Hrvatsko revolucionarno bratstvo

Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) je bila ekstremistička hrvatska emigrantska skupina formira u Australiji početkom 1960-ih.[1] Terorističku organizaciju stvorili su mlađi hrvatski imigranti koji su pobjegli u Australiju iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata.[2] Prema izvješću američke Središnje obavještajne agencije (CIA) iz 1980. godine bili su najradikalnija od hrvatskih ekstremističkih skupina.[3] Djelovali su i u Europi[3] i SAD-u.[nedostaje izvor] Zagovarali su »oslobođenje hrvatskog naroda od stranog nasilja i uspostavljanje hrvatske države u granicama po uzoru na Nezavisnu Državu Hrvatsku«.[4]

Cilj im je bio infiltrirati diverzantske terorističke skupine u Jugoslaviju i napadati njezine diplomatske predstavnike u inozemstvu.[3] Skupina je odgovorna za ubojstvo dvaju konzularnih predstavnika u Münchenu 1966, jednoga u Frankfurtu 1976. i ranjavanje jednoga 1965. u Zapadnoj Njemačkoj.[3] Postojala je suradnja s drugim emigrantskim skupinama; CIA je izvijestila da su većinu energije oni povezani s NDH trošili na međusobne sukobe, ali i da su prema kraju 1960-ih mlađi emigranti revitalizirali pokret i intenzivirali terorističko djelovanje.[3]

Bratstvo su utemeljili Geza Pašti, Jure Marić, Ilija Tolić i Josip Oblak[5] rujna 1961. u Sydneyu.[6][5] Nakon što je 1965. otet i ubijen Geza Pašti na mjesto glavnog tajnika došao je Josip Senić, koji je oslonac nalazio u francuskom stožeru i skupini koju je vodio Petar Andrić, brat Adolfa i Ambroza Andrića, koji su bili jedni od vođa HRB-a u Australiji.[5][potreban bolji izvor]

Poznate su gerilske skupine koje je Bratstvo ubacilo u Jugoslaviju radi destabiliziranja Jugoslavije, dizanja ustanka u Hrvatskoj i oslobođenja Hrvatske bile Bugojanska skupina, Skupina Tolić – Oblak i Skupina Matičević – Prpić.

Obračun radikalnijih frakcija hrvatskog iseljeništva s jugoslavenskim službama šef njemačkog policijskog odjela za Hrvate Anton Brunette nazvao je građanskim ratom između "Hrvatske i Jugoslavije".[nedostaje izvor] Zbog poduzetih akcija u to je vrijeme HRB smatrana trećom najopasnijom organizacijom te vrste u svijetu, odmah nakon Crnog rujna i južnoameričkih Tupamarosi.[7][potreban bolji izvor]

Izvori

  1. Alexander, Yonah; Myers, Kenneth A. 2015. Terrorism in Europe (engleski). ISBN 978-1-317-44933-1. OCLC 907773295
  2. Cain, Frank. 1994. The Australian Security Intelligence Organization: an unofficial history (engleski). F. Cass. Abington; New York, NY. ISBN 978-1-136-29385-6. OCLC 819635772
  3. a b c d e Yugoslav emigre extremists. CIA. Pristupljeno 30. rujna 2024.
  4. Farkaš, Ivana. 13. srpnja 2018. Jugoslavenske tajne službe kao sredstvo državne represije (disertacija). Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. Faculty of Humanities and Social Sciences. Department of History. str. 32
  5. a b c Ramski braniteljiArhivirana inačica izvorne stranice od 10. listopada 2011. (Wayback Machine) Analiza: Akcija "Fenix '72," , s hrsvijet.net
  6. Večernji.ba Tajna čuvana pola stoljeća, 11. srpnja 2010.
  7. Braniteljski portal MARKOV TRG: Povratak ponosa hrvatskom narodu - "Projekt Velebit" (VIDEO), 13.10.2016. 04:35. Braniteljski Portal. Izvor Izvor TV emisija: Markov trg Video, gost Dinko Dedić

Vanjske poveznice