Wikipedija

Ivan Pernar

hrvatski odvjetnik i političar
Ovo je glavno značenje pojma Ivan Pernar. Za druga značenja pogledajte Ivan Pernar (1985.).

Ivan Pernar (Hrastina kraj Zaprešića (Marija Gorica),[1] 3. studenoga 1889. – New York, 2. travnja 1967.), bio je hrvatski odvjetnik i političar.

Ivan Pernar
Ivan Pernar, 1928. godine.
Rođenje3. studenoga 1889.
Hrastina, Hrvatska
Smrt2. travnja 1967.
New York, SAD
StrankaHSS
Zanimanjepravnik, političar
zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS
11. rujna 1927. – ?

Životopis

uredi

Ivan Pernar rodio se u Hrastini kraj Zaprešića 1889. godine.[2][3] Rodio se je u obitelji Nikole i Jelene (rođ. Hrust) Pernar.[4] Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1909. godine.[5] Studirao je pravo u Zagrebu gdje je i doktorirao na zagrebačkom sveučilištu. Bio je član užeg vodstva HSS-a. Od studenoga 1919. godine bio je članom glavnoga obora HPSS-a. Kao kandidat HSS-a sudjelovao je na izborima u Kraljevini Jugoslaviji i bio izabran 1923., 1925., 1927., 1935. i 1938. godine.[6] Godine 1926. kada je HSS sudjelovao u vladi bio je kao predstavnik HSS-a na dužnosti podtajnika u Ministarstvu unutarnjih poslova.[7] Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije kao političar i član HSS-a više puta je zatvaran.

Atentat u beogradskoj skupštini

uredi

Ivan Pernar bio je zastupnik HSS-a za Ludbreg. Dana 20. lipnja 1928. godine, revolverskim hitcima na zastupnike HSS-a, dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić ranjava Ivana Pernara i Ivana Granđu, smrtno ranjava Stjepana Radića, a usmrćuje Đuru Basaričeka i Pavla Radića. Dr. Ivan Pernar pogođen je s dva metka. Prvi Račićev metak pogađa ga u ruku, a drugi nepuni centimetar ispod srca, tri milimetra ispod žile kucavice nakon kojeg pada pod klupu i tako je izbjegao treći mu namijenjen metak.[8] Taj drugi revolverski metak Pernar je u tijelu nosio do kraja života.[8][9]

U kanadskom Hrvatskom glasu u članku pod nazivom Dvadeseti lipnja 1928. (brojevi 25. i 26. od 21. i 28. lipnja 1949. godine) Pernar je pisao o tom atentatu opširnije. Dio članka o momentu samog ranjavanja:

»Tog trenutka plane pištolj, a iz cijevi plamen, dim, prasak i udarac u lijevu ruku. On spušta pištolj okomito do koljena – ja ga gledam a on opet u mene uperio cijev: časak – pištolj plane i drugi put, ali ovaj hitac je pogodio u prsa. Kugla mi slomila rebra, ključnu kost ozlijedila, te me kao opeklo na prsima, a topla krv poteče niz prsa. Sada sam vidio da nije šala pak sam zažmirio i desnom nogom sam se spuštao na poklek promatrajući i dalje kako krvnik puca i gađa.«[8]

Nakon atentata

uredi

Puniša Račić biva osuđen na 20 godina zatvora koje provodi u Kaznenom zavodu u Zabeli kod Požarevca.[10] U listopadu 1944. godine po ulasku u Beograd na prijekom sudu partizani ga osuđuju na smrt i strijeljaju.

Iskoristivši ubojstvo Stjepana Radića i blokadu rada Narodne skupštine (parlamenta) koja je uslijedila, jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević u proglasu objavljenom 6. siječnja 1929. godine proklamira da su "ti žalosni razdori i događaji (...) pokolebali kod Naroda veru u korisnost te ustanove" te da zato između kralja i naroda "ne može i ne sme biti više posrednika". Potom ukida Vidovdanski ustav i uvodi Šestosiječanjsku diktaturu koja je prekinuta tek atentatom na kralja u Marseillesu 1934. godine. Atentat je bio organiziran od ustaša, a neposredni izvršitelj bio je Vlado Černozemski, bugarski revolucionar. Černozemski biva ubijen prigodom atentata od francuske policije koja je pucajući po njemu slučajno ubila i francuskog ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua.

Pernar je nakon oporavka nastavio odvjetničku djelatnost pošto su za diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića političke stranke i politička djelatnost bile zabranjene.[11] Godine 1933., 14. ožujka, bio je osuđen na godinu dana strogoga zatvora koji je izdržavao u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici odakle je pušten prije isteka pune kazne.[12] Dana 21. kolovoza 1938. kao predstavnik HSS-a prisustvovao je sprovodu Andreja Hlinke u Ružomberoku.[13]

Drugi svjetski rat i SAD

uredi

Ivan Pernar za Banovine Hrvatske biva izabran za senatora. Za vrijeme NDH više puta je zatvaran od ustaškog režima.[2] Zbog povezanosti s urotom Lorković-Vokić 1944. godine biva uhićen i zatvoren u Lepoglavi odakle je sredinom travnja 1945. godine prevezen u zagrebačku Zaraznu bolnicu.[2] Neposredno pred slom NDH pušten je, zahvaljujući zauzimanju kardinala Alojzija Stepinca,[14] te 7. svibnja 1945. godine u skupini vođa HSS-a odlazi u Klagenfurt, a potom u Salzburg. U rujnu 1945. godine odlazi u Rim, a iz Rima u SAD.[2] U SAD-u nastanjuje se u New Yorku. Nastupa na mnogim skupovima HSS-a po Americi i Kanadi,[15] piše u kanadskom Hrvatskom glasu i radi na omogućavanju iseljenja Hrvatima u prekomorske zemlje.[2] Tijekom boravka u izbjeglištvu izložen je napadima ustaške emigracije ali i sam piše žestoke protuustaške polemike i pamflete.[2]

Umro je u New Yorku 2. travnja 1967. godine. Pokopan je 5. travnja 1967. godine, na newyorkškome groblju St. Raymond's.[16]

Priznanja

uredi
  • 1928. godine proglašen je počasnim građaninom Križevaca.[17]

Izvori

uredi
  1. ↑ HSS-ovci obilježili 125 godina od rođenja dr. Ivana Pernara  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), HSS, 7. studenoga 2014., pristupljeno 30. listopada 2015.
  2. ↑ a b c d e f Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 317.-318.
  3. ↑ Znameniti ljudi marijagoričkog kraja  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. kolovoza 2011. (Wayback Machine), preuzeto 18. listopada 2011.
  4. ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889. – 1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 167., pristupljeno 9. listopada 2018.
  5. ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., str. 925., ISBN 978-953-95772-0-7
  6. ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889. – 1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 171., pristupljeno 9. listopada 2018.
  7. ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889. – 1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 172., pristupljeno 9. listopada 2018.
  8. ↑ a b c Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 365.
  9. ↑ HSS-Kanada: Povodom 81-ve Godisnjice Smrti Stjepana Radica by Mladen Plecko, 3. kolovoza 2009., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. kolovoza 2011.), preuzeto 28. siječnja 2017.
  10. ↑ Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 561.
  11. ↑ Svakodnevni život istaknutih zagrebačkih političara početkom šestosiječanjske diktature  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. ožujka 2016. (Wayback Machine) Objavio: Stipica Grgić, prof., povijest.net, 12. siječnja 2009., preuzeto 18. listopada 2011.
  12. ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889. – 1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 182., pristupljeno 9. listopada 2018.
  13. ↑ Pondělní list Slavni pohreb Hlinky
  14. ↑ Hrvatska enciklopedija: Pernar, Ivan, pristupljeno 30. listopada 2015.
  15. ↑ Croatian Centre Dr. Đuro Palaić, Hrvatska seljačka stranka u Kanadi, Glavni odbor Hrvatske seljačke stranke u Kanadi i Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Zagreb, 2011., ISBN 978-953-97963-8-7, str. 43., preuzeto 28. siječnja 2017.
  16. ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889. – 1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 204–205., pristupljeno 9. listopada 2018.
  17. ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889. – 1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 180., pristupljeno 9. listopada 2018.

Vanjske poveznice

uredi
  • Begonja, Zlatko, Ivan Pernar o hrvatsko-srpskim odnosima nakon atentata u Beogradu 1928. godine, // Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 51. (2009.), str. 203. – 218. (Hrčak)
Dobavljeno iz "https://hr.wiki.x.io/w/index.php?title=Ivan_Pernar&oldid=7048341"