Inćun (lat. Engraulis encrasicolus) ili europski inćun je jedna od najvažnijih riba u prehrambenom lancu našeg mora. Kod nas se naziva još i brgljun ili brfun. Pripada obitelji Engraulidae ili inćuna.

Inćun
Jato inćuna
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Potkoljeno:Vertebrata
Razred:Actinopterygii
Red:Clupeiformes
Porodica:Engraulidae
Rod:Engraulis
Vrsta:E. encrasicolus
Dvojno ime
Engraulis encrasicolus
Linnaeus, 1758
Sinonimi
Anchoa guineensis
Anchoviella guineensis
Clupea encrasicolus
Engraulis amara
Engraulis argyrophanus
Engraulis capensis
Engraulis encrasicholus
Engraulis encrasicholus ponticus
Engraulis encrasicolus russoi
Engraulis encrassicolus
Engraulis engrasicholus
Engraulis guineensis
Engraulis japonica
Engraulis japonicus
Engraulis meletta
Engraulis russoi
Engraulis vulgaris
Engraulus encrasicholus
Baze podataka
 
Slani inćuni

Zelenkasto plave je boje odozdo, trbuh mu je svjetliji, bojom i izgledom je sličan srdeli, od koje je znatno vitkiji i nešto kraći, ima šiljastiju glavu i krupnije oči.[1] Živi u jatima, na dubinama do 400 m, naraste do 20 cm duljine. Hrani se planktonom, a sam je hrana svim značajnijim predatorima. Životni vijek mu je 3 godine. Lovi se mrežama plivaricama, kao i srdela. Vrlo je ukusna riba, priprema se na mnogo raznih načina, kod nas je cijenjen kao najbolja riba za soljenje. Zbog velikog sadržaja omega-3 masnih kiselina, kao i ostala plava riba, preporuča se za prehranu, naročito djeci.

Rasprostranjenost

uredi

Inćuna se može pronaći na području istočnog Atlantika, od juga Norveške, pa sve do juga Afrike. Rasprostranjen je i u cijelom Sredozemlju, uključujući i Jadran, Crno i Azovsko more. Postoje izvještaji i o njegovom prisustvu i u Baltiku.[2]

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Inčun
 Wikivrste imaju podatke o taksonu Inčun