Komorna glazba[1] je naziv za skladbe koje su pisane za manje instrumentalne i vokalne sastave. U njima neke dionice izvodi jedan izvođač, a svi izvođači su ravnopravni (zbog toga se postiže izvanredna zvukovna ravnoteža).

Dionice su većinom samostalne, ali zbog homofonije to tako ne zvuči.

U širem značenju, označava manje sastave izvođača (npr. komorni orkestar) gdje pojedine dionice izvodi više izvođača.

Povijest

uredi

Prve se komorne glazbe počinju pisati u 16. stoljeću, dok se u baroku počinje više razvijati kao glazba za tadašnji dvor. Najveći vrhunac komorna je glazba doživjela za vrijeme Bečke klasike i Wolfganga Amadeusa Mozarta, koji je napisao najveći broj takvih djela.

Komorna se glazba piše i u sadašnjosti.

Vrste

uredi

Vrste i nazivi skladba dijele se po broju članova sastava:

Poznati skladatelji

uredi

Manifestacije komorne glazbe

uredi

Ostali pojmovi

uredi

Kvartet za limene puhače (limena puhaća glazbala), Kvartet za drvene puhače (drvena puhaća glazbala),[2] Cantus Ansambl, Zagrebački gitarski trio, Zagrebački kvartet saksofona, Zagrebački puhački trio, Zagrebački kvartet, Varaždinski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar, Mješoviti zbor HRT, Zagrebački solisti, Splitski komorni orkestar, Hrvatski komorni orkestar,[3] Antiphonus,[4] ZOOV-COOL

Izvori

uredi
  1. [1]
  2. E-sfera Glazbena umjetnost - Puhaća glazbala (pristupljeno 30. listopada 2019.)
  3. Hrvatski glazbeni zavod
  4. Studentski.hr Ponajbolji hrvatski vokalni ansambl Antiphonus zatvara osmi MAGfestival

Vidi još

uredi

Komorna pozornica

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Komorna glazba