Koroa

Koroa.- /Značenje imena je nepoznato/ Pleme američkih Indijanaca porodice Tonikan, nastanjeni u drugoj polovici 17. i ranom 18 stoljeću na obalama donjeg Mississippija u Mississippiju i Louisiani, osobito na donjem toku rijeke Yazoo. Prema Mooneyevoj procjeni (1928) plemena Koroa, Yazoo, Tunica i Ofo imala su 1650 oko 2,000 pripadnika. Le Page du Pratz, francuski putnik procjenio je 1730. da imaju 40 kuća ili oko 300 osoba.

Ime

Od Choctaw Indijanaca nazivani su Kúlua, što nije ništa drugo nego njihov izgovor imena Koroa. Plemena Muskhogean ne mogu izgovarati glas 'r' , što je Koroa Indijance koji ga imaju, a što je još (1758) ustanovio Le Page du Pratz, automatski svrstalo porodici Tonikan.

Sela

Po imenu nije poznato nijedno selo Koroa Indijanaca.

Povijest

Prvi bijeli ljudi koji su naišli na Koroe najvjerojatnije su bili su De Sotovi ljudi 1541. koji se u njegovim naracijama spominju kao Coligua i Coligoa a življaše na području današnjeg Arkansasa, blizu današnjeg Little Rocka. Njihovo ime kasnije nalazimo 1672. na Marquettovoj mapi kao Akoroa. La Salle nam daje prve vrijedne podatke o njima za vrijeme njegovog posjeta ovom plemenu rane 1682. godine, koji opisuje njihove nastambe oblika kupole, visoke oko 15 stopa (4,5 m), napravljene od trske, bez prozora. La Salle spominje i jezik za koji kaže da je različit od onoga koma se služe plemena Natchez i Taensa, ali da su im običaji vrlo slični.

Tonti Koroe posjećuje 1690. u području rijeka Red River i Koroa. S Francuzima oni nisu u prijateljskim odnosima i saveznici su Yazoo i Chickasaw Indijanaca i 1702. ubijaju, navodno na spavanju, francuskog svećenika Nicholas Foucaulta i dvojicu ili trojicu njegovih suputnika. Godine 1704. doživlajvaju ozbiljne poraze od plemena Quapaw, neprijateljskog plemena iz grupe Dhegiha, nakon čega se koncentriraju u području rijeke Yazoo. Neprijateljstvo prema Francuzima i dalje je na snazi, a ustankom Natcheza protiv Francurza [1729]., priključuju im se sa svojim Yazoo saveznicima. Masakriraju francuski garnizon i u pokolju stradava nekoliko stotina ljudi, uključujući i oca Paul Du Poissona. Nakon ovog pokolja stradavaju i sami Koroe, izvrgnuti napadima Indijanaca Chakchiuma, Choctaw i Quapaw.

Godine 1731., možda ih je oko 300, a žive zajedno s Yazooima i iste te godine u pomoći su Natchezima u napadu na Tunica Indijance, u kojemu ginu najbolji ratnici Tunica i njihov poglavica Cahura-Joligo. Tunice se nakon ovog poraza više nikada nisu uspjeli oporaviti, ali to je već i posljednji rat Koroa.

Godine 1742. žive još tek u jednom naselju s Yazoima. Koroe će nestati u populaciji snažnog plemena Choctaw. Godine 1825. na području Mississippija rodio se Allen Wright, koji zajedno s Choctaw plemenom 1832. Stazom suza odlazi na Indian Territory. Wright dijelom ima bijele krvi, a dijelom je Koroa, a svoju mladost je proveo s obitelji prezbiterijanskog misionara Cyrus Kingsburya. Ovaj čovjek 1866. postat će vrhovni poglavica naroda Choctaw. Oženit će se gospođicom Harriet Newell Mitchell iz Daytona u Ohiju, koja će mu roditi nekoliko djece: M. D. Eliphalet Mott Wright iz Olneya, Oklahoma; Frank Hall Wright iz Dallasa, Texas; Mary Wallace i Anna W. Ludlow, iz Wapanucka, Oklahoma; Allen Wright, jr., pravnik iz South McAlester, Oklahoma; Clara E. Richards, Kathrine Wright, i C. E. James B. Wright, svi iz Wapanucka, Oklahoma. Ovi ljudi posljednji su trag nekad ratobornog plemena Koroa.

Etnografija

Kada je De Soto u proljeće 1541 pristigao u 'provinciju' Quizquiz ,odnosno na istočno obalu Mississippija on tu nalazi 'gradove' i plemena što su govorila tonikan jezicima. Ova plemena poznata su nam danas kao Koroa u Tunica. Istu situaciju, ili sličnu zatiču i Francuzi u kasnom 17. stoljeću. Kultura ovih Indijanaca tipa je jugoistočnih ratara, kakvu nalazimo kod Caddoan i Muskhogean Indijanaca. Oni su sjedilačko stanovništvo koje se bavi uzgojem kukuruza. uz ovo žene Koroa i Tunica sakupljale su i razno divlje voće i bilje, korijenje i sjemenke, dok su muškarci lovili jelena, medvjeda, a po svoj prilici i bizona, i tako dolazili do mesa, krzana i koža. Evaporacijom vode iz slanih izvora Tunicani dolaze do soli, te njome trguju s drugim plemenima. Muškarci su po toplom vremenu na sebi nosili jelenje pregače, tetovirali su se i nosili naušnice. ženska nošnja sastojala se od kratkih suknjica od tape (unutrašnje kore) dudovog drveta. I one su se tetovirale, poput svojih muževa, i nosile naušnice i ušni nakit. Kosu su plele u dugu pletenicu, umotanu u kotač na vrhu glave. Za vrijeme zime i muškarci i žene nosili su plašteve od dudove tape, puranovo perje i krzna mošusnog štakora. Obožavanje Sunca što nalazimo kod Natchez i Tunica Indijanaca, moglo bi biti prisutno i kod Koroa, a i francuski putnici pišu da svoje kuće 'ukrašavaju okruglim pločama sjajnoga bakra,...'. Kuće su Koroa oblika kupole, as pokraj svake su se nalazili hambari podignuti nad zemljom. Ovo nalazimo kod Tunica, a i kod istočnih Siouan Indijanaca. Svoje plesne ceremonije vršili su na središnjem trgu (plazi).

Literatura

• Tristram R.Kidder, The Koroa Indians of the Lower Mississippi Valley. Mississippi Archaeology 23(2): 1-42. 1988.

Vanjske poveznice

• Koroa Indian Tribe History
• Koroa  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. siječnja 2011. (Wayback Machine)