Europski kunić
Europski kunić (Lat. Oryctolagus cuniculus) je vrsta manjega sisavca iz porodice Leporidae.
| Europski kunić | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Lagomorpha |
| Porodica: | Leporidae |
| Rod: | Oryctolagus |
| Vrsta: | O. cuniculus |
| Dvojno ime | |
| Oryctolagus cuniculus (Linnaeus, 1758) | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Postoji jedna vrsta kunića s dvije podvrste. Obično žive 4-10 godina, dok domaći kunić (lat .Oryctolagus cuniculus domesticus) može živjeti 6-12 godina, pa i više. Kunići, za razliku od zečeva (Lepus spp.), kopaju jazbine u zemlji, a od njih se razlikuju i po fizičkom izgledu, uši i noge zečeva (naročito stražnje), duže su nego kod kunića.
Mladi dolaze na svijet poslije mjesec dana gestacije. Rađaju se slijepi i bez dlake, a progledaju s navršena dva tjedna. Stoga se mladi kunići smatraju altricijalnim, za razliku od prekocijalnih zečeva.
Kunići mogu biti divlji i pitomi, a danas ima i vrsta koje se uzgajaju isključivo kao ukrasne životinje. Kunić u prirodi živi u nastambama ispod zemlje. Ženka rađa gole i slijepe mladunce, koji su potpuno ovisni o majci. Biljojedi su, a osnovu prehrane predstavlja korjenasto i lisnato povrće, sijeno i žitarice. Za razliku od zečeva kunići imaju kraće uši i stražnje noge te su općenito sitnije građe. Patuljasti kunići su jedni od najčešćih kućnih ljubimaca danas.[1]
Podvrste
uredi- Oryctolagus cuniculus cuniculus Linnaeus, 1758
- Oryctolagus cuniculus algirus Loche, 1858
- Oryctolagus cuniculus brachyotus Trouessart, 1917
- Oryctolagus cuniculus cnossius Bate, 1906
- Oryctolagus cuniculus habetensis Cabrera, 1923
- Oryctolagus cuniculus huxleyi Haeckel, 1874
Izvori
uredi- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2007. Pristupljeno 21. listopada 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
