Hrvatski sabor 1865. – 1867.

Na izborima za Hrvatski sabor 1865. pobijedila je udružena oporba Narodne i Unionističke stranke, unatoč pritiscima centralističke Schmerlingove vlade iz Beča, čiju politiku u Hrvatskoj predvodi gubitnička Samostalna narodna stranka Ivana Mažuranića. Usprkos pritiscima vlade, također su izabrana i četiri pravaša: Ante Starčević, Dragutin Accurti, Vjenceslav Urpani i Erazmo Barčić.

Hrvatski sabor sastao se je 12. studenoga 1865., da bi po kraljevu nalogu odredio svoj stav o zajedničkim poslovima Monarhije, na temelju Listopadske diplome i Veljačkog patenta, da bi se izjasnio o odnosima Ugarske i Hrvatske, koje je trebalo utvrditi sporazumom između dva sabora, te da bi poslao svoje zastupnike u Ugarski krunidbeni sabor, koji je imao pripremiti sve za krunidbu Franje Josipa za kralja Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Većina zastupnika tada je prihvatila adresu Franje Račkoga, kojom je većina Hrvatskog sabora napustila svoje odbijanje zajedničkih poslova s Austrijom iz 1861., pa je vladar u svojem odgovoru na adresu naredio da se izabere odbor koji bi pregovarao s odborom Ugarskog sabora o odnosima između Hrvatske i Ugarske te zajedničkim poslovima Monarhije, no ti razgovori ubrzo propadaju.

Već potkraj lipnja 1866., na početku austrijsko-pruskog rata, mađarski su predstavnici pregazili hrvatsku državnost u nacrtu za Austro-ugarsku nagodbu. S obzirom na poraz Austrije od Pruske, Austrija je morala, da bi učvrstila svoj položaj, popustiti Madžarima. Poraz Habsburške Monarhije u svakom je slučaju pobudio nade protivnika u njezinu skoru propast. Na to su računali predstavnici Strossmayerove Narodne stranke i pravaši. Starčević je djelovao na buđenju svijesti u Hrvatskoj. Austrija je također podilazila narodu, potičući mitove o Nikoli Šubiću Zrinskom i Josipu Jelačiću. Starčević i Eugen Kvaternik (koji je za vrijeme zasjedanja Sabora bio u inozemstvu) tome suprotstavljaju pogibiju Petra Zrinskog i Frana Krste Frankapana. Prihvaćanjem Austro-ugarske nagodbe u Austrijskom vijeću i Ugarskom saboru (1867.), mogućnosti ujedinjenja hrvatskih zemalja uvelike su se smanjile. Dalmacija i Istra pripojene su austrijskom dijelu, a Hrvatska i Slavonija ugarskom. Vojna krajina i dalje je bila pod izravnom bečkom upravom.

Na Saboru koji je zasjedao 1. svibnja 1867. govorio je i Starčević, izjasnivši se protiv zajedničkih poslova. Tada na scenu stupa i novo pravaško oružje za borbu protiv narodnjaka, a to je bio političko-satirički list Zvekan, koji je bio dostupan samo užem krugu čitateljstva, no njegov utjecaj je bio velik. Najznačajniji Starčevićev spis u Zvekanu bio je Bi-li k Slavstvu ili ka Hrvatstvu, koji predstavlja kamen temeljac za razumijevanje njegova ideološkog sustava. Godinu dana kasnije zamjenjuje ga politički časopis Hervat. U težnji da podigne i učvrsti hrvatsku nacionalnu samosvijest, Starčević je naročito nastojao uvjeriti Hrvate da su oni po svojem podrijetlu gospodujući narod i da je „robovanje“ Beču i Pešti u punoj suprotnosti s duhom hrvatskog naroda. Godine 1868. sprovedena je u život i Hrvatsko-ugarska nagodba, u čijem je sastavljanju glavnu riječ imala ugarska deputacija, te koja će kasnije imati važnu ulogu u rastu popularnosti pravaša, zbog gubitka samostalnosti i državne individualnosti Hrvatske.

Članovi

Predsjednik: Josip barun von Šokčević, ban Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije^[1]
Prvi potpredsjednik: Emerich Šuhaj, J.Dr.
Drugi potpredsjednik: Jovan Subotić, J.Dr., član Stola sedmorice

zastupnici virilisti

grof Juraj Drašković, podmaršal
grof Stjepan Drašković
episkop Nikanor Gruić, episkop slavonski
kardinal Juraj Haulik von Varallya, nadbiskup zagrebački
barun Lazar Hellenbach
grof Đuro Jelačić, podmaršal
grof Anton Jelačić, podmaršal
Stjepan Josipović, župan turopoljski
biskup Ivan Kralj, prepošt zagrebačkog kaptola
barun Emil Kavanagh
grof Oskar Keglević
Ivan Kukuljević Sakcinski, veliki župan zagrebački
Svetozar Kušević von Blacko, veliki župan srijemski
grof Hinko Khuen
grof Anton Khuen
grof Miroslav Kulmer
patrijarh Samuilo Maširević, mitropolit karlovački
episkop Lukijan Nikolajević, episkop gornjokarlovački
grof Arthur Nugent
barun Žiga Ottenfels
grof Robert Oršić
grof Koloman Oršić
grof Moriz Oršić
grof Viktor Oršić
grof Stjepan Oršić
barun Gustav Prandau
grof Petar Pejačević
grof Pavao Pejačević
grof Ladislav Pejačević ml.
barun Levin Rauch
barun Juraj Rauch
barun Juraj Rukavina, vice-notar.
Bartol Smaić, veliki župan riječki
grof Dioniz Sermage
grof Rikard Sermage
biskup Đuro Smičiklas, biskup križevački
biskup Josip Juraj Strossmayer, biskup đakovačko-srijemski
biskup Vjenceslav Soić, biskup-koadjutor senjski
Miroslav Špun-Strižić, veliki župan požeški
Ljudevit von Farkaš Vukotinović, veliki župan križevački

zastupnici kaptola, konzistorija, manastira i Pravoslovne akademije

Lukas Petrović, kanonik (Zagrebački kaptol)
Ivan Boleslavski, kanonik (Čazmanski kaptol)
Franjo Rački, kanonik (Đakovački kaptol)
Ivan Fiamin, kanonik (Riječki kaptol)
Pavao Nikolić, proto-prezbiter (Karlovački konzistorij)
Samuilo Popović, proto-prezbiter (Karlovački konzistorij)
Konstantin Bukvić, kanonik (Križevački grkokatolički kaptol)
Vinko Merzljak, kanonik (Modruški kaptol)
Stjepan Babić, proto-prezbiter (Pakrački konzistorij)
Anton Sokubić, kanonik (Senjski kaptol)
iguman Danilo Petrović (zastupnik svih pravoslavnih manastira)
Pavao Muhić, J.Dr. (ravnatelj Pravoslovne akademije)

zastupnici slobodnih kraljevskih gradova i trgovišta

Mirko Bogović (Zagreb)
Ante Starčević (Zagreb)
Emerich Šuhaj (Zagreb)
Robert Zlatarović (Zagreb)
Franjo Kružić (Karlobag)
Avelin Čepulić (Bakar)
Faustin Supe (Bakar)
Anton Jordan (Karlovac)
Eduard Mihalić (Karlovac)
Franjo Vranić (Karlovac)
Ivan Mažuranić (Daruvar)
Josip Miškatović (Đakovo)
Franjo Šagovac (Đakovo)
Lavoslav Šram (Draganić, Petrovina, Domagović)
Pavao Kolarić (Osijek)
Stjepan Kugler (Osijek)
Josip Prukner (Osijek)
Franjo Pinterović (Osijek)
Ivan Ciota (Rijeka)
Kasimir Kožulić (Rijeka)
Ivan Martini (Rijeka)
Ernest Verneda (Rijeka)
barun Dragojlo Kušlan (Jastrebarsko)
Janko Car (Krapina)
Andrija Ostriš (Koprivnica)
Mato Toljan (Koprivnica)
Janko Predojević, kanonik (Križevci)
Franjo Sviličić (Križevci)
Šandor Teodorović (Pakrac)
Miroslav Kraljević, podžupan (Požega)
Philipp Taller, gradonačelnik (Požega)
Mirko Bertalan (Ruma)
Stjepan Jancso (Ruma)
Svetozar Miletić (Ruma)
Ivan Jurčić (Samobor)
Eduard Šuljok (Samobor)
Vladovid Zorac (Sisak)
Josip Akšamović (Turopolje)
Aurel Kušević (Turopolje)
Ladislav Kukuljević (Varaždin)
August Lukinac (Varaždin)
Maksim Maler, ing. (Varaždin)
Anton Melinčević, gradonačelnik (Varaždin)
Simo Dragašević (Vinkovci)
Mirko Hervat (Virovitica)
Živko Kirjaković, podžupan (Vukovar)
Ladislav Najpar (Vukovar)
Dragutin Akurti (Senj)
Vatroslav Vinski, kanonik (Senj)

zastupnici kotareva

Dragutin Jelačić (Zagreb)
Josip Vranicani, dr. (Banija)
Benjamin Kraljević (Bektež)
Ladislav Kiš (Bela)
Tito Ožegović (Bistrica)
Jovan Subotić, septemvir (Bobocka)
Erazmo Barčić (Bribir)
Marijan Derenčin (Bakar)
Maksim Prica, septemvir (Buđanovec)
Gyuro Nović (Cerević)
Dioniz Blažić (Černik)
Adolf Veber (Čabar)
Alexander Virag (Daruvar)
Vjekoslav Benja (Delnice)
Ivan Laudenbach (Đakovo)
Mihalj Pavlinović (Đakovo)
Matija Mrazović (Dugo Selo)
German Anđelić, arhimandrit (Erdevik)
Stjepan Nikolajević (Erdevik)
Ivan Šedel (Osijek)
Ante Stojanović (Osijek)
Ivan Pintar, ing. (Gorica)
Jovan Rogulić (Inđija)
Mihalj Polit (Irig)
Jovan Živković (Irig)
Stjepan Vuković (Ivanec)
Antun Zoričić (Jastrebarsko)
Andrija Zidarić (Koprivnica)
Josip Briglević (Krapinske Toplice)
Martin Ožegović (Križevci)
Josip Špun (Kutina)
Juraj Safarić (Ludbreg)
Petar Horvat (Mihovljan)
Anton Regen (Miholjac)
Ivan Ožegović, podžupan (Moslavina)
Josip Babić (Našice)
Ivan Vončina, podžupan (Novi Vinodolski)
Ferdinand Krajačić (Novi Dvori)
Franjo Zužel (Novi Marof)
Josip Torbar (Ozalj-Krašić)
Tomo Milanković (Pakrac)
Napoleon Špun-Strižić (Pleternica)
Stjepan Pavleković (Prečec)
Juraj Ceboci (Mali Tabor)
Antun Matić (Tovarnik)
Josip Rasum (Samobor)
Mihaljo Klaić (Severin)
Franjo Lovrić (Sisak)
Ivan Kralj (Stubica)
Ivan Perkovac (Sveti Ivan)
Luka Petričević (Sveti Ivan)
Stjepan Hervić (Sveti Križ)
grof Konstantin Norman (Valpovo)
Ivan Stahuljak (Valpovo)
Koloman Bedeković Komorski (Varaždinske Toplice)
Alexander Peičić (Velika)
Žiga Farkaš (Vrbovec)
Anton Vakonović (Vrbovsko)
Mavro Broz (Vinica)
Venceslav Urpani (Vinodol-Grobnik)
Pavao Lalić (Virovitica)
Ivan Sauer (Voćin)
Kasimir Jelačić (Zlatar)

zastupnici graničarskih pukovnija

Adam Kovarbašić, satnik (I. banska graničarska pukovnija)
Josip Poljak, natporučnik (I. banska graničarska pukovnija)
Josip Runjanin, satnik (I. banska graničarska pukovnija)
Mojsija Tarbuk, bojnik (I. banska graničarska pukovnija)
Gjuro Dolensčak, potpukovnik (II. banska graničarska pukovnija)
Ivan Iliašević, satnik (II. banska graničarska pukovnija)
Vaso Sekulić, vodnik (II. banska graničarska pukovnija)
Raimund Varešanin, potpukovnik (II. banska graničarska pukovnija)
Samuel Gerber, satnik (Brodska graničarska pukovnija)
Theodor Novaković, potpukovnik (Brodska graničarska pukovnija)
Franjo Stojan, potpukovnik (Brodska graničarska pukovnija)
Marko Terbuhović, bojnik (Brodska graničarska pukovnija)
Bartol Grabić, satnik (Gradiška graničarska pukovnija)
Andrija Olujević, satnik (Gradiška graničarska pukovnija)
Maksim Pesić, pukovnik (Gradiška graničarska pukovnija)
Glišo Zastavniković, (Gradiška graničarska pukovnija)
Gjuro Bach, bojnik (Lička graničarska pukovnija)
Ivan Sarić, potpukovnik (Lička graničarska pukovnija)
Gjuro Skender, satnik (Lička graničarska pukovnija)
Ivan Tomičić, satnik (Lička graničarska pukovnija)
Nestor Borojević, satnik (Ogulinska graničarska pukovnija)
Franjo Mihanović, potpukovnik (Ogulinska graničarska pukovnija)
Ivan Popović, proto-prezbiter (Ogulinska graničarska pukovnija)
Antun Ratkuvić, satnik (Ogulinska graničarska pukovnija)
Matija Elger, potpukovnik (Otočka graničarska pukovnija)
Josip Nolden, bojnik (Otočka graničarska pukovnija)
Dioniz Paić, satnik (Otočka graničarska pukovnija)
Arsenija Prodanov, pukovnik (Otočka graničarska pukovnija)
Mihalj Gergurić, potpukovnik (Slunjska graničarska pukovnija)
Stanislav Rašić, satnik (Slunjska graničarska pukovnija)
Ivan Ternski, bojnik (Slunjska graničarska pukovnija)
Gedeon Zastavniković, pukovnik (Slunjska graničarska pukovnija)
Procop Adler, pukovnik (Varaždinsko-đurđevačka graničarska pukovnija)
Alexander Bojčeta, potpukovnik (Varaždinsko-đurđevačka graničarska pukovnija)
Ivan Malinarić, satnik (Varaždinsko-đurđevačka graničarska pukovnija)
Milan Skorić, bojnik (Varaždinsko-đurđevačka graničarska pukovnija)
Lavoslav Došen, pukovnik (Varaždinsko-križevačka graničarska pukovnija)
Antun Jančarić, narednik (Varaždinsko-križevačka graničarska pukovnija)
Andrija Kolarić (Varaždinsko-križevačka graničarska pukovnija)
Stjepan Šašić, bojnik (Varaždinsko-križevačka graničarska pukovnija)

zastupnici vojnih komuniteta

Gjuro Ružičić (Bjelovar)
Antun Kotas, potpukovnik (Brod)
Jovan Steković (Brod)
Ivan Halagić, potpukovnik (Glina)
Petar Simić, pukovnik (Gospić)
Anton Antonović (Gradiška)
Ivan Knežević, bojnik (Kostajnica)
Stjepan Muzler (Nova Gradiška)
Anton Antonović (Nova Gradiška)
Stanislav Kostrenčić (Ogulin)
Adam Jovanović, satnik (Otočac)
Gavro Dizdar (Petrinja)
Ljudevit Radecki (Petrinja)
Josip Turković, bojnik (Vinkovci)

Također pogledajte

Literatura

Hrvatski sabor, Školska knjiga, Zagreb, 1995.
Povijest Hrvata 2 - od kraja 15. stoljeća do kraja Prvoga svjetskog rata, Školska knjiga, Zagreb, 2005.
Hof-und Staatshandbuch des Kaiserthumes Osterreich fur das jahr 1866

Izvori

↑ Državni vodič Austrijske Carevine Hof-und Staatshandbuch des Kaiserthumes Osterreich fur das jahr 1866: Königreich Croatien und Slavonien nebst der Militar-Granze: A. Landes Vertretung, str. 639-641.

[1] Državni vodič Austrijske Carevine Hof-und Staatshandbuch des Kaiserthumes Osterreich fur das jahr 1866: Königreich Croatien und Slavonien nebst der Militar-Granze: A. Landes Vertretung, str. 639-641.

[1]