Franjo Ogulinac

(Preusmjereno s Franjo Ogulinac Seljo)

Franjo Ogulinac - Seljo (Žabno, kraj Siska, 14. ožujka 1904.Visoće, 9. listopada 1942.) bio je borac u Španjolskom građanskom ratu, jugoslavenski partizan i narodni heroj Jugoslavije.

Franjo Ogulinac
Franjo Ogulinac
Pseudonim(i) Seljo
Rođenje 14. ožujka 1904., Žabno kraj Siska, Hrvatska
Smrt 9. listopada 1942., Visoće, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po politički komesar Glavnog štaba NOPO Hrvatske
Zanimanje obućar
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Franjo Ogulinac rođen je 1904. godine u selu Žabno, kraj Siska, u seljačkoj obitelji. Osnovnu školu i obućarski zanat završio je u Sisku, nakon čega se vratio u svoje selo. Godine 1931., postao je osnivač i prvi sekretar (tajnik) jedne seoske organizacije Komunističke partije Jugoslavije. Tada je zbog političkog rada na selu stekao nadimak Seljo. Bio je aktivan u vrijeme izbora 1935. godine, kada je organizirao otpor seljana zbog krivotvorenja izbornih lista.

Zbog opasnosti od uhićenja, rukovodstvo KPJ poslalo ga je, 1935. godine, na školovanje u Sovjetski Savez. U Moskvi je pohađao Komunističko sveučilište nacionalnih manjina Zapada. Tamo je bio poznat pod pseudonimom Ivan Snagić.

Tijekom njegovog boravka u Sovjetskom Savezu, u Španjolskoj je u kolovozu 1936. godine izbio građanski rat. Ogulinac je stigao u Španjolsku 15. ožujka 1937. godine, sa skupinom jugoslavenskih dobrovoljaca koji su pošli iz Sovjetskog Saveza. Tamo se borio u bataljunu „Đuro Đaković”, u sklopu Internacionalnih brigada. U Španjolskoj je proveo gotovo dvije godine. Kada je početkom 1939. godine rat završen pobjedom Francisca Franca, interbrigadisti su prebačeni iz Španjolske u logore u Francuskoj. Ogulinac je isprva bio u logoru „Saint Cyprien“, a zatim u „Angeles sur Mer“ i „Girs“. U logoru „Girs“ bio je među interbrigadistima iz Jugoslavije, koji su se suprotstavili odvođenju logoraša na Maginotovu liniju. Zbog toga je u svibnju 1940. godine bio prebačen u logor „Verne”. Iz francuskoga logora pobjegao je 1941. godine,[1] te se preko Njemačke vratio u okupiranu Jugoslaviju.

Nakon dolaska u rodno selo, 15. kolovoza 1941. godine, uključio se u Prvi sisački partizanski odred. Sudjelovao je u napadu Sisačkog odreda na ustaško uporište u Zrinu u listopadu 1941. godine, a zatim i u mnogim akcijama tog odreda u Baniji. Istog mjeseca, postao je član tek osnovanog Glavnog štaba NOV Hrvatske. Ubrzo je postao i politički komesar Štaba.

Od 28. prosinca 1941. do 12. siječnja 1942. godine, Ogulinac je boravio na području Gorskog kotara i Hrvatskog primorja, kao operativni časnik Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Odmah poslije toga, otišao je kao operativni časnik u Liku, a povremeno je bio i zamjenik zapovjednika Glavnog štaba. Sudjelovao je u obrani partizanskog slobodnog teritorija na Petrovoj gori, a u lipnju 1942. godine u napadu na neprijateljsko utvrđenje Bučko Kamensko.

U rujnu 1942. godine, postao je zapovjednik Druge operativne zone Hrvatske,[1] zone koja je obuhvaćala područje Pokuplja, Moslavine i Žumberka. Poginuo je 9. listopada 1942. godine kod sela Visoče na Žumberku, u borbi protiv ustaša.

Za narodnog heroja Jugoslavije proglašen je 11. srpnja 1945. godine.

Literatura

uredi
  • Narodni heroji Jugoslavije. „Mladost“, Beograd 1975.

Izvori

uredi
  1. a b Ogulinac, Franjo, proleksis.lzmk.hr, pristupljeno 26. srpnja 2021.