Kičevo (makedonski: Кичево, albanski: Kërçova) je grad na zapadu Republike Makedonije od 27.067 stanovnika na padinama planine Bistre.

Kičevo
Кичево
Kičevo
Osnovni podaci
Država Sjeverna Makedonija
Općina Općina Kičevo
Stanovništvo 27067 (2002.)
Površina 48 km²
Gustoća stanovništva 628/km²
Visina 618 m
Koordinate 41°31′N 20°57′E / 41.517°N 20.950°E / 41.517; 20.950
Poštanski broj 6250
Pozivni broj 045
Registarska oznaka KI
Gradonačelnik Vladimir Toleski
Službena stranica www.kicevo
Karta
Kičevo na zemljovidu Sjeverne Makedonije
Kičevo
Kičevo
Kičevo na zemljovidu Sjeverne Makedonije

Sjedište je istoimene Općine Kičevo, koja ima 30 138 stanovnika (po popisu iz 2002.).[1]

Zemljopisne odlike

uredi

Kičevo leži u istoimenoj kotlini na jugoistočnim padinama planine Bistra, između gradova Ohrida i Gostivara. Kroz grad protiče rijeka Treska koja nedaleko od Kičeva ima izvore na Stogovskoj i Ilinskoj planini, ona se u Kičevskoj kotlini zove Golema reka.

Od Skopja je Kičevo udaljeno 112 km, a gotovo podjednako je udaljeno od Gostivara (46 km) i Ohrida (61 km).

Povijest

uredi

Naselje se prvi put spominje pod imenom Uskana za vrijeme vladavine Perseusa, kralja Makedonaca (Treći makedonski rat 171. pr. Kr. - 169. pr. Kr.), prvi ga pod nazivom Kičavis navodi bizantski car Bazilije II. - 1018., a sljedeći ga spominje Ohridski arhiepiskop Theofilakt u XI st.

Nakon zauzeća grada i okolice od Otomanskog carstva, Kičevo je postalo vojni i administrativni centar regije. Spomenik iz tog doba je Saat kula podignuta na brežuljku iznad grada zvanom Kičevsko Kale.

Grad Kičevo imao je istaknutu ulogu u vrijeme nacionalnih borbi za oslobođenje, istaknuti vođa bio je pop Josif iz samostana Bogorodica Prečista (pored grada), koji je imao podršku u narodu osobito među učiteljima. Pop Josif i Pere Tošev osnovali su prvi oružani odred u Kičevu 1878. (vođa kojeg je postao Duko Tasev).[2] 2. kolovoza, 1903. građani Kičeva uzeli su učešća u Ilindenskom ustanku.[2]

1919. Kičevo je podpalo pod vlast Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Za II. svjetskog rata, Kičevo je zaposjela Italija, 11. rujna, 1943., Kičevo je bio prvi slobodni grad u Makedoniji.

Spomenici

uredi

Samostan Sv. Bogorodica Prečista pored Kičeva, lijepi je primjer srednjovjekovne bizantske arhitekture, nekoć je bio znan kao Krninski samostan. značajan je i samostan Sv. Gorgija koji se također nalazi nedaleko grada.

Stanovništvo

uredi

Po popisu stanovništa iz 2002. gradić Kičevo imao je 27.067 stanovnika,[3] a njihov etnički sastav bio je sljedeći:

Nacionalnost Ukupno
Makedonci 15 031 (53,55%)
Albanci 7 641 (30,55%)
Turci 2 406 (8,06%)
Romi 1 329 (5,41%)
Srbi 82 (0,30%)
Vlasi 77 (0,28%)
ostali 496 (1,83%)

Izvori

uredi
  1. Rezultati makedonskog popisa 2002
  2. a b Macedonian Cities. 12. rujna 2009. History of the city of Kicevo. macedoniancities.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2009. Pristupljeno 12. rujna 2009.
  3. Popis stanovništva u Republici Makedoniji, 2002: Konačni podaci

Vanjske poveznice

uredi