Gabrieleño

Gabrieleño (Gabrielino, Tongva), pleme Takic Indijanaca iz grupe Shoshonean, porodica Juto-Asteci, nastanjeno u domorodačko vrijeme u Kaliforniji duž rijeke San Gabriel, teritorij oko Los Angelesa (jug i istok okruga), i na jug uključujući dobar dio sjevera okruga Orange, kao i otoke Santa Catalina i San Clemente. Od nekadašnjih 5,000 (1700) preostalo ih je oko 300 (2000).

Ime

Ime Gabrielino ili Gabrieleño dolazi po misiji San Gabriel u okrugu Los Angeles u Kaliforniji, sami sebe oni nazivaju Tongva, a postojao je i naziv Tobikhar (eng. pl. Tobikhars), koji misli Swanton, dolazi možda po prvom mitskom čovjeku koji se zvao Tobohar. Luiseño Indijanci nazivali su ih Tumangamalum. Hale (1846) ih naziva Kij, a Gatschet (1876) Kizh.

Sela

Ahau, Akura, Akura-nga, Aleupki-nga, Apachia, Asuksa, Awi, Chokish-nga, Chowi, Engva, Hout, Hutuk, Isantka-nga, Kinki (Kinkipar; na otoku San Clemente Island), Kukamo, Lukup, Masau, Moyo, Nakau-nga, Pahav, Pasino, Pimoka-nga, Pimu (Pipimar, na otoku Santa Catalina Island), Pubu, Saan, Sehat, Shua, Siba (na misiji San Gabriel), Sisitkan-nga, Sona-nga, Sua-nga (blizu Long Beacha), Tibaha, Toibi (današnja Pomona), Wenot (Los Angeles).

Povijest

Za Gabrieleño skupine kao i ostale Takic-govornike se smatra da su na područje Kalifornije došli prije nekih 2500 godina, i nastanili se u području današnjeg okruga Los Angeles. Na planinama San Gabriel Mountains još je ostalo piktografskih slika, one su nalik Luiseño-piktografiji, ali je znatan dio ove umjetnosti na stijenama uništen razvojem Greater Los Angelesa. Tragovi njihovog dolaska u ovaj kraj govore da se to zbilo oko 500 pr. Kr. Do uspostavljanja misije San Gabriel Arcangel (1771), kontakata s Europljanima je moralo biti nekoliko puta. Još 1520 španjolski istraživači dolaze na otok Santa Catalina, a 1542. posjećuje ih i Juan Rodriguez Cabrillo, koji je 1543. na tom otoku pokopan nakon smrti izazvane komplikacijama sa slomljenom nogom. Godine 1781. utemeljuje se pueblo Los Angeles, a četiri godine nakon toga izbit će pobuna Indijanaca koju je povela šamanka Toypurina, rođena 1760, te je bila devetogodišnjakinja kada prvi naseljenici dolaze u zemlju Gabrieleña. Kao utjecajan spiritualni vođa ona rancheriju Japchivit, naseljenu Serrano i Tongva Indijancima koristi kao bazu za svoje operacije, pridobivši kao dvadeset-četverogodišnjakinja (1785) još šest drugih sela (pet poglavica) na svoju stranu protiv misije San Gabriel Arcángel. Sve se izjalovilo a ona i trojica poglavica koji su predvodili napada bijahu uhvaćeni. Od 1800. kada ih je još bilo 4,000 do 1900. preostalo ih je svega 50. Epidemije boginja pogađaju ih 1840. i 1860., a otkriće zlata u Placerita Canyonu privući će kopače zlata, Indijanci će ostati bez svoje zemlje, te će ih Kroeber 1910. navesti kao nestale. Njihovih potomaka ipak naći će se u gradu San Gabriel kod Alhambre. Danas ih ima oko 300.

Etnografija

Gabrieleñi su pleme kalifornijskog kulturnog područja. Sakupljanje žira i drugog bilja, ribolov i lov glavni su im načini privređivanja. U obalnim područjima muškarci su odlazili u lov na morske sisare i ribolov, a poput Chumasha imali su drvene kanue sposobne za plovidbu uz obalu oceana. Gabrieleño-žene sakupljale su žir, sjemenke, kopale korijenje i sakupljale školjke i druge mekušce. Žir i sjemenke koje je bilo potrebno mrviti u brašno iziskivalo je poznavanje primitivnog oblika mlinskog kamena, a oni su ga imali u obliku metate i mano, što su poznavala sva kalifornijska plemena koja su sakupljala žir. Osime manoa i metatea koji se rade od mekanog soapstone-kamena (steatit) kojega su imali na otoku Santa Catalina, materijalna Gabrieleño kultura poznaje i žlice od tikava, drvene posude i tacne. Košaraštvo je također napredno, što je karakteristika kalifornijskih plemena, ali su žene Gabrieleña izrađivale veoma gusto pletene košare oblika boce koje su bile vodonepropusne i premazane asfaltom. Nastamne su se razlikovale, već prema lokalitetu. Na otocima, njima srodni Nicoleño Indijanci, koji se vode i kao njihov ogranak, kuće su se izrađivale od kitovh rebara i prekrivene kožama morskih lavova ili granjem. Na kopnu je to jednostavna nastamba od drvenog kostura i hasura, s otorom za ulaz/izlaz i rupom za dim. Svako selo je autonomno s vlastitim vođom čija se titula nasljeđuje s oca na sina. Jedino vođa sela mogao je imati više od jedne žene, a incest su kao i ubojstvo kažnjavali smrću. Gabrieleño su poznati su po svom jimsonweed kultu, ezoteričnim ritualima i pijenju halucinogenog napitka tolguache, pripravljenog od dature ili jimsonweeda. Postoji vjera u boga i zakonodavca Chungichnish (Chingishnish) rođenog u selu Puvungna (Puvunga) koje se nalazilo na mjestu današnjeg Long Beacha Prvi ljudi po njihovom mitu bili su Tobohar (prvi čovjek) i Pahavit (prva žena) koji su živjeli u svijetu Tovangar kojeg su bogovi i božice opremile svime što je potrebno, kao što su brda, planine, drveće, rijeke, etc. Uz ova imena javljaju se stvoritelj Quaoar, stvoritelj svijeta i svih plesova. Prvo je stvorio Weywota, koji je postao Otac neba. On mu se pridružuje u plesu i pomaže da stvore Chehooit, božicu zemlje. Nakon njih stvoreni su i Tamit, bog sunca ili Grandfather Sun i njegova žena Moar, božica Mjeseca, a dalje dolaze Manisar (bog žetve) koji djeluje s Chehooit, Manit (bog sna, vizija i halucinacija), Pamit, božica mora koja blagoslavlja kanue, Tolmalok, božica podzemlja i varalica i bog heroj Tukupar-Itar, Tongva-verzija varalice kojota.

Literatura

Bean, L. and C. Smith (1978). ‘Gabrieliño’. Handbook of North American Indians, edited by R. F. Heizer. Vol. 8, California: 538-549. Washington DC: Smithsonian Institute Press.
McCawley, William (1996). The First Angelinos: The Gabrielino Indians of Los Angeles. Banning, CA: Malki Museum Press and Novato, CA : Ballena Press.
La Lone, M. (1980). Gabrieliño Indians of Southern California: An Annotated Ethnohistoric Bibliography. Occasional Paper 6, University of California, Los Angeles, Institute of Archaeology.
Johnston, B.E. (1962). California’s Gabrieliño Indians. Frederick Webb Hodge Anniversary Publication Fund, vol. VII. Los Angeles: Southwest Museum.
Blackburn, T.C. 1963. Ethnohistoric descriptions of Gabrieliño material culture. UCLA Archaeological Survey, Annual Report 5: 1-50.

Vanjske poveznice

Gabrieleño
The History of the TONGVA
Gabrielino Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. kolovoza 2007. (Wayback Machine)
Tongva Native Garden Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. listopada 2007. (Wayback Machine)
The Tongva Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. rujna 2007. (Wayback Machine)