Gustav Perčec
Gustav Perčec (Valpovo, 1885. — Longobucco, općina Sila, provincija Cosenza, Italija, veljača 1935.)[1] je bio ustaški dužnosnik.
![](http://up.wiki.x.io/wikipedia/commons/9/91/Gustav_Per%C4%8Dec_from_Macedonia_Newspaper_19_April_1929.png)
Imao je posjed uz Dravu kod Ferdinandovca. Prije uvođenja karađorđevićevske diktature ondje je iznajmljivao čamce za ribolov. Budući da je bio jedan od "dvovlasnika", koji su imali svoje posjede i na mađarskoj strani. Često je kontaktirao s Mađarima, zbog čega je poslije emigriranja dobio zadaću voditi akcijama iz Mađarske prema Jugoslaviji. Teren je bio pogodan, jer dobar dio granice u Podravini nije činila sama rijeka Drava, pa je to područje postalo najznačajnije područje djelovanja ustaša prema Jugoslaviji.[2] Sredinom 1929. već je počeo organizirati osposobljavanje operativaca za terorističke akcije u Kraljevini SHS.[2]
Do 1929. uređivao je list Hrvat.[3]
Uvođenjem Šestosiječanjske diktature, uslijedio je progon političkih protivnika. Otišao je u emigraciju kao HSS-ovi prvaci Juraj Krnjević i August Košutić, kao i radikalni nacionalisti Ante Pavelić (poslanik Narodne skupštine iz redova Hrvatskog bloka), Branimir Jelić i dr. a da bi izbjegli uhićenje.
Perčecov i Jelićev odlazak uslijedio je nakon što je policija i žandarmerija nasilno ugušila prosvjed koji su njih dvoje organizirali: Aktivnost pravaške omladine došla je do izražaja u demonstracijama 1. decembra 1928. povodom proslave 10-godišnjice ujedinjenja. Naime, na toranj zagrebačke katedrale, u trenutku okupljanja viših oficira i državnih službenika, izvješene su dvije crne i jedna hrvatska zastava. Obje crne zastave su pale na okupljene uzvanike pred ulazom u katedralu. Kada je policija uhitila dva omladinca (sudionika incidenta), te ih sprovodila do policijske postaje, došlo je u Petrinjskoj ulici do sukoba s grupom demonstranata i krvoprolića. Organizatori te akcije Branimir Jelić i Gustav Perčec tada su ilegalno napustili zemlju.[4]
Paveliću, Perčecu, Jeliću, Košutiću i Krnjeviću se u izbjeglištvu postupno pridružilo još desetak hrvatskih sveučilištaraca i radnika. Pavelić i Perčec posjećuju Sofiju i potpisuju 20. travnja 1929. s predstavnicima Makedonskog nacionalnog komiteta Sofijsku deklaraciju, koja naglašava da će koordinirati "svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te podpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije". Jugoslavija je protestirala Bugarskoj. Zbog ove deklaracije Pavelića i Perčeca Sud za zaštitu države u Beogradu osudio je zbog veleizdaje 17. srpnja 1929. na smrt. U domovini je ostao Stipe Javor ostao je u Zagreb i održavao komunikaciju s njima, radi izvješćivanja o situaciji u domovini.
Ljeta 1931. uzeo je u Mađarskoj u zakup posjed Janka-puszta (Jankovac) posredovanjem mađarskih vlasti lažnim imenom Emil Horvath.[2]
Prosinca 1931. godine na Janka Puszti, u Mađarskoj, kod Velike Kaniže, blizu državne granice, organizirao je ustaški centar, uz dopuštenje mađarskih vlasti.[5][2] Ustaše iz ovog vježbovnog logora djelovale su preko granice i razvile jaku mrežu u Prekodravlju i kod Đelekovca. Dok nije osnovan logor Janka-puszta, ustaše su najviše djelovala preko granice kod Ferdinandovca.[2]
Ljeti 1932. na sastanku u mjestu Spittalu (Austrija), na kojem su sudjelovali ustaški emigranti Ante Pavelić, Gustav Perčec i Vjekoslav Servatzy, nakon izvršenih priprema, donesena je odluka o podizanju ustanka u Lici.
Pokrenuo je u Beču 1930. godine Grič, hrvatski emigrantski list. Bio mu je prvi urednik.
Vježbovni logor u Jankovcu jako je loše vodio, zbog čega se zavadio s Igorom Domitrovićem, jednim od prvih pitomaca tog logora. Trzavice s Domitrovićem prenijele su se na sve pitomce. Domitrović je upozoravao da je stvar otišla dotle da je pisao Paveliću da će zbog tih trzavica biti i krvi, ne promijeni li se što ondje. Perčec svojim ponašanjem nije pridonosio gašenju usplamsalih strasti. Nezadovoljnike je vrlo oštro kažnjavao, čak ih je zatvarao. Bijes je bio još veći i dogodilo se nasilje među dvjema skupinama. Nezadovojnici su tražili neka se smijeni Perčeca i postavi nekog drugog za zapovjednika. Stvar je "riješena" tako što su nezadovoljnici premješteni, dio ih je sam napustio logor. Perčec je dotle boravio s ljubavnicom Jelkom Podgorelec u Budimpešti, povremeno svraćajući u logor za izvidjeti stanje. Sredinom 1932. u logor je došao Ivan Perčević da bi pomogao u vođenju vježbališta.[2]
Prividno smireno stanje potrajalo je sve dok nije u Jugoslaviju pobjegla Perčecova ljubavnica Jelka Pogorelec koja je radila za jugoslavensku tajnu službu. Sa špijunažom je počela u drugoj fazi logora Janka-puszta. Vodstvo ustaškog pokreta već je i prije sumnjalo u nju. Poslije je Ivan Perčević kao izaslanik Ante Pavelića došao u logor upozoriti Perčeca neka prekine odnose s njom, što Perčec nije učinio.[2]
Zbog slučaja s Jelkom Podgorelec, pao je u nemilost Pavelića. Ubijen je u Italiji.[6]
Izvori
uredi- ↑ Hrvatski institut za povijest: Časopis za suvremenu povijest, sv. 26, broj 2 - 3, Str. 243, 1994.
- ↑ a b c d e f g Vladimir Šadek: Logor Janka-puszta i razvoj ustaške organizacije u Podravini do 1934., Podravina, sv. 11, broj 21, Str. 47 - 56 Koprivnica 2012.
- ↑ Josip Miljak: Atentat u Marseillesu 9. listopada 1934., 9. listopada 2007. 73. obljetnica
- ↑ Hrvoje Matković: Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Drugo, dopunjeno izdanje, Zagreb, 2002., str. 11., preuzeto 29. veljače 2012.
- ↑ Davor Kovačić: Pitanje Međimurja u redarstveno-obavještajnim odnosima Nezavisne Države Hrvatske i Kraljevine Mađarske u Drugom svjetskom ratu, Polemos 13 (2010.) 2: ISSN 1331-5595, str. 60
- ↑ Ivan Peršić: Fanatici i ekstremisti, kompromisanti i realisti u hrvatskoj politici najsudbonosnijih trideset godina, od 1914/15 do 1944/45 / Ivan Peršić: Kroničarski spisi / priredio Stjepan Matković. - Zagreb, 2002.
Vanjske poveznice
uredi- James S. Sadkovich: The use of political trials to repress Croatian dissent 1929-1934, Journal of Croatian Studies, XXVIII-XXIX, 1987-88 Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc. New York, N.Y., Electronic edition by Studia Croatica