Jandre Verdenić
Jandre (Andrija) Verdenić (njem. Endre Werdenich ili Werdenics) (Bijelo Selo, Niuzal, 25. studenoga 1871. – Jura (Mađarska), 16. veljače 1933.), počasni doktor bečkoga i budimpeštanskoga sveučilišta, filozof, teolog, sveučilišni profesor i kanonik gradišćanskohrvatskog porijekla.[1][2][3]
| Jandre Verdenić | |
|---|---|
| Rođen | 25. studenoga 1871. Bijelo Selo |
| Umro | 16. veljače 1933. Jura (Mađarska) |
| Zaređen | 1894.[1] |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediJandre Verdenić je za svećenika zaređen 1894. godine, a 1897, je na bečkom Augustineumu doktorirao bogoslovlje. Službovao je kao kapelan u Ugarskom Starom Gradu, zatim kao vjeroučitelj časničke škole u Šopronu, a od 1900. godine i kao priglednik novaka u jurskom sjemeništu. Godinu dana kasnije postao je profesorom filozofije i bogoslovije u Juri, potom carski i kraljevski dvorski kapelan te ravnatelj Augustineuma. Poslije prvoga svjetskoga rata djeluje u Juri kao profesor bogoslovlja i ravnatelj tamošnjega velikog sjemeništa.[1]
Znanstveni je ugled stekao kao autor mnogih filozofskih i teološko-dogmatskih rasprava u kojima je oživotvorio mađarsku terminologiju, što je osobito značajno s obzirom na činjrenicu da su do tada svi takvi tekstovi uvijek bili pisani samo na latinskom jeziku. Intenzivno se i predano bavio istraživanjem gradišćanskohrvatskog jezika i književnosti, a u povijesti gradišćanskohrvatske književnosti ostat će trajno upamćen kao istraživač najstarijega pisanog dokumenta Gradišćanskih Hrvata – "Klimpuškog misala".[1] Tekstovi su mu objavljivani u mnogim časopisima, a nekoliko mu je knjiga objavljeno na mađarskom jeziku.[3][4][5] Zajedno s Martinom Borenićem slao je gradišćanskohrvatske učenike na školovanje u Zagreb.[6]
Jandre Verdenić bio je poliglot: osim mađarskog, njemačkog i hrvatskog govorio je latinski, grčki, talijanski, francuski i hebrejski jezik. Zagovarao je i potrebu približavanja gradišćanskohrvatskog jezika književnom hrvatskom jeziku. Bio je poznat kao svjestan Hrvat, zbog čega su ga u Ugarskoj imenovali "velikim Hrvatom". Preminuo je u Juri, gdje je i pokopan.[1]
Dana 14. srpnja 2001. Jandri Verdeniću je u parku glavnoga trga u Bijelom Selu otkriven spomenik.[1]
Izvori
uredi- ↑ a b c d e f ORF.at / Volksgruppen / Hrvati: Spomenik Jandri Verdeniću (objavljeno 26. studenoga 2013.), pristupljeno 28. srpnja 2021.
- ↑ Alojz Jembrih: "Hrvatski zapis (1564.) Jurja Vukovića iz Jastrebarskoga u latinskom misalu župe Klimpuh", str. 50, u: Kroatologija 2 (2011.), br. 2: 44–67
- ↑ a b (mađ.) Magyar Katolikus Lexikon: Werdenich → Endre, Werdenics, pristupljeno 28. srpnja 2021.
- ↑ Katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu – Verdenić, Jandre: "Termeszetes istentan", pristupljeno 28. srpnja 2021.
- ↑ Katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu – Verdenić, Jandre: "A boldog ember utja", pristupljeno 28. srpnja 2021.
- ↑ Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov: Verdenić Andrija, dr. /Werdenich Endré/ Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. kolovoza 2011. (Wayback Machine), pristupljeno 30. listopada 2015.