Florijan Glavočević

Florijan Glavočević (Fojnica, 8. prosinca 1939.) je političar, diplomirani inženjer šumarstva i član brojnih kulturno-umjetničnih i sportskih udruženja na području Bosne.

Životopis

Rođen je 8. prosinca 1939. godine.

Školovanje

Pohađao je osnovnu školu u Busovači. Završio je srednju šumarsku školu na Ilidži, a 1965. godine je diplomirao na Šumarskom fakultetu u Sarajevu.

Šumarija

Po završetku fakulteta se zapošljava u Busovačkoj šumariji i odmah dobiva odgovorno mjesto referenta, posao koji obavlja pune dvije godine (1965. – 1967.).

Da je taj posao obavljao izuzetno, potvrđuje činjenica da ga je preduzeće predložilo i izabralo za šefa busovačke šumarije. Tako je te 1968. godine zapažen kao najmlađi direktor u svim bosanskim šumarijama, a preduzećem je sa puno uspjeha rukovodio čak 12 godina.

Za smještaj radnika po šumi dao je izgraditi desetke baraka. Izgradio je brojne šumske ceste po Tisovcu, Busovačkoj planini, Vranici i mnogim drugim naseljima, a moderan rasadnik i trušnica u Busovači su također usko vezani za njegovo ime. Iza njega su ostale kulture Carica, Kaonik, Milavice, Jelenov Gaj, Strane, Gologlavice...

Udruženja

Bio je član Nadzornog odbora u Srednjobosanskim šumama, član Predsjedništva Udruženja šumara Federacije i potpredsjednik skupštine udruženja. Godine 1963. izabran je za prvog predsjednika Pokreta gorana, organizacije za očuvanje čovjekove okoline.

Uređenje busovačkog gradskog parka

Odlukom općine Busovača dobio je, kao agilni ing., zadatak da u tijeku 1967./68. godine pošumi novi gradski park, pa su sadnice uspješno zasađene i raspoređene.

To je raznoliko listopadno i zimzeleno drveće krasilo park više od 50 godina, sve do njegove rekonstrukcije u travnju 2021. godine.

Busovački rasadnik

Godine 1981. prelazi u Rasadnik Busovača kojim rukovodi punih 10 godina.

Za njegovog rukovodstva sređena je postojeća oprema i mehanizacija, kupljeni su najsuvremeniji uređaji, izgrađeni novi objekti, započeta je suradnja s okolnim srodnim poduzećima, a rasadnik je, u odnosu na 230 tisuća sadnica u trenutku njegova preuzimanja rasadnika, u trenutku predaje rasadnika imao čak 8,3 milijuna sadnica koje su, pored dijela za vlastite potrebe, otpremljene i u druge srednjobosanske šumarije kojima je trebao ovakav sadni materijal.

Dolaskom u Rasadnik uspostavio je i Meteorološku stanicu drugog reda, a zapažanja bilježena u Klimatološki dnevnik, mjesečno su slana u sarajevski Hidrometeorološki zavod.

Upravo sve nabrojano objašnjava zašto je slovio je za šumara s najvećim iskustvom i najvećim zaslugama za razvoj sjemenarstva i rasadničke proizvodnje na prostoru Bosne te zašto ga smatraju i začetnikom u uvođenju naprednih metoda i tehnologija u rasadničkoj proizvodnji sadnica s obloženim korjenovim sustavom.

Motorne pile

Još 1961. godine ŠIP Sebešić ga je poslao na četerdesetdnevnu obuku za motorne pile na Veliko Polje na Igmanu. Svoju vještinu rukovanja najsuvremenijim motornim pilama (Družba, Solo, Partner, Stihl) prenosio je na svoje učenike, a najbolje od njih je vodio na brojna natjecanja na kojima su postizali velike uspjehe i osvajali značajna priznanja.

Jedno od najznačajnih osvojenih natjecanja bilo je Svjetsko prvenstvo u Norveškoj gdje su njegovi učenici osvojili tada najsuvremeniju motornu pilu.

Busovački načelnik

Za vrijeme rata devedesetih bio načelnik i šef oružanih snaga Busovače (1992. – 1995.).

Dan općine Busovača

Kada se nakon turbulentnog razdoblja (1992. – 1993.) i vrlo loše političke situacije tijekom lipnja 1994. godine nije mogao postići dogovor oko datuma proslave dana općine Busovača, predložio je datum 16. kolovoza, dan kada se, u dokumentu koji se čuva u Dubrovačkom arhivu, prvi put spominje Busovača (1371.).

Na datum proslave nije dobio nijedan prigovor, pa je kao načelnik potpisao rješenje, tako da se od 16. kolovoza 1994. slavi Dan općine Busovača.

Busovački nogometni klub

Dugi niz godina je bio i istaknuti igrač i član busovačkog nogometnog kluba Jedinstvo u kojem je u razdoblju 1960. – 1967. aktivno igrao, a nakon toga obnašao brojne pozicije aktivnog sportskog radnika.

Zaslužan je i za današnji naziv nogometnog kluba. Naime, kada se busovački nogometni klub FK Jedinstvo suočavao s neugodnostima zbog suvremenijih pogleda svojih nogometnih rivala, u svibnju 1992. godine na raspravi s delegacijom kluba predložio je da se klub ubuduće zove po svom gradu. Nakon što je delegacija prijednog odmah prihvatila, istog je dana potpisao odluku da nogometni klub nosi naziv NK Busovača. Kasnije oko toga nije bilo nikakvih primjedbi, kako građana Busovače, tako ni prilikom gostovanja nogometaša.

Moderniziranje općine

Značajno je da je kao načelnik odlučio osuvremeniti i olakšati rad službenika prilikom vođenja raznih evidencija podataka, pa je Općina u drugoj polovici 1994. godine, pored nepovoljnog političkog vremena, prva u županiji nabavila računala, kupljena u Travniku. Na taj način Busovača je prije svih susjednih općina unaprijedila i modernizirala rad, a računala su koristili svi uredi i sve službe u općini. Ovaj primjer kasnije su slijedile i ostale susjedne općine.

Jubileji

Tijekom rada u Općini nije zaboravljao na zaslužne službenike i suradnike, pa je makar i na skroman način nagrađivao njihov uspješan rad. Tako su se redovno na kraju kalendarske godine obilježavali mali jubileji (10 i 20 godina) uspješnog rada. Službenicima su se za 10 godina službe uručivali (tada popularni) poklon-satovi, a za 20 godina poklon-satovi i tranzistori, što su, bez obzira na teške političke prilike, slavljenici s oduševljenjem prihvaćali. Poslije bi uslijedilo redovno slikanje svih nagrađenih.

Aktivnosti nakon načelničkog mandata

Polovinom 1999. godine imenovan je među prvim članovima nadzornog odbora, formiranog nakon što je Vlada Srednjobosanske županije donijela odluku o formiranju zajedničkog poduzeća s dvanaest šumarija, koji je predlagao izvršne direktore, imenovao šefove šumarija i donosio odluke o sistematizaciji radnih mjesta.

Pripadaju mu posebne zasluge za osnivanje i zaživljavanje rada županijskog šumsko-gospodarskog društva Srednjobosanske šume/Šume Središnje Bosne, d.o.o. Donji Vakuf.

Jedno vrijeme bio je i aktivist HKD Napredak.

Dobitnik  je mnogobrojnih priznanja i nagrada, među kojima se ističu plaketa grada Busovače, pohvale i zahvalnice.

I kao umirovljenik nije mirovao i nastavljao je osmišljavati, dovršavati i unaprijeđivati. Tako je 2018. godine gostovao u kratkom dokumentarnom filmu Forest, snimljenom pod pokroviteljstvom Srednjobosanske županije i Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, u kojem je iznio mnogo zanimljivih detalja o svom radu i dugogodišnjem djelovanju brojnih šumarije središnje Bosne.