Kajkavsko narječje

uredi

Kajkavsko narječje (kajkavština, kajkavica) jedno je od triju narječja hrvatskoga jezika uz čakavsko i štokavsko.

Ovaj je članak dio niza o kajkavskom narječju hrvatskoga jezika
Osobine fonologija leksik morfologija
Dijalekti zagorsko-međimurski turopoljsko-posavski križevačko-podravski prigorski donjosutlanski goranski †zapadnoslavonski
Književnost kajkavski književni jezik

Naziv potječe od odnosno-upitne zamjenice kaj, jednake etimologije kao u slovenskom jeziku, srodne poljskim zamjenicima ka, kaj i češkoj kaj. Podrijetlom iz praindoeuropskog *k^u̯ah₂, naknadno praslavenske zamjenice *ka̋ i osobne zamjenice *jь, u konačnici *ka̋jь. Srodne su etimologije latinski quā i litavski kur.

Rasprostranjenost

Kajkavskim narječjem govori se u sjeverozapadnom dijelu hrvatskoga jezičnog prostora i Gorskom kotaru.

Prostiranje modernog kajkavskog narječja.

• Na sjeveru kajkavsko narječje graniči s mađarskim jezikom te prleškim i prekomurskim dijalektima slovenskog jezika.
• Granica na zapadu ide državnom granicom sa Slovenijom od Sv. Martina na Muri, prema Humu na Sutli i Samoboru do Ozlja, ali ne uključuje zapadno zaleđe Samobora i Ozlja, odnosno Žumberačku oazu štokavskih govora.
• Južna granica kajkavskog narječa nastavlja se od Ozlja, južno od toka Kupe, prema Karlovcu i Petrinji, uz južnu kajkavsku oazu Hrvatsko Selo, dalje južno od toka Save, nakon utoka Lonje u Savu, ali prije Jasenovca.
• Istočna granica ide od Kutine prema Trnovitici i Čazmi, oko štokavske oaze okolice Čazme, prema Vrbovcu, Cirkveni i Cigleni, oko štokavskih govora okolice Bjelovara, prema Pitomači i Špišić Bukovici, istočno od granice s Mađarskom, do Gole i istočno od granice s Mađarskom u zaleđu Kotoribe i Goričana u Pomurju.

• Goranski kajkavski govori prostiru se u Gorskome kotaru od Čabra do Fužina, prema Lokvama, Delnicama, Ravnoj Gori, Brod Moravicama, Lukovdolu i Ogulinu. Granice goranskih govora nisu čvrste jer je to područje intenzivnog kontakta kajkavskog, čakavaskog i štokavskog narječja.

U dijaspori se kajkavskim narječjem služe Hrvati u Keči i Rekašu u Rumunjskoj, Hrvatskom Grobu u Slovačkoj, u Hedešinu i Homoku u Mađarskoj, u SAD-u u saveznoj državi Missouri, u zajednici Strawberry Hill u Kansas Cityju (potomci naseljenika iz Gorskoga kotara, točnije iz Lukovdola, Ribnika i Čabra).

Povijesna rasprostranjenost

Predmigracijska raspostranjenost čakavskog, štokavskog i kajkavskog narječja (do 16.st.). Prostor kajkavskog narječja obojan je žutom bojom.

O kajkavštini kao formiranoj jezičnoj jedinici možemo govoriti tek od 10. stoljeća tako da se povijesne granice kajkavskog narječja u pravilu definiraju tek nakon toga razdoblja. Pretpostavljaju se jezične veze govornika praslavenskog jezika u razdoblju doseljavanja Slavena od 6. do 9. stoljeća, odnosno govornika (pra)kajkavskog i (pra)slovačkog jezika. Prekid tih jezičnih veza i povijesna sjeverna granica kajkavskog narječja uspostavlja se naseljavanjem govornika mađarskog jezika.

U 11. stoljeću pretpostavlja se istočna granica kajkavskog narječja na jugu Slavonije, u Posavini i središnjoj Slavoniji do Požeškog gorja. U slavonskoj Podravini kajkavština je istočno sezala do Podravske Slatine. Riječ je o prostoru za koji se sa sigurnošću može reći kako je bio kajkavski. Pretpostavljeni prijelazni kajkavsko-zapadnoštokavski govori istočnije od ovih područja mogli su sezati najdalje do Donjeg Miholjca. Ove povijesne granice izmjenjene su iseljavanjem starosjedilačkog stanovništva za turskog prodiranja polovicom 16. st. i doseljavanjem stanovništva s istoka Bosne, što uključuje govornike ijekavsko-šćakavskih govora i ikavsko-ijekavskih govora kod Virovitice, te iz istočne Hercegovine, što uključuje govornike većine novoštokavskih govora.

Povijesna južna granica kajkavskih i čakavskih govora protezala se od prostora današnjih goranskih govora, odnosno od Vrbovskog prema Generalskom Stolu, Petrovoj gori, Zrinskoj gori, južno od Kupe do Une kod Kostajnice.

Razvoj

Rano razdoblje do 11. st.

Ovaj popis nije potpun. Možete pomoći proširujući ga.

U doba doseljenja Slavena na područje današnje Hrvatske i Bosne (6. – 7. st.) ondje se govorio još razmjerno jedinstven praslavenski jezik.

Razvoj praslavenskog *d' u međimurskim govorima.

Pretpostavlja se kako su se protojedinice budućih narječja već u razdoblju 7. i 8. stoljeća razlikovale po razvoju praslavenskih jotiranih dentala, *t' i *d' i po razvoju suglasničkih skupina *št' i *žd'.

Razvoj praslavenskih jotiranih dentala *t' i *d' i suglasničkih skupina *št' i *žd'

praslavenski	čakavska prajedinica	kajkavska prajedinica	zapadnoštokavska prajedinica	istočnoštokavska prajedinica
*t'	t' (not', pet')	č (noč, peč)	ć (noć, peć)	ć (noć, peć)
*d'	/	j (meja, tuji), dž, đ	đ (međa, tuđi), j	đ (međa, tuđi)
*št'	št' (ognjišt'e, išt'ete), ś	šč (ognjišče, iščete)	šć (ognjišće, išćete)	št (ognjište, ištete)
*žd'	/	žj (dežja), ždž, žj, ź	žđ (možđani)	žd (moždani)

Govori južnih Slavena idućih se stoljeća razvijaju u zapadnojužnoslavenske (pretci slovenskog, hrvatskog, srpskog, bošnjačkog i crgonorskog jezika) i istočnojužnoslavenske govore (pretci bugarskog i makedonskog jezika). Pretpostavlja se kako je slovenski jezik razvio jezične inovacije u 9. i 10. stoljeću kojima se odvojio od ostalih zapadnojužnoslavenskih govora nakon čega je slijedilo raslojavanje ostalih govora u kajkavsko narječje, čakavsko narječje, zapadnoštokavsko narječje i istočnoštokavsko narječje.

Jezična inovacija kojom se kajkavsko narječje izdvojilo od ostalih zapadnojužnoslavenskih govora jesu kajkavske metatonije, odnosno osnovna kajkavska akcentuacija koju je opisao Stjepan Ivšić 1936. godine. Definira se kao polazišno tronaglasni sustav (ȁ, â, ã), to jest razlika triju naglasaka: kratki naglasak, neocirkumfleks i neoakut. Većina kajkavskih govora i danas ima takav tronaglasni sustav.

Srednje i novo razdoblje od 12. st.

Ovaj popis nije potpun. Možete pomoći proširujući ga.

U razdoblju do 15. stoljeća kajkavsko narječje razvija većinu dijalekata koji postoje i danas. Grananje na dijalekte događa se jezičnim inovacijama ili, suprotno, očuvanjem arhaičnih jezičnih osobina.

Različiti ostvaraji kajkavskih jednadžbi u međimurskim govorima.

Dvije inovacije specifične za kajkavsko narječje nazivaju se kajkavskim jednadžbama i njihovi rezultati danas se rabe kao jedan od kriterija grananja kajkavskog narječja na dijelakte.

Kajkavske jednadžbe

Naziv	Opis	Rezultati
Prva kajkavska jednadžba	Jednačenje zatvorenog e (ẹ) i poluglasa šva (ə)	e: mleko, denes; ẹ: mlẹko, dẹnẹs; ẹ/a (prigorski): mlẹko, danas
Druga kajkavska jednadžba	Jednačenje slogotvornog l (ḷ) i nazalnog o (ǫ)	o: pot, vok; ou̯: pou̯t, vou̯ok; u: put, vuk, ọ: pọt, vọk,

Dijalekti

Podjele kajkavskog narječja na dijalekte

Aleksandar Belić (1927.)	Stjepan Ivšić (1936.)	Dalibor Brozović (1988.)	Mijo Lončarić (1996.)	Iva Lukežić (2012.)
Kriterij podjele: konsonantizam istočni sjeverozapadni jugozapadni Napomena: Zastarjela teoretska podjela.	Kriterij podjele: akcentuacija Konzervativni govori zagorsko-međimurski donjosutlansko-žumberački Revolucionarni govori križevačko-podravski turopoljsko-posavski Napomena: Stjepan Ivšić nije istražio kajkavske govore Gorskog kotara i ne uključuje ih u svoju podjelu.	Kriteriji podjele: akcentuacija i konsonantizam zagorsko-međimurski turopoljsko-posavski križevačko-podravski prigorski donjosutlanski goranski	Kriteriji podjele: akcentuacija i vokalizam plješivičkoprigorski samoborski gornjosutlanski bednjansko-zagorski varaždinsko-ludbreški međimurski podravski sjevernomoslavački glogovničko-bilogorski gornjolonjski donjolonjski turopoljski vukomeričko-pokupski donjosutlanski goranski	Kriteriji podjele: akcentuacija i vokalizam Središnji dijalekti zagorsko-međimurski križevačko-podravski turopoljsko-posavski Rubni dijalekti sutlanski prigorski gorskokotarski zapadnoslavonski† Napomena: Zapadnoslavonski dijalekt nestao u migracijama nakon 15.st.

Povijesni pregled

Dijalektološka proučavanja kajkavštine započela su potkraj 19. stoljeća. Ukrajinski jezikoslovac A. M. Lukjanenko napisao je prvu monografiju o kajkavskom narječju, Kajkavskoe narječie (Kijev, 1905.) na ruskom jeziku.

Aleksandar Belić predstavio je prvu podjelu kajkavskoga narječja na dijalekte 1927. godine u Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj po kriteriju refleksa praslavenskih glasova *t' i *d'. Ova podjela smatra se zastarjelom jer nema uporište u terenskim podatcima.

Stjepan Ivšić u svojoj raspravi Jezik Hrvata kajkavaca (1936.) kajkavske govore podijelio je po naglasnim značajkama u četiri skupine. Ivšić u svoju raspravu nije uključio goranske govore.

Dalibor Brozović kajkavsko narječje (1965. – 1988.) razdijelio je u šest dijalekata na osnovu podjela Belića, Ivšića i Hraste, odnosno na temelju naglasnih sustava i konsonantizma.

Kajkavska molitva iz 1651. godine u knjizi Szveti evangeliomi. Autor je Nikola Krajačević.

Mijo Lončarić u monografiji Kajkavsko narječje (Zagreb, 1996.) podijelio je kajkavsko narječje na petnaest dijalekata po kriterijima naglasnih sustava i vokalizma.

Osobine

Kajkavski natpis na grobu Štefana Kralla u Svetom Martinu na Muri (Međimurje).

Glasovi

Naglasni sustav

Osnovna kajkavska akcentuacija koju je opisao Stjepan Ivšić 1936. godine definira se kao polazišno tronaglasni sustav (ȁ, â, ã). Razlikuju se kratki naglasak, neocirkumfleks i neoakut. Većina kajkavskih govora i danas ima takav tronaglasni sustav.

Dosad je za kajkavsko narječje definirano 22 različitih tipova naglasnih sustava od kojih 16 ima tri naglaska, 4 dva naglaska i 2 jedan naglasak.

Samoglasnici

Osnovni kajkavski samoglasnički trokut
i				u
ẹ				ọ
	e		o
		a

Osnovni kajkavski samoglasnički trokut sastoji se od 7 samoglasnika. Među pojedinim dijalektima došlo je do naknadnoga razvoja samoglasnika usporedno s razvojem naglasnog sustava tako da možemo pronaći kajkavske govore s 10 (Međimurje) do 12 samoglasnika (Plemenšćina).

Suglasnici

Zajednički ishodišni sustav suglasnika u svim kajkavskim govora jest:

Mjesto tvorbe ►	labijalni		koronalni		dorsalni
▼ Način tvorbe	bilabijalni	labiodentalni	alveolarni	postalveolarni	palatalni	velarni
nazali	m		n		ń
plozivi	p b		t d			k g
frikativi		f v	s z	š ž		x
afrikate			c	č
aproksimanti					j
vibranti			r
lateralni aproksimant			l		ļ

Pretpostavlja se kako je ovaj sustav u prošlosti (između 6. i 9. st.) sadržavao glasove t', d' i w.

Morfologija

Ovaj popis nije potpun. Možete pomoći proširujući ga.

Kajkavska morfologija pojednostavljuje stanje naslijeđeno iz praslavenskog jezika. Pojednostavljenja u glavnini kajkavskih govora jesu: gubitak dvojine, smanjenje broja deklinacijskih tipova, gubitak vokativa, gubitak imperfekta i aorista, jedno glagolsko vrijeme za izražavanje budućnosti.

Gubitak dvojine jedna je od bitnih osobina kojom se kajkavsko narječje razlikuje od slovenskog jezika. U najvećem dijelu govora izgubljen je svaki trag dvojine, odnosno množinski oblici upotrebljavaju se za sve brojeve veće od 1, dok se u nekima razvija posebna konstrukcija s nominativom i akuzativom za brojeve dva, tri i četiri.  Prava dvojina za broj 2 može se pronaći u nekim goranskim govorima isključivo u nominativu i akuzativu. Da se pronaći i u Zagorju, u rijetkim govorima uz slovensku granicu. 

Podrobniji članak o temi: Staroslavenska morfologija

Imenice

Rezultati druge palatalizacije izgubljeni su u lokativu jednine, nominativu, lokativu i instrumentalu množine.

• Primjeri: vrag, vragi; noga, nogi

U genitivu množine muškog roda razvijen je nastavak -ov/-ev, odnosno -of/-ef. U genitivu množine srednjeg roda i imenicama e-deklinacije koristi se tzv. nulti nastavak -Ø.

Primjeri

	Nominativ jednine	Genitiv množine
muški rod	dečko	dečkof
srednji rod	selo	sel
e-deklinacija ženskog i muškog roda	krava	krav

Sinkretizmi 

Sinkretizam je stapanje različitih gramatičkih funkcija u jedan izraz, odnosno u kontekstu morfologije imenica, izjednačavanje više padeža u jednom obliku.

Sinkretizam vokativa i nominativa

Vokativ je nestao kao samostalan padež u većini kajkavskih govora i funkcionalno ga zamjenjuje nominativ. Ostatci vokativa mogu se pronaći u izrazima poput: Bože, Isuse.

DLI sinkretizam

Sinkretizam dativa, lokativa i instrumentala možemo pronaći u jednom dijelu kajkavskih govora. On je djelomičan u nekim međimurskim govorima i potpun u nekim bilogorskim govorima.

Slavonizam

Slavonizam je naziv za sinkretizam akuzativa i genitiva jednina u imenicama muškog roda, koje završavaju na suglasnik i koje označuju nešto neživo i nešto živo. Ovaj sinkretizam ne zahvaća sve kajkavske govore, a zajednički je i dijelu starih štokavskih govora u sjevernoj Slavoniji zbog čega nosi naziv slavonizam. Nisu pronađeni govori u kojima je ovaj sinkretizam potpun.

• Primjeri: Daj mi stolca. Sẹdni si na stolca.

Pridjevi

Za tvorbu komparativa koristi se nastavak -ẹš-, ponekad -ẹjš- ili -ej- u najvećem broju govora.

• Primjer: star, starẹši

Glagoli

Koji glas poprima -l na kraju glagola muškog roda u međimurskom dijalektu.

Gramatički nastavci 2. i 3. lica množine prezenta u međimurskom dijalektu.

Kajkavsko narječje je jedno od rijetkih slavenskih idioma koji čuvaju supin, uz slovenski i lužičkosrpski jezik. Koristi se kao dopuna glagolima kretanja.

• Primjer: Idem spat.

Glagolski pridjev radni

Glagolski pridjev radni koristi sufiks -l. U većini govora on je nepromijenjen, dok u ponekim sjeverozapadnim govorima prelazi u -ṷ, -w, -v ili -f.

Prezent

Mofermi za tvorbu prezenta u kajkavskom narječju s primjerima

Lice	jednina	množina	Primjer jednine	Primjer množine
1.	-m, -n	-mo, -mu, -me	gledim	gledimo
2.	-š	-te, -šte	glediš	gledite
3.	-Ø	-u/-o, -e, -ju/jo, -du/-do	gledi	glediju

Perfekt

U svim govorima perfekt se tvori of nesvršenog prezenta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.

• Primjer: Vidẹl sẹm.

Pluskvamperfekt

U nekim govorima postoji pluskvamperfekt koji se tvori od perfekta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.

• Primjer: Bil sẹm vidẹl.

Imperfekt i aorist

Imperfekt i aorist izgubili su se u kajkavskom narječju. Pretpostavlja se kako je aorist još bio prisutan u kajkavskom narječju u 16. st., a imperfekt samo kao dio kajkavskoga književnog jezika.

Futur

Futur se tvori od svršenog prezenta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.

• Primjer: Vidẹl bum.

Pisani oblici

Danicza zagrebechka 1848. godine, kajkavski kalendar.

Podrobniji članak o temi: Kajkavski književni jezik

Od polovice 16. stoljeća do preporoda razvija se i upotrebljava kajkavski književni jezik. Ovaj pojam odnosi se na standardizirani oblik jezika koji se razlikuje od dijalektalne književnosti na individualnim dijalektima.

Klimpuški rukopis iz 1564. godine smatra se najstarijim kajkavskim zapisom (opisan kao čakavsko-kajkavski). Riječ je o rukopisnom zapisu molitve Oče naš i uskrsne pjesme Kristuš je gori ustal.

	Najstariji kajkavski zapisi
Autor	Ime zapisa	Lokacija zapisa	Datiranje	Pismo zapisa
Juraj Vuković	Klimpuški rukopis		1564.	bosančica
Ivanuš Pergošić	Decretum koteroga je Verbeci Ištvan dijački popisal	Nedelišće	1574.	latinica
Antun Vramec	Kronika vezda znovič spravljena kratka slovenskim jezikom po D. Antolu Pope Vramce kanoniku zagrebečkom	Ljubljana	1578.	latinica
Antun Vramec	Postilla po nedelne i po godovne dni na vse leto vezda znovič spravlena po Antonu Vramcu Svetoga pisma doktoru i cirkve varaždinske plebanušu		1586.	latinica
Nikola Krajačević	Molitvene knjižice vsem Hristuševem vernem slovenskoga jezika, pristojne i hasnovite		1640. (2. izdanje, 1. izdanje izgubljeno)	latinica
Juraj Ratkaj Velikotaborski	Kriposti Ferdinanda II.		1640.	latinica
Ana Katarina Zrinski	Putni tovaruš	Venecija, Ljubljana	1661., pretisak 1687. i 1715.	latinica
Juraj Habdelić	Zercalo Mariansko		1662.	latinica
Juraj Habdelić	Dictionar, ili reči slovenske zvekšega v kup zebrane, v red postavljene i dijačkemi zlahkotene		1670.	latinica
Juraj Habdelić	Pervi otca našega Adama greh		1674.	latinica
Ivan Belostenec	Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium		1675. (rukopis), 1740. (tiskano)	latinica
Juraj Mulih	Regule dvorjanstva Abecevica Posel apoštolski Škola Kristuševa Nebeska hrana Duhovna pisanica		1742. – 1754.
Tituš Brezovački	Sv. Aleksi Matijaš Grabancijaš dijak Diogeneš ili sluga dveh zgubljeneh bratov	Zagreb	1804. – 1823.

Prostiranje kajkavskog narječja u Republici Hrvatskoj

Primjeri

»	Došlo na me pismo, Vu gizdavi Prelog, Preločkomu sodcu, Kaj moram iti, Junake loviti, V Čakovec dognati. (Međimurska narodna pjesma, 18. st.)	«

»	V suncu je celo dvorišće, v senci šuma spi. Koga moje srce išće, toga jošće ni. Ne bojiš se ti kmice, znaš sim pute vse. Skoro buš mi dragal lice, mam buš tu, kaj ne? Težko bu ti, znam oditi, pak bu taki dan. - Zakaj mora pri nas ziti sunce tak zaran?! (Dragutin Domjanić)	«

U novim medijima

Plakat filma Ciguli miguli (1952.)

Najranija upotreba kajkavskog narječja u filmu bila je u filmu Ciguli miguli iz 1952. godine.

Kronološki popis filmova i serija u kojima se koristi kajkavsko narječje:

Ovaj popis nije potpun. Možete pomoći proširujući ga.

• Ciguli miguli, 1952.
• Koncert, 1954.
• Svoga tela gospodar, 1957.
• Breza, 1967.
• Tko pjeva zlo ne misli, 1970.
• Mejaši (serija), 1970.
• Razmeđa, 1973.
• Gruntovčani (serija), 1975.
• Blagajnica hoće ići na more, 2000.
• Metastaze, 2009.

Povezani članci

• hrvatski jezik
• kajkavski književni jezik
• čakavsko narječje
• zapadnoštokavsko narječje
• štokavsko narječje
• južnoslavenski jezici
• slavenski jezici
• indoeuropski jezici
• Hrvatsko zagorje
• Turopolje
• Međimurje
• Podravina
• Prigorje
• Moslavina

Izvori

Iz Wikizvora

• Aleksandar Belić: Kajkavski dijalekt Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, Zagreb, [1926]-1929.

Literatura

• Aleksandar Belić: Kajkavsko narječje, u: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, Zagreb, knjiga 2, 1927.
• Stjepan Ivšić: Jezik Hrvata kajkavaca, Ljetopis JAZU 48, Zagreb, 1936.
• Antun Šojat: Kratki navuk jezičnice horvatske (Jezik stare kajkavske književnosti). Kaj 1969: 3-4, 5, 7-8, 10, 12; Kaj 1970: 2, 3-4, 10; Kaj 1971: 10, 11. Kajkavsko spravišče, Zagreb 1969-1971.
• JAZU / HAZU; IHJJ: Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika (A – seļanec), I – XIV. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 1984-2017.
• Dalibor Brozović, Pavle Ivić: Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
• Mijo Lončarić: Kaj jučer i danas : ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavštini (s kartom narječja i bibliografijom). Čakovec : Zrinski 1990.
• Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
• Mijo Lončarić: Kajkaviana & alia, Ogledi o kajkavskim i drugim hrvatskim govorima. Čakovec, Zagreb: Zrinski, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2005.
• Ranko Matasović: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskog jezika, Matica hrvatska, 2008.
• Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.

Vanjske poveznice

Wječnik ima rječničku natuknicu Kategorija:Kajkavština