Jean-Louis Tauran
Jean-Louis Pierre Tauran (fr. [ʒɑ̃lwi toʁɑ̃]; 5. travnja 1943. – 5. srpnja 2018.) bio je francuski kardinal. Do smrti je bio predsjednik Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog (od 2007.) i kamerlengo Svete Rimske Crkve (od 2014.). Imenovan je kardinalom u konzistoriju 2003. godina, a od 2011. do 2014. bio je protođakon Kardinalskoga zbora. Prethodno je gotovo trideset godina djelovao u diplomatskoj službi Svete Stolice, te nekoliko godina kao glavni vatikanski arhivar i knjižničar.
| Njegova uzoritost Jean-Louis Tauran | |
|---|---|
| predsjednik Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog kamerlengo Svete Rimske Crkve | |
 | |
| Imenovan | 25. lipnja 2007. (predsjednik) 20. prosinca 2014. (kamerlengo) |
| Instaliran | 9. ožujka 2015. (kamerlengo) |
| Služba završila | 5. srpnja 2018. |
| Prethodnik | Paul Poupard (predsjednik) i Tarcisio Bertone (kamerlengo) |
| Druge službe | kardinal-prezbiter naslova Sant’Apollinare alle Terme Neroniane-Alessandrine pro hac vice (2003. – 2018.) |
| Redovi | |
| Ređenje | 20. rujna 1969. zareditelj Marius-Félix-Antoine Maziers |
| Posvećenje | 6. siječnja 1991. posvetitelj papa Ivan Pavao II. |
| Kreiran kardinalom | 21. listopada 2003. papa papa Ivan Pavao II. |
| Rang | kardinal-đakon (2003. – 2014.) kardinal-prezbiter (2014. – 2018.) |
| Osobni detalji | |
| Rodno ime | Jean-Louis Pierre Tauran |
| Rođen | 5. travnja 1943. Bordeaux, Francuska |
| Umro | 5. srpnja 2018. Hartford, Connecticut, SAD |
| Pokopan | Bazilika sv. Apolinara alle Terme Neroniane-Alessandrine |
| Nacionalnost | Francuz |
| Denominacija | katolik |
| Prethodna služba | tajnik za odnose s državama (1990.–2003.) teleptanski naslovni nadbiskup (1990. – 2003.) knjižničar i arhivar Svete Rimske Crkve (2003.–2007.) protođakon Kardinalskoga zbora (2011.–2014.) |
| Alma mater | Papinsko sveučilište Gregoriana Papinska crkvena akademija Katoličko sveučilište u Toulouseu |
| Geslo | Veritate et Caritate |
| Grb |  |
Mladost i obrazovanje
urediRođen u Bordeauxu, Tauran je studirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, stekavši licencijat iz filozofije i teologije, te doktorat iz kanonskoga prava. Također je studirao na Papinskoj crkvenoj akademiji u Rimu, i Katoličkom sveučilištu u Toulouseu. Za svećenika ga je zaredio nadbiskup Marius Maziers, 20. rujna 1969., te je djelovao kao dušobrižnik u nadbiskupiji Bordeaux, prije nego što je 1975. ušao u diplomatsku službu Svete Stolice. Bio je tajnik nuncijature pri Dominikanskoj Republici (1975. – 1978.) i Libanonu (1979. – 1983.). Postao je službenik Vijeća za javne poslove Crkve, 1983., te je sudjelovao u posebnim misijama na Haitiju (1984.), i Beirutu i Damasku (1986). Također je bio član vatikanske delegacije na sastancima Konferencije za europsku sigurnost i suradnju, Konferencije za razoružanje u Stockholmu i Kulturnom forumu u Budimpešti i Beču.
Tajnik za odnose s državama
urediTauran je 1. prosinca 1990. imenovan za tajnika za odnose s državama pri Državnom tajništvu Svete Stolice i teleptenskim naslovnim nadbiskupom. Biskupsko posvećenje podijelio mu je papa Ivan Pavao II., 6. siječnja 1991., u Bazilici sv. Petra, te suposvetitelji nadbiskupi Giovanni Battista Re i Justin Francis Rigali. Kao tajnik, Tauran je zapravio bio vatikanski ministar vanjskih poslova.
Kardinal
urediPapa Ivan Pavao II. imenovao je Taurana kardinalom-đakonom s naslovom Sant'Apollinare alle Terme u konzistoriju 21. listopada 2003. Sljedećega mjeseca, 24. studenoga, imenovan je arhivarom i knjižničarem Svete Rimske Crkve, s nadležnošću za Vatikanske tajne arhive i Vatikansku knjižnicu.
Krajem 2003., Tauran je skrenuo pozornost na drugorazredno tretiranje nemuslimana u "brojnim muslimanskim zemljama", osobito Saudijskoj Arabiji.[1] Predstavljao je papu u ožujku 2005. na otvaranju novoga muzeja Holokausta u Yad Vashemu, u Jeruzalemu.
Tauran je bio jedan od kardinala izbornika u konklavi 2005. godine, kada je izabran papa Benedikt XVI. Također je bio izbornik u konklavi 2013. godine, kada je izabran papa Franjo. Neposredno pred konklavu 2013., vatikanist John L. Allen, Jr. napisao je da je Tauran papabile sa slabim izgledima.[2] Kao kardinal-protođakon u vrijeme konklave, objavio je izbor i ime novoga pape, 13. ožujka 2013., te dodijelio palij papi Franji na Misi papinske inauguracije, 19. ožujka.
Kardinal Tauran iskoristio je svoje pravo prelaska u red kardinala-prezbitera[a], te ga je papa Franjo 12. lipnja 2014. potvrdio u redu kardinala-prezbitera.[3] Na mjestu protođakona naslijedio ga je kardinal Renato Raffaele Martino.[3]
Predsjednik Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog
urediIako je imao Parkinsonovu bolest, Tauran je imenovan za predsjednika Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, 25. lipnja 2007., što je ukazivalo da se bolest ne pogoršava te da je mogao obavljati odgovornu dužnost. Preuzeo je dužnost 1. rujna 2007. Istovremeno je bio nadležan za Povjerenstvo za religijske odnose s muslimanima.
Osim dužnosti predsjednika Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, bio je član Državnoga tajništva (druge sekcije); Kongregacije za nauk vjere, Kongregacije za biskupe, Kongregacije za Istočne Crkve; Papinskoga vijeće za jedinstvo kršćana, Papinskoga vijeća za kulturu; Apostolske signature, Uprave za nasljeđe Svete Stolice, te Papinskoga povjerenstva za Državu Vatikanski Grad.
U lipnju 2013., papa Franjo imenovao je kardinala Taurana za jednog od pet članova povjerenstva za istraživanje Instituta za religijska djela (IOR).[4]
Papa Franjo imenovao je Taurana na službu kamerlenga Svete Rimske Crkve, 20. prosinca 2014., što je do tada obavljao kardinal Tarcisio Bertone.[5] Tauran je položio prisegu pred papom Franjom, 9. ožujka 2015.[6]
Smrt
urediTauran je imao simptome Parkinsonove bolesti već 2003. godine, ali je stanje do 2007. bilo dovoljno stabilno da je mogao preuzeti dužnosti u Rimskoj kuriji.[7] Kardinal je umro 5. srpnja 2018., u dobi od 75 godina, u Hartfordu, u Connecticutu, gdje je bio hospitaliziran zbog liječenja Parkinsonove bolesti.[8] Njegovo tijelo prevezeno je u Rim, gdje su održan obredi uobičajeni za kardinala iz Rimske kurije.[9]
Bilješke
uredi- ↑ Kardinali-đakoni koji su već deset godina karinali, mogu preći u red prezbitera, bilo s novim naslovom ili njihov đakonat bude pro hac vice uzdignut na prezbiterski naslov.
Izvori
uredi- ↑ Whispers in the Loggia. Tauran Around the City 25 June 2007
- ↑ L. Allen Jr., John. 3. ožujka 2013. Papabile of the Day: The Men Who Could Be Pope – Cardinal Jean-Louis Tauran. National Catholic Reporter. Pristupljeno 25. prosinca 2013.
- ↑ a b Assegnazione del titolo presbiterale ad alcuni cardinali diaconi creati nel consistoro del 21 ottobre 2003 (priopćenje) (talijanski). Holy See Press Office. 12. lipnja 2014. Pristupljeno 14. lipnja 2014.
- ↑ Pope sets up Pontifical Commission to study IOR reform. Vatican Radio. 26. lipnja 2013. Pristupljeno 20. prosinca 2014.
- ↑ McElwee, Joshua J. 20. prosinca 2014. Francis names new Camerlengo, interim leader of Vatican at pope's death. National Catholic Reporter. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2014. Pristupljeno 20. prosinca 2014.
- ↑ Giuramento del Camerlengo di Santa Romana Chiesa, Em.mo Card. Jean-Louis Tauran, 09.03.2015 (priopćenje) (talijanski). Holy See Press Office. 9. ožujka 2015. Pristupljeno 14. ožujka 2018.
- ↑ Allen Jr., John L. 6. srpnja 2018. Cardinal who led opposition to US invasion of Iraq dies at 75. Crux. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. srpnja 2018. Pristupljeno 6. srpnja 2018.
- ↑ Le cardinal français Jean-Louis Tauran est mort (francuski). Le Point. 6. srpnja 2018. Pristupljeno 6. srpnja 2018.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - ↑ Funerali di Tauran, Sodano: “Servì la Chiesa con coraggio nonostante la malattia”. La Stampa: Vatican Insider (talijanski). 12. srpnja 2018. Pristupljeno 15. srpnja 2018.
Vanjske poveznice
uredi
- Tauran Card. Jean-Louis. Tiskovni ured SveteStolice. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. rujna 2017. Pristupljeno 26. studenoga 2017.
- Catholic-Hierarchy
- Cardinals of the Holy Roman Church Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. srpnja 2011. (Wayback Machine)
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| Nova služba | podtajnik za odnose s državama 1. ožujka 1989. – 1. prosinca 1990. |
nasljednik Claudio Maria Celli |
| prethodnik Geraldo Lyrio Rocha |
teleptanski naslovni nadbiskup 1. prosinca 1990. – 21. listopada 2003. |
nasljednik Velasio De Paolis |
| prethodnik Angelo Sodano |
tajnik za odnose s državama 1. prosinca 1990. – 6. listopada 2003. |
nasljednik Giovanni Lajolo |
| prethodnik Jorge María Mejía |
knjižničar Svete Rimske Crkve 24. studenoga 2003. – 25. lipnja 2007. |
nasljednik Raffaele Farina, SDB |
| arhivar Svete Rimske Crkve 24. studenoga 2003. – 25. lipnja 2007. | ||
| prethodnik Paul Poupard |
predsjednik Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog 25. lipnja 2007. – 5. srpnja 2018. |
nasljednik |
| prethodnik Agostino Cacciavillan |
kardinal protođakon 21. veljače 2011. – 12. lipnja 2014. |
nasljednik Renato Raffaele Martino |
| prethodnik Tarcisio Bertone, SDB |
kamerlengo Svete Rimske Crkve 20. prosinca 2014. – 5. srpnja 2018. |
nasljednik |