opstanak susreta. Na igrama u Londonu 1908. opet je porastao broj natjecatelja, a prvi je put trčan maraton u sadašnjoj duljini od 42,195 km. Na igrama u Stockholmu 1912. sudjelovala su 2504 sportaša. Igre u Berlinu 1916. otkazane su zbog Prvog svjetskog rata.

Ratom pogođen Antwerpen bio je domaćin 1920. godine. U Parizu se 1924. natjecalo 3000 sportaša. U Amsterdamu 1928. prvi put su se u lakoj atletici mogle natjecati žene, a to su i prve sponzorirane igre, kada se kao pokrovitelj pojavljuje tvrtka proizvođač Coca-Cole. Igre u Los Angelesu 1932. imale su malo natjecatelja, a događale su se u vrijeme američke Velike depresije. Adolf Hitler vidio je berlinske igre 1936. kao prigodu za promicanje nacističke ideologije pa je angažirao Leni Riefenstahl za snimanje filma Olympia, prožetog njegovim idejama o superiornosti »arijske rase«; njemački su sportaši osvojili najviše medalja, a od pojedinaca afroamerikanac Jesse Owens osvojio ječetiri zlatne medalje. U Berlinu se prvi put zbilo nošenje olimpijske baklje.[8] Zbog Drugog svjetskog rata igre u Tokiju 1940. (već premještene u Helsinki) i Londonu 1944. otkazane su, a London je bio domaćin prvim poslijeratnim igrama 1948.

Na igrama 1952. u Helsinkiju prvi je put sudjelovao SSSR, završivši ih na drugome mjestu po ukupnom i po broju zlatnih medalja. Sljedeće su bile igre u Melbourneu 1956., kao prve igre na južnoj polutci. U Rimu 1960. pojavljuje se boksač Cassius Clay (Muhammad Ali), koji svoju zlatnu medalju odbacuje kada ga odbiju poslužiti u restoranu za bijelce u njegovu rodnom Louisvilleu;[9] nova mu je medalja uručena poslije 36 godina 1996. u Atlanti.[10] Igre u Tokiju 1964. bile su prve igre u Aziji i prve s globalnim televizijskim prijenosom, omogućenim novim komunikacijskim satelitima.[11]

Zanimljivosti

uredi

Mačevalačka sablja jedino je oružje prisutno na igrama od prvih modernih igara, no to je i posljednja mačevalačka disciplina koja je otvorena za žene, 2004.[12]

Sportovi

uredi
 
Mačevanje: sablja
 
Gimnastika: vježba na gredi
 
Atletika: utrka na 100 metara

Do sada se na Ljetnim olimpijskim igrama natjecalo u 55 disciplina koje pripadaju u 42 sporta. Na igrama 2020. (održanima 2021.) bila su prisutna 33 sporta, a za 2024. planirana su 32. Najpopularniji sportovi, što MOO mjeri televizijskom gledanošću, praćenjem na internetu, javnim anketama, gledanošću na natjecanjima, novinskom pokirvenošću i brojem nacionalnih federacija, jesu atletika, vodeni sportovi i gimnastika (kategorija A), za kojima slijede košarka, biciklizam, nogomet, tenis i odbojka (kategorija B), streličarstvo, badminton, boks, judo, veslanje, streljaštvo, stolni tenis, dizanje utega (kategorija C) i tako redom.[13] Nacionalnim se federacijama prema toj podjeli raspoređuje zarađen novac, koji je na igrama u Londonu 2012. iznosio oko 520 milijuna dolara.[13]

Kvalifikacije

uredi

Za svaku sportsku disciplinu pravila kvalificiranja za Olimpijske igre donose međunarodni sportski savezi [en]. U pojedinačnim sportovima natjecatelji se obično kvalificiraju postignućima na međunarodnim natjecanjima ili položajem na ljestivici neke od federacija. U pravilu, svaki nacionalni odbor šalje do tri natjecatelja po disciplini. U skupnim sportovima, timovi se najčešće kvalificiraju na kontinentskim natjecanjima, a svaki kontinentski savez šalje određen broj ekipa.

Ukupna ljestvica odličja

uredi

Uključeni su službeni podatci MOO-a do 2023. godine.

plasman država zlata srebra bronce ukupno broj nastupa
1.   SAD 1060 831 738 2629 28
2.   SSSR 395 319 296 1010 9
3.   Ujedinjeno Kraljevstvo 285 319 314 918 29
4.   Kina 262 199 173 634 11
5.   Francuska 223 251 277 751 29
6.   Italija 217 188 213 618 28
7.   Njemačka 201 207 247 655 17
8.   Mađarska 181 154 176 511 27
9.   Japan 169 150 178 497 23
10.   Australija 164 173 210 547 27
11.   Istočna Njemačka 153 129 127 409 5
12.   Rusija 149 126 151 426 6
13.   Švedska 148 176 179 503 28
14.   Finska 101 85 119 305 26
15.   Južna Koreja 96 91 100 287 18
16.   Nizozemska 95 105 122 322 27
17.   Rumunjska 90 97 121 308 22
18.   Kuba 84 69 82 235 21
19.   Poljska 72 89 137 298 22
20.   Kanada 71 109 146 326 27

██  Bivše države

Najviše osvojenih odličja na pojedinim ljetnim igrama

uredi

Izvori

uredi
  1. ↑ a b c d e f g h i j Olimpijske igre. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 13. srpnja 2024.
  2. ↑ a b Olympic Games Athens 1896. International Olympic Committee (engleski)
  3. ↑ Olympic Games Tokyo 2020. International Olympic Committee (engleski)
  4. ↑ a b c Ancient Olympic Games. International Olympic Committee
  5. ↑ a b History. International Olympic Committee
  6. ↑ Pankration. International Olympic Committee
  7. ↑ Macy, Sue. 2004. Swifter, higher, stronger: a photographic history of the Summer Olympics. National Geographic. ISBN 978-0-7922-6667-9
  8. ↑ The Olympic torch's shadowy past. BBC (engleski). 5. travnja 2008. Pristupljeno 15. srpnja 2024.
  9. ↑ Wallechinsky, David; Loucky, Jaime. 2008. The complete book of the Olympics. Aurum. London. ISBN 978-1-84513-330-6
  10. ↑ Why Muhammad Ali received a second Olympic gold medal in 1996. NBC Sports. 3. srpnja 2023. Pristupljeno 15. srpnja 2024.
  11. ↑ How The 1964 Games Brought Live Olympic Sports To The United States For The First Time. web.archive.org. 7. travnja 2022. Pristupljeno 15. srpnja 2024.
  12. ↑ The sabre – the only weapon to have been at every Games since 1896. International Olympic Committee (engleski)
  13. ↑ a b Murray, Callum. 29. svibnja 2013. Winners Include Gymnastics, Swimming - and Wrestling - as IOC Announces New Funding Distribution Groupings. ASOIF. Pristupljeno 15. srpnja 2024.
Dobavljeno iz "https://hr.wiki.x.io/w/index.php?title=Ljetne_olimpijske_igre&oldid=6990870"