Eugenija Šah Knopfaro

Eugenija Šah Knopfaro (Zagreb, 1861.Bjelovar, 24. veljače 1928.) bila je hrvatska pjesnikinja.

Uz Sidu Košutić i Štefaniju Jurkić, bila je u međuratnom vremenu najpoznatija i najcjenjenija hrvatska književnica katoličke usmjerbe.

Životopis

uredi

Rođena je u Zagrebu 1861. godine u obitelji Knopfhard (Knopfaro). Rano je ostala bez roditelja te odrasla u ujakovoj obitelji. Nakon što je završila Učiteljsku školu u Zagrebu, zaposlila se u Bakru.[1] Zatim se udala za već bolesnoga Ivana Šaha. Kako bi pronašla sredstva za njegovo liječenje, krivotvorila je na mjenici potpis bana Khuena te je osuđena na šest godina zatvora.[1]

Nakon toga je radila kao učiteljica u francuskoj koloniji drvne industrije kod Slatine.[2] Godine 1896. primio ju je u Sarajevo vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler te joj omogućio posao u ubožnici, da u internoj školi poučava francuski jezik i glasovir.[1]

Od 1912. godine počinje pokazivati znakove umne bolesti.[1] Nakon što više nije mogla raditi, odazi u Bjelovar. Do kraja života živjela je od pomoći Vrhbosanske nadbiskupije i časopisa „Vrhbosna”.[2] U Bjelovaru umire, 24. veljače 1928. godine.[1]

Stvaralaštvo

uredi

Pjesmama se javila u časopisima: „Vrhbosna” (1896.), „Nada”, „Za vjeru i dom”, „Hrvatska sloga” te „Hrvatski dnevnik”. Objavila je i nekoliko religiozno nadahnutih novela.[1]

Izvori

uredi
  1. a b c d e f GK.
  2. a b Marjanović 2001, str. 128.

Literatura

uredi

Knjige

uredi
  • Marjanović, Mirko. 2001. Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas. MH Sarajevo; HKD Napredak Sarajevo. Sarajevo.

Mrežna sjedišta

uredi