Filip Mihaljević

Filip Mihaljević (Livno, 31. srpnja 1994.), hrvatski je bacač kugle iz Bosne i Hercegovine. Član je ASK Split. Osvajač je europskog zlata i srebra te europske i svjetske dvoranske bronce. Sedmerostruki je hrvatski prvak u bacanju diska i kugle.

Filip Mihaljević Datum rođenja 31. srpnja 1994. Livno, Bosna i Hercegovina Visina 2,02 m Težina 135 kg Državljanstvo hrvatsko, američko Športski podatci Športska karijera 2012. - Atletske discipline bacanje diska, bacanje kugle Osobni rekordi Bacanje diska: 63,76 m ( Eugene, 2017.) Bacanje kugle: 21.94 m ( Karlovac, 2021.)

Osvojene medalje Atletika Država: Hrvatska Svjetsko dvoransko prvenstvo bronca Portland 2016. bacanje kugle Europsko prvenstvo zlato München 2022. bacanje kugle srebro Rim 2024. bacanje kugle Europsko dvoransko prvenstvo bronca Tórun 2021. bacanje kugle

Karijera

Rana karijera i obrazovanje

Filip je sin Mirka i Jelice Mihaljević iz Livna. Njegov otac, Mirko Mihaljević, jugoslavenski prvak u krosu 1987. i 1988. te natjecatelj na Mediteranskim igrama 1979. u Splitu. Njegova majka, Jelica, bila je odbojkašica i igračica u Prvoj hrvatskoj odbojkaškoj ženskoj ligi. Ima starijeg brata Stjepana i sestru Petru.

Iako se rodio u Livnu, već se u djetinjstvu preselio u Split, gdje je do 17 godine igrao nogomet u redovima Troglava. Nakon što je otkrio bacačke atletske discipline, napustio je nogomet i počeo bacati disk, u kojem je zbog svoje građe i dobrih predispozicija ostvarivao dobre rezultate. Potom je počeo bacati i kuglu. Sve je počelo kada ga je trener ASK Splita, u kojem je trenirala i Blanka Vlašić, Ivica Jakeljica pozvao na testiranje. Nakon što je otkrio njegov potencijal, trener ga je zadržao. Filip je prvih šest mjeseci trenirao samo vikendom jer je živio u Livnu, nakon čega se preselio u Split i od 2012. počeo profesionalno baviti atletikom.

Iste godine preselio se u Charlottesville (Virginia), gdje se obrazuje na Sveučilištu Virginia studirajući ekologiju. Prvo ga je kratko vrijeme trenirao Kemal Mešić, nakon čega je trenersko mjesto preuzeo Martin Marić, hrvatski rekorder u bacanju diska. Za Sveučilište je nastupao i na Američkom sveučilšnom atletskom prvenstvu, gdje drži rekord Sveučilišta u bacanju kugle i diska.

Uspjesi

Prvi veći uspjeh ostvario je osvajanjem srebrnog odličja na Europskom juniorskom prvenstvu 2013. u talijanskom Rietiju bacivši kuglu 20,23 metra iz predzadnjeg pokušaja.

Dvije godine kasnije, na Europskom prvenstvu do 23 godine u atletici 2015. u Tallinnu, postao je europski prvak bacivši kuglu 19,35 metara. Prvo je u kvalifikacijama bacio 19,16 metara te se kao prvi kvalificirao u završnicu. Uz njega se u kvalifikacijama natjecao i Demir Kolarević, koji je s hicem od 17,36 m osvojio ukupno 18. mjesto. U Tallinnu je nastupio i u bacanju diska, ali je u završnici osvojio četvrto mjesto:

»Iskreno, računao sam na dvije medalje u Estoniji. No, u bacanju diska bio sam četvrti. Uložili smo žalbu na jedan hitac jer mislim da nije bio prijestup. Žalba nije usvojena jer baš nisu imali snimku tog hica. No, to me nije poremetilo za finale kugle.«

23. siječnja 2016. Mihaljević je osvojio prvo mjesto na mitingu Memorijal Roda McCravya u Lexingtonu (Kentucky), bacivši kuglu 20,69 metara, i time osiguravši nastup na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru. Bilo je to prvi puta da je u dvorani prebacio 20 m.

Nastupio je na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u atletici 2016. u Portlandu (Oregon) te je uoči nastupa u kvalifikacijama izjavio:

»Ove sezone smo naporno radili i spremali se za vrhunac ove dvoranske sezone - Svjetsko prvenstvo u Portlandu. Formu smo tempirali za ovaj dio sezone tako da očcekujem da ću biti spreman za osobni rekord koji bi me odveo u finale. Pritiska nikakvog nemam, idem u Portland uživati u bacanju s najboljim bacačima na svijetu. Prošli tjedan sam imao finale sveučilišnog prvenstva gdje sam pokazao dobru formu, a još boljem rezultatu se nadam u Portlandu.«

U završnici 18. ožujka Mihaljević je hitcem od 20,87 metara oborio svoj osobni rekord i osvojio brončano odličje, ukupno šesto hrvatsko na svim dotadašnjim svjetskim dvoranskim prvenstvima. Hitac je bacio u petoj (predzadnjoj) seriji, dok je zlato pripalo Novozelanđaninu Tomu Walshu (21,78 m), a srebro Rumunju Andrei Gagu sa samo dva centimetra daljim hicem (20,89 m).

U siječnju 2017. u Eugeneu (SAD) prebacio je prvi puta u karijeri 21 m (rezultat 21,30 m) te postao tek drugi hrvatski bacač kugle kojemu je to uspjelo.

U svibnju 2019. na mitingu u Slovenskoj Bistrici hitcem 21,84 m postavio je novi hrvatski rekord u bacanju kugle na otvorenom, ujedno i apsolutni, svoj prvi seniorski rekord.

4. veljače 2020. pobijedio je na prvom mitingu World Athletics Indoor Toura u Düsseldorfu hitcem od 21,52 m, što je bio novi hrvatski dvoranski rekord. To je bila njegova prva pobjeda u karijeri na World Athletics Indoor Touru.

Na mitingu World Indoor Toura u Torunu, održanu 8. veljače 2020., hitcem od 21,42 m osvojio je treće mjesto.

Na zadnjem dvoranskom mitingu iz serije World Athletics Indoor Tour, održanu 21. veljače 2020. u Madridu, osvojio je prvo mjesto s novim hrvatskim dvoranskim rekordom 21,74 m. S dvije pobjede i jednim trećim mjestom i ukupno 25 bodova, ostvario je i ukupnu pobjedu u kugli u trećem izdanju ovog niza mitinga.

Na dvoranskom mitingu u Beogradu 27. veljače 2020. poboljšao je hrvatski dvoranski rekord u bacanju kugle treći put u sezoni. S pobjedničkim hitcem bačenim u petoj seriji s 21,84 m izjednačio je svoj državni rekord na otvorenom.

U ožujku 2022. na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu bio je četvrti s najdaljim hitcem u povijesti svjetskih dvoranskih prvenstava koji nije bio dovoljan za medalju.

Osvojio je zlatno odličje na Europskom prvenstvu u Münchenu u kolovozu 2022.

U ožujku 2023. na Europskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu bio je četvrti s najdaljim hitcem u povijesti europskih dvoranskih prvenstava koji nije bio dovoljan za medalju.