Glasinačka kultura

Prapovijest
Kameno doba Paleolitik
Mezolitik
Neolitik
Metalno doba Bakreno doba
Brončano doba
Željezno doba

Glasinačka kultura je najizrazitija grupa starijeg metalnog doba na Balkanu. Rasprostirala se u istočnoj Bosni i Hercegovini, jugozapadnoj Srbiji, sjevernim dijelovima Crne Gore, a značajno je utjecala na susjedne oblasti. Mati-kultura u sjevernoj i srednjoj Albaniji zapravo je južni ogranak glasinačke kulture, a cetinska kultura iz Hrvatske je njen zapadni ogranak. Naziv je dobila po visoravni Glasinac kod Sokolca, istočno od Sarajeva. Osnovne karakteristike ove kulture su tumuli, gupirani oko gradina s ostacima suhozida, čineći nekropole. Najstariji pripadaju ranobrončanom razdoblju, no, jer su najbrojniji i najbogatiji, tumuli iz halštatskog razdoblja se smatraju pravom glasinačkom kulturnom kulturom.

Rasprostiranje glasinačke kulture

Smatra se da su nosioci glasinačke željezne kulture bili Iliri, te da se čitav kulturni kompleks može vezati za Autarijate.[1]

Arheološka istraživanja i datiranje

uredi
 
Crtež broda s jedne pogrebne urne iz Glasinca[2]
 
Glasinačka kolica

Glasinac je arheološko nalazište poznato od konca 19. stoljeća. Prva iskopavanja tumula obavio je 1880. godine austro-ugarski poručnik Johannes Leksa kada je i pronašao čuvena Glasinačka kolica (1055 gr.) - kadionicu, koja su i danas u Prirodnopovijesnom muzeju u Beču.

Sustava istraživanja su provedena od 1886. – 91. godine na Glasinačkom polju, a kasnije je prošireno da Prače i Drine, pa je arheološki pojam Glasinac (glasinačko područje) znatno širi od geografskog. Evidentirano je oko 50 prapovijesnih gradina i više od 1200 tumula (grobnih humaka), koncentriranih u grupe i nekropole, od kojih su najvažniji: Taline, Laze, Kusače, Ćavarine, Potpećine, Čitluk, Maravići, Planje, Brezje, Ilijak, Rusanovići, Gosinja, Osovo, Brankovići, Sjeversko. Pretežit dio tumula je istražen, a od gradina iskapane su Kusače, Košutica, Kadića brdo, Ilijak, Loznik i neke druge. Istraživanja su vodili: Ćiro Truhelka, Р. Stratimirović, V. Ćurčić i najviše F. Fiala, a u novije vrijeme Borivoj Čović i Branko Govedarica. Kronologiju glasinačkih nalazišta izradili su A. Benac i B. Čović:

  • Glasinac I. - rano brončano razdoblje ili pred ilirski period (1800. – 1500. pr. Kr.)
  • Glasinac II. - srednje brončano razdoblje ili proto ilirski period (1450. – 1300. pr. Kr.)
  • Glasinac III. - pozno brončano razdoblje ili rano ilirski period (1300. – 800. pr. Kr.)
  • Glasinac IV. - halštatsko razdoblje (800. – 500. pr. Kr.)
  • Glasinac V. - latensko razdoblje (500. – 200. pr. Kr.)

Brončana glasinačka kultura

uredi

Najstarije naseljavanje na Glasincu pada u eneolitsko doba. Sljedeće razdoblje je rano brončano doba (Glasinac I.); stanovništvo su nomadski stočari, heterogenog porijekla, prilično malobrojni. Ovo razdoblje obilježavaju malobrojna gradinska naselja (Gradac, Gradina), a javljaju se i humci s inhumiranim pokojnicima. Od pokretnog materijala karakteritični su: keramika, brončani bodeži, kamene bojne sekire. Primjetan je utjecaj cetinske kulture iz Hrvatske i kulture Belotić Bela Crkva iz Srbije. Naseljenost je rijetka i u srednje brončanom razdoblju (Glasinac II.) iz kojega imamo nalaz dvadesetak tumula uglavnom sa skeletnim ostacima, prilozi su brončani ukrasni predmeti, igle, privjesci i grivne s motivom ribljeg mjehura. U grobovima ranog i srednjeg brončanog doba količina metalnih predmeta je vrlo skromna, a radi se pretežito o importu iz podunavsko-karpatskih oblasti.

Sljedeće, kasno brončano razdoblje (Glasinac III.), se izdvaja kao zasebna kultura. Naseljava se više gradina i broj stanovnika raste. Sahranjivanje je pod humcima (najčešće je skeletno), a od priloga se javljaju brončani ukrasni predmeti, violinaste fibule, igle s topuzastom glavom, dok je keramika rijetka. U kasnom brončanom dobu jača lokalna proizvodnja, oprema grobova je bogatija, a nalaze se i specifični domaći oblici (brončane ogrlice i toke ukrašene graviranim geometrijskim ornamentom, fibule lokalnog tipa). Oko 900. pr. Kr. pojavljuje se prvi put i nakit od željeza, a poslije 800. pr. Kr. i željezno oružje.

Glasinačka kultura željeznog doba

uredi

Najveći procvat se događa u željeznom dobu (Glasinac IV. i Glasinac V.) iz kojega potiče većina gradina i grobova. Naselja (gradine) su smještena na vrhovima brda i sličnim mjestima, pogodnim za odbranu, a štićena su i kamenim bedemima. Tumuli su pretežno koncentrirani oko gradina u nekropole ili manja groblja, ali ih ima i daleko od naseobina. Podizani su od zemlje, zemlje i kamena, a najčešće od samog kamena. Dimenzije su im različite: prosječno su promjera od 8 do 10 m, a za razliku od srednje Europe gde su karakteristični ravni grobovi, ovi su visoki oko 1 m, ali ima i većih. U nekima je nađen samo po jedan grob, većinom ih ima više, a nisu rijetki veći tumuli koji su služili kao obiteljska ili rodovska groblja s po 2000 pokojnika, pa i više. Od sredine 6. stoljeća pr. Kr. spaljivanje pokojnika postaje češće, a u 5. stoljeću čak i prevladava (više od 60%). Prilozi u grobovima su različ iti, ovisno od razdoblja, ali i od spola i društvenog statusa preminule osobe. Grobovi željeznog doba sadrže raznovrstan nakit od bronce, jantara, stakla, željeza, izuzetno od srebra i zlata, ali i željezno oružje (koplja, mačeve, bojne sjekire, noževe), a u manjem broju i keramičke posude.[3] U kneževskim grobovima su također pronađeni i razni oblici oružja (dvojsekli mačevi glasinačkog tipa, bojne sekire, koplja, jednosjekli krivi mačevi, knemide – štitovi za potkoljenice, šljemovi grčko ilirskog tipa, kamena žezla s brončanim drškama), a od keramičkih predmeta otkrivene su šolje, pehari (s jednom ili dvije drške) i zdjele.

U to doba javlja se nomadsko stočarstvo, pasivna trgovina, razvijena obrada metala, a pretpostavlja se da gospodarstvo čine i ratni pohodi. Izrazito je i društveno raslojavanje: izdvaja se sloj rodovske aristokracije - tzv. kneževski grobovi (Ilijak, Brezje, Osovo, Arareva gromila) su bogato opremljeni nakitom, oružjem, konjskom opremom, uvoznim brončanim posuđem. Tijekom željeznog doba lokalne radionice razvijaju snažnu proizvodnju oružja i raznog nakita karakterističnih glasinačkih oblika (jednopetljaste i dvopetljaste fibule, naočaraste fibule, okrugle pjasne ploče, čunjaste fibule, narukvice od brončanog lima ukrašene iskucanim ornamentom, pojasne kopče, privjesci i igle), a manji dio potreba podmiruje se uvozom (italsko i grčko brončano posuđe i keramika). Neki karakteristični glasinački oblici dospjeli su trgovinom i u susjedne krajeve Balkana i Podunavlja, a nalaze se i u nekim starim grčkim svetilištima (Delfi, Olimpija i dr).

Izvori

uredi
  • Borivoj Čović, Praistorija jugoslovenskih zemalja, 5. tom, Gvozdeno doba, Sarajevo, 1986.
  • Dragoslav Srejović, Kulture gvozdenog doba na tlu Srbije, Istorija srpskog naroda I, Srpska književna zadruga, Beograd, 1994.
  1. J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992., str. 45. ISBN 0631198075
  2. John Wilkes, "The Illyrians", 1996., str. 44.
  3. http://www.zemaljskimuzej.ba/arheologija/prahistorija.phpArhivirana inačica izvorne stranice od 26. veljače 2012. (Wayback Machine) Nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu

Poveznice

uredi

Vanjske poveznice

uredi