Fregata klase Horizont
Klasa Horizont (francuski: Classe Horizon; talijanski: Classe Orizzonte ) jest klasa protuzračnih brodova u službi Francuske mornarica i Talijanske mornarice. Talijani ih označavaju kao razarače[1] i prema NATO klasifikaciji, ali ih Francuzi nazivaju fregatama. Program je započeo kao Common New Generation Fregate (CNGF) u suradnji Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i Italije za razvoj nove generacije ratnih brodova protuzračne obrane.[2] Različiti nacionalni zahtjevi, nesuglasice oko podjele posla i kašnjenja doveli su do povlačenja Ujedinjenog Kraljevstva iz projekta 1999. godine.[3]
| Fregata klase Horizont | |
|---|---|
_underway_in_the_Arabian_Sea_on_31_May_2009_(090531-N-9988F-406).jpg) | |
| Pregled klase | |
| Graditelji: | Horizon Sas (DCNS, Thales, Fincantieri, Finmeccanica – Leonardo-Finmeccanica od 2016.), Leonardo od 2017. |
| Operateri: | Talijanska mornarica Francuska mornarica |
| Cijena: | Francuska: 1,08 milijardi eura po jedinici (FG 2013.) Italija: 1,5 milijardi eura po jedinici (FG 2016.) |
| U službi: | od 2007. |
| Ukupno aktivno brodova: | 4 |
| Karakteristike klase | |
| Deplasman: | 7050 t, puno opterećenje 5290 t, lagani deplasman |
| Dužina: | 152,87 m |
| Širina: | 20,3 m |
| Gaz: | 5,4 m |
| Pogon: | CODOG shema
2 × GE/Avio General Electric LM2500Plus TAG, 20.500 kW (27.491 KS) svaki 2 × dizel motora SEMT Pielstick 12PA6 STC 4.320 kW (5.793 KS) svaki 4 × dizel generatora Isotta Fraschini V1716T2ME, 1.600 kW (2.146 KS) svaki 2 × osovine 1 × pramčani propeler |
| Brzina: | Više od 29 čvorova (54 km/h; 33 mph) |
| Doplov: | 6100 nautičkih milja (11 000 km) pri 18 čv (33 km/h) 3500 nmi (6480 km) pri 25 čv (46 km/h) |
| Posada: | 255 |
| Radari i sonari: | Selex ES EMPAR višenamjenski radar s faznim nizom G pojasa
Radar dugog dometa BAE/Thales Group S1850M Sonar Thales Group UMS 4110 CL (Samo talijanske jedinice:) Radar za pretraživanje površine u E/F pojasu Selex RAN 30X/I (RASS) Selex ES IFF SIR R/S GEM Elettronica navigacijski radar AN/SPN753(V)4 2 × Selex ES RTN-30X radar za usmjeravanje paljbe Sagem IRST Vampir MB (IRAS) |
| Naoružanje: | Protuzračne rakete:
PAAMS protuzračni obrambeni sustav. 48-ćelijski A50 Sylver vertikalni lansirni sustav za kombinaciju do 48×: Rakete Aster 15 (domet 1,7–30 km) Rakete Aster 30 (domet 3–120 km) Protubrodske rakete: 8 × Exocet MM40 (Francuska) 8 × TESEO Mk-2/A (Italija) Oružje i CIWS: 2 × topova OTO Melara 76 mm Super Rapid (Francuska) 3 × topova OTO Melara 76 mm Super Rapid sa sustavom Davide/Strales (Italija) 1 × Sadral Mistral CIWS] "za, ali ne sa" (Francuska) 2 × top OTO Melara 25/80 s Oerlikon KBA 25mm (Italija) ili, 3 × 20 mm Narwhal daljinski upravljane puške (Francuska) Italija: 2 × LRAD Sitep MS-424 Protupodmornički rat: 2 × WASS B515/1 pojedinačne torpedne cijevi za MU90 Impact (s 24 pohranjena torpeda) |
| Ukrcani zrakoplovi: | 1 × AW-101 ili SH90A |
Višenamjenska fregata FREMM izgrađena je koristeći istu strukturu kao i projekt Horizont.
Razvoj
urediFrancuska, Italija i Ujedinjeno Kraljevstvo objavili su zajednički zahtjev 1992. nakon neuspjeha projekta zamjene NATO-ovih fregata za 1990-e godine. U srpnju 1993. tri su zemlje potpisale Memorandum o razumijevanju za zajedničku fregatu nove generacije.[4] Brodovi su trebali biti naoružani protuzračnim raketnim sustavom PAAMS. Ujedinjeno Kraljevstvo namjeravalo je kupiti dvanaest brodova kojima bi zamijenilo svoje razarače tipa 42. Francuska je trebala kupiti četiri kako bi zamijenila brodove klase Suffren, a Italija bi kupila šest kako bi zamijenila svoje brodove klase Andrea Doria i Audace.[5]
Problemi su se pojavili gotovo odmah: Francuska je željela pratnju za protuzračno ratovanje za svoje nosače zrakoplova, ali je bio potreban samo ograničen domet zbog sposobnosti samoobrane francuskog Charles de Gaulle. I Italiji su bile potrebne samo sposobnosti za blizinu, budući da bi u njezinim matičnim vodama Sredozemnog mora brodovi djelovali pod zaštitom talijanskih zračnih snaga ili u pratnji nosača zrakoplova Cavour. Kraljevska mornarica, međutim, zahtijevala je sposobnije brodove koji bi mogli imati veliki obrambeni "mjehur" u floti koja djeluje u neprijateljskim područjima.[6] Kompromis koji je u velikoj mjeri riješio problem bilo je usvajanje standardnog radarskog sučelja, što je omogućilo Francuskoj i Italiji da instaliraju EMPAR, višenamjenski radar s pasivnim elektronički upravljanim antenskim nizom, a Ujedinjenom Kraljevstvu da instalira sposobniji radar s aktivnim elektronički skeniranim nizom SAMPSON. Radar SAMPSON ima veću brzinu prijenosa podataka i prilagodljiv snop koji omogućuje veću sposobnost praćenja više ciljeva, dugotrajno otkrivanje ciljeva s niskim radarskim udarnim presjekom, nižu stopu lažnih uzbuna i sveukupno veću točnost praćenja.[7]
Ujedinjeno Kraljevstvo objavilo je 26. travnja 1999. da se povlači iz projekta kako bi nastavilo s vlastitim dizajnom. U tom trenutku projekt CNGF kasnio je pet godina.[8]
Francuska i Italija nastavile su suradnju u okviru projekta Horizont. U rujnu 2000. godine dvije su zemlje potpisale ugovor o zajedničkoj proizvodnji četiri broda, naručivši po dva broda koji bi koristili raketni sustav PAAMS.[9] Talijanska mornarica naručila je dvije jedinice, Andrea Doria i Caio Duilio, da zamijene klasu Audace. Francuska mornarica naručila je dvije jedinice, Forbin i Chevalier Paul. Projekt je koštao Francusku 2,16 milijardi eura prema cijenama iz 2009. godine.[10] Francuska je za svoje brodove kupila 40 projektila Aster 15 i 80 projektila Aster 30.[10] Na talijanskim jedinicama, tri topa bit će nadograđena na 76 mm/62 Super Rapid Multi Feeding David/Strales verziju s mogućnošću upotrebe vođenog projektila DART u ulozi proturaketne obrane.[11]
Vidi također
urediIzvori
uredi- ↑ Destroyer - Marina Militare
- ↑ Nicoll, Alexander. 27. travnja 1999. National differences scupper frigate project. Financial Times
- ↑ Project to build warship agreed. Financial Times. London. 17. srpnja 1993.
- ↑ Gray, Bernard. 23. ožujka 1996. Britain, France and Italy agree £7bn frigate deal. Financial Times. London
- ↑ Gray, Bernard. 23. ožujka 1996. Eurofrigate planned for a new world of regional conflicts. Financial Times. London
- ↑ Dranidis, Dimitris V. Svibanj 2003. Backboards of the fleet: shipboard phased-array radars; a survey of requirements, technologies, and operational systems. Journal of Electronic Defense. 26 (5): 55
- ↑ Nicoll, Alexander; Owen, David. 27. travnja 1999. European warship project collapses as UK withdraws. Financial Times. London
- ↑ France, Italy Sign Agreement To Design, Build Four Horizon Frigates. Defense Daily. 26. rujna 2000. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 9. kolovoza 2015. Prenosi HighBeam Research
- ↑ a b Projet de loi de finances pour 2013 : Défense : équipement des forces (francuski). Senate of France. 22. studenoga 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2013. Pristupljeno 1. lipnja 2015.
- ↑ Strales Guidance System for 76mm and DART Ammunition (PDF). OTO Melara. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. kolovoza 2016. Pristupljeno 29. srpnja 2016.