Fran Binički
Fran Binički (Malo selo,[1] Mušaluk kraj Gospića, 11. srpnja 1875. – Gospić, 1. svibnja 1945.) bio je hrvatski katolički svećenik, filozof, novinar, esejist, povjesničar i prevoditelj.
| Fran Binički | |
|---|---|
| Rođen | 11. srpnja 1875. Mušaluk kraj Gospića |
| Umro | 1. svibnja 1945. Gospić |
| Zaređen | 1899. |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediRođen je 1875. u zaseoku Mušaluku blizu Ličkog Osika. Osnovnu školu završio je u Ličkom Osiku, a gimnaziju u Gospiću. Zatim odlazi u senjsku bogosloviju. Zaređen je za svećenika 1899. godine. Najprije je bio nadstojnik senjskog Ožegovićianuma, a zatim kapelan u Novom Vinodolskom. Nakon toga odlazi na daljnji studij u Innsbruck u isusovačko teološko učilište Canisianum.[2]
Doktorirao je 1902. godine i vratio se u Senj. Tamo je imenovan za sjemenišnog duhovnika i za profesora crkvenog prava i povijesti, a malo kasnije i za profesora staroslavenskog jezika. Nakon zatvaranja senjskog sjemeništa 1919. godine imenovan je župnikom u Lici, u Širokoj Kuli.[2]
Nakon pet godina premješten je za župnika u Lički Osik. Godine 1934. osuđen je i 14 je mjeseci proveo u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici.[3]
Bio je članom gospićkog kluba Stranke prava. S njime su surađivali Marko Došen i Bogdan Ogrizović. Binički je bio vatreni pravaš što ga je stajalo i zatvora u međuraću. Blizak Antunu Mahniću u vodstvu i organizaciji Hrvatskog katoličkog pokreta.[4]
Pisao je pjesme, eseje i polemike, bavio se novinarstvom. Bio je vrstan prevoditelj, jer je znao grčki, latinski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, engleski, ruski, poljski, češki i bugarski jezik.[4]
Nakon zauzimanja Gospića i ulaska u grad 4. travnja 1945., partizani su u dvije godine u Gospiću i neposrednoj okolici gradića, na razne načine ubili više od 3500 nevinih osoba. Ista sudbina snašla je i Biničkog.[5]
Uhitili su ga i zatvorili u kaznionicu, gdje je obolio od tifusa, pa još neosuđenog iz gospićke kaznionice sa zakašnjenjem prebacili u gospićku bolnicu, gdje je 1. svibnja 1945. umro u mukama. Tijelo su mu prijatelji prokriomčarili da ne bi bilo oskvrnuto nego dostojno pokopano. Pod plastom sijena kriomice su prevezli i pokopali uz grob njegovih roditelja na katoličkom groblju u Ličkom Osiku, nedaleko od rodnoga mušalučkoga Malog sela. Prozorski zastor za pokrov pokojnom župniku Biničkom poklonila je Katinka Zdunić iz bolničkog susjedstva, a njegovo "otmicu" iz gospićke bolnice pomogao je ondašnji ravnatelj dr. Dane Vuković, kojeg su Židovi nekoliko desetljeća kasnije proglasili pravednikom među narodima.[1]
Djela
uredi- Grgur Ninski (1900.), stihovi[6]
- Ante Starčević (1900.)[7]
- Glasi iz davnine za razgovor hrvatskome puku (1901.), stihovi[8]
- Senjkinja (1905.), stihovi[9]
- Katarina, kraljica bosanska (1906.), stihovi[10]
- Zlatno veslo (1907.), stihovi[11][12]
- Tvrtko : epska pjesan (1908.)[13]
- Krštenje Hrvata (1910.), stihovi[14]
- Leonovo društvo i Enciklopedija (1913.)[15]
- Katolička Crkva i znanost (1923.)[16]
- Predziđe kršćanstva : povijest katoličke Hrvatske (1924.)[17]
- Kule u zraku (1926.), pripovijest[18]
- Ivan Hrvaćanin : roman iz hrvatske prošlosti (1931.)[19]
- Na ruševinama : pripovijest iz Like u nedavnoj prošlosti (1940.)[20] (elektronička inačica)
- Moje tamnovanje (1941.)[21] (elektronička inačica)
Bibliografija
uredi- Nikola Bičanić, Hrvatski katolički stražar s Nehaja : o životu i radu dr. Frana Biničkog hrvatskog svećenika, rodoljuba i mučenika, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1995. (312 str.), ISBN 9536111225
- NIkola Bičanić, Dr. Fran Binički - život i djelo Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. svibnja 2022. (Wayback Machine), Senjski zbornik 1/1995.
- Jelenka Vučkov, Fran Binički, znan i neznan, Riječki teološki časopis 1/2005. Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. prosinca 2021. (Wayback Machine) (str. 271-274)
- Ljiljana Sabljak, Zašto čitati Frana Biničkog danas?, Pasionska baština 12/2019. (str. 314-318)
Vidi
uredi- Nikola Mašić, svećenik
- Bruno Vernazza, svećenik
- Mato Moguš, svećenik
- Žarka Ivasić, časna sestra
Izvori
uredi- ↑ a b Partizanski poslijeratni zločini u Gospiću i okolici, Glas Koncila Gk-24-25, str.65, Issuu.com, 16. ožujka 2008. Pristupljeno 14. lipnja 2017.
- ↑ a b Bozanić 2007, str. 319.
- ↑ Bozanić 2007, str. 320.
- ↑ a b Senjski zbornik 26 Mile Bogović: Znamenite ličnosti senjskoga filozofskog i teološkog učilišta 1806.-1940., str. 287 (1999.) (pristupljeno 17. kolovoza 2017.)
- ↑ Lički pop Alojzije Kukec: Ratni vihor u Gospiću i okolici, ur. i predgovor Goran Moravček, Issuu.com, Nakladnik Inicijativa za zaštitu baštine Kastav, 2013., ISBN 978-953-56683-3-6, str. 9
- ↑ Pop Slobodin (Fran Binički), Grgur Ninski, Tiskara T. Devčić & comp., Senj, 1900. (28 str.)
- ↑ Pop Hrvat-Likota (Fran Binički), Ante Starčević, Prva hrvatska radnička tiskara, Zagreb, 1900. (35 str.)
- ↑ Pop Hrvat-Likota (Fran Binički), Glasi iz davnine za razgovor hrvatskome puku, Gospić, 1901. (28 str.)
- ↑ Fran Binički, Senjkinja, Nakladom Kaptola vrhbosanskog, Sarajevo, 1905. (38 str.)
- ↑ Katarina, kraljica bosanska : presvietlom gospodinu nadbiskupu dr. Josipu Stadleru, majci bosanskih sirotana, prikazuje prilikom njegove 25-godišnjice biskupske / Fran Binički, Nakladom Kaptola vrhbosanskog, Sarajevo, 1906. (40 str.)
- ↑ Pop Slobodin (Fran Binički), Zlatno veslo : bratskoj slozi Hrvata i Slovenaca : prigodom I. hrv.-slov. svedj. katol. sastanka u Zagrebu, Hrv. kat. ak. društvo Hrvatska & Hrv. katol. tiskovno društvo), Beč & Zagreb, 1907. (23 str.)
- ↑ Lampe, Evgen (L) (1907). Zlatno veslo; Bratskoj slozi Hrvata i Slovenaca prikazuje pop Slobodin. Dom in svet (Ljubljana), letnik 20, številka 10.
- ↑ Tvrtko : epska pjesan : presvietlom gospodinu i milom prijatelju dru Ivanu Šariću / prikazuje Fran Binički prigodom posvete za biskupa 28. svibnja 1908., Tiskara Vogler i drugovi, Sarajevo, 1908. (41 str.)
- ↑ Krštenje Hrvata / skitio Fran Binički, vlastita naklada, Senj, 1910. (44 str.); Faksimilski pretisak: Bil commerce, Zagreb, 1996., ISBN 9536303108
- ↑ Prilog Frana Biničkog u: Janko Šimrak (uredio), Spomen-knjiga o II. hrvatskom katoličkom kongresu u Ljubljani 1913. : (Hrvatsko-slovenski katolički sastanak u Ljubljani 1913), Kuće dobre štampe, Rijeka, 1913.
- ↑ Fran Binički, Katolička Crkva i znanost, Uprava Savremenih pitanja, Mostar, 1923. (163 str.)
- ↑ Fran Binički, Predziđe kršćanstva : povijest katoličke Hrvatske, Zagreb, 1924.
- ↑ Objavljeno u Sabrane pripovijesti, svezak I, Društvo sv. Mohora za Istru, Trst, 1926.
- ↑ Fran Binički, Ivan Hrvaćanin : roman iz hrvatske prošlosti, Hrv. knjiž. društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1931. (170 str.)
- ↑ Fran Binički, Na ruševinama : pripovijest iz Like u nedavnoj prošlosti, Hrv. knjiž. društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1940. (88 str.)
- ↑ Fran Binički, Moje tamnovanje : uspomene iz nedavnih dana, Hrv. knjiž. društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1941. (112 str.); II. izdanje 1942.
Literatura
urediČlanci
uredi- Bozanić, Anton. 2007. Senjska bogoslovija i razvoj Hrvatskog katoličkog pokreta. Riječki teološki časopis. Riječki teološki časopis. Rijeka. 30 (2): 309–323
Vanjske poveznice
uredi- Mrežna mjesta
- Binički, Fran, Hrvatski biografski leksikon
- Objavljene slikovnice o svećeniku Franu Biničkom, IKA, 24. travnja 2022.