Ilija Abjanić dr. (Stari Mikanovci, 10. srpnja 1868.Vinkovci 8. rujna 1946.)[1], hrvatski liječnik, prosvjetitelj, jezikoslovac, političar i publicist. Političkim je opredjeljenjem bio starčevićanac. Pisao je za pravaške listove Hrvatski branik iz Srijemske Mitrovice, Hrvatsku Bosnu i Hrvat.[2]

Godine 1907. godine izabran za narodnog zastupnika, kao član Starčevićeve stranke prava. U Hrvatskom saboru se borio protiv mađarizacije, a posebno se bavio pitanjima iseljeništva i zloupotreba pri izborima. U Mikanovcima se čuva narodna pjesma kojom je opjevana pobjeda dr. Abjanića, pjesma je ujedno i prikaz ondašnjeg shvaćanja politike sa strane običnog puka.

20 000 stranica njegovih rukopisa nalazi se u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu iz područja jezikoslovlja, medicine, politike. Zalagao se za uvođenje jekavice kao hrvatskog književnog jezika. 1927. godine prešao na starokatoličanstvo. Službovao je po Zagori. U Imotskom napisao većinu svojih djela. Ondje je službovao 19 godina. Pokopan je na vinkovačkom groblju. Postumno mu je 2004. godine tiskana knjiga "Erotica Croatica".

Neki od stihova glase:

Ustaj sada ti hrvatski sine
Na obranu svoje domovine
Spomen se čovječansko bića
Štiti nauk Ante Starčevića
Svakom vedro ti gledaj u lice
Sve hrvatske prezri izdajice.
Svaku vjeru u Hrvatskoj šiti
Koji hoće dobar Hrvat biti
U Hrvatskoj svi jesu Hrvati
Hrvatima, Hrvatska je mati.

Borio se protiv jezične reforme po predlošku Vuka Karadžića i njegovih sljedbenika u Hrvatskoj. Za razliku od naivnih i romantičarski zanesenih hrvatskih jezičara, kulturnjaka, nacionalnih ustanova i dijela javnog života koji su zaokret hrvatskih fonetičara prema posličnjavanju i spajanju[3] hrvatskoga sa srpskim jezikom romantizirali ili doživljavali kao prevagu jedne koncepcije nad drugom, Abjanić je odmah prepoznao korijene tog smišljenog izravnog nasilja nad hrvatskim jezikom i kulturom. Išao je dotle da je svaki pokušaj kojim bi se nijekalo, omalovažilo, prešutilo, umanjivalo ili postrance ostavljalo hrvatski jezik i svu njegovu književnojezičnu baštinu definirao kao čin izravne ugroze hrvatskog jezika i hrvatskog naroda kojim velikosrpski imperijalizam koji rastače hrvatsko nacionalno biće. Pri tome nije štedio ni hrvatske jezičare koji je čak NDH uzela za svoje, smatrajući ih prikrivenim vukovcima.[4]

Budući da je vukovština obilovala svime time, Abjanić se borio protiv tog jezičnog nasilja na sve moguće načine kako je znao i umio: inovirao je slovopisa, rekonstruirao je naglasnog sustava, reafirmirao je djela hrvatske književno-jezične baštine koja su najbolje odražavala duh hrvatskoga jezika, ijekavštini srpsko-crnogorske provenijencije Abjanić suprotstavljao je središnju hrvatsku jekavštinu. Kao i Šime Starčević protivio se idolatriji djelu Vuka Karadžića, te je dugo poslije ostao posvugdje ignoriran u hrvatskoj znanosti i prosvjeti, tako da hrvatska javnost nije praktično ništa znala o njemu, iako je primjerice desetljećima neumorno stvarao hrvatsko medicinsko nazivlje, a mnoštvo mu je djela ostalo do danas samo u rukopisnom izdanju.[4] Monografija o njemu se pojavila tek krajem 1. desetljeća 21. stoljeća.[5]

Izbor iz djela:

  • Središnja hrvatska jekavština, 1920., 1923.
  • Čistimo pljevu iz hrvatske pšenice
  • Jedna parodija (harvotija) za savremene nesuvremene dogadjaje
  • Hrvatski knjiški preporod
  • Posve prigodan rječnik suvremena, dotjerana i usavršena govora u svim njegovim pravcima: jekavskom, pravopisnom, blagoglasnom, zaštitnom i pravoglasnom pravcu
  • Ljekarski rječnik horvatskoga govora

Izvori

uredi
  1. Povijest.netArhivirana inačica izvorne stranice od 10. studenoga 2011. (Wayback Machine) Josip Šarčević: Ilija Abjanić
  2. BiomedicinariArhivirana inačica izvorne stranice od 15. ožujka 2012. (Wayback Machine) Josip Šarčević: Poznati učenici i profesori vinkovačke gimnazije
  3. METODIKA: časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi, sv.8 br.14. svibnja 2007.. Ante Selak: Jekavian components in Ilija Abjanić's research (sažetak na engleskom)
  4. a b METODIKA: časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi, sv.8 br.14. svibnja 2007.. Ante Selak: Jekavizam Ilije Abjanića
  5. Ante Selak: Jezikoslovni pogledi Ilije Abjanića: grafija, ortoepija, eufonija, prozodija, 2007.