Ernst Röhm

Ernst Röhm
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	28. studenog 1887.
Mjesto rođenja	München, Njemačka
Datum smrti	1. srpnja 1934.
Mjesto smrti	München, Njemačka.
Nacionalnost	Nijemac
Puno ime	Ernst Julius Günther Röhm
Titule	SA Stabschef
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1906. - 1918.; 1918. - 1923.
Čin	satnik
Ratovi	Prvi svjetski rat
Vojska	Njemačka carska vojska; Reichswehr
Odlikovanja	Željezni križ

Ernst Julius Günther Röhm (München, 28. studenog 1887. – München, 1. srpnja 1934.), njemački nacionalsocijalist. Bio je bliski suradnik Adolfa Hitlera koji je najzaslužniji za stvaranje milijunske paravojne nacističke organizacije, SA odreda, zahvaljujući kojima su nacionalsocijalisti došli na vlast u Njemačkoj 1933. godine. Ubijen je u Noći dugih noževa po Hitlerovom naređenju.

Rana karijera

Ernst Röhm je rođen u Münchenu. Služio je kao časnik u 13-oj armiji pješaštva u Bavarskoj vojsci kada je započeo Prvi svjetski rat u kolovozu 1914. god. U rujnu je ozbiljno ranjen u bitci kod Lorraine(Francuska) i nosio je ožiljke do kraja svog života. Zbog svojih zasluga u ratu dobio je Željezni križ i unaprijeđen u čin satnika prije zavšetka rata.

Poslije primirja 11. studenoga 1918. pristupio je dobrovoljnoj paravojsci Freikorps (jednoj od mnogih u Münchenu), kako bi ugušili svaku komunističku pobunu. 1919. Röhm se priključio Njemačkoj radničkoj stranci (njemački Deutsche Arbeitpartei), a 1920. je promijenila ime u Nacional-socijalistička njemačka radnička stranka (NSDAP). Röhm je uspio organizirati jurišni odred (Sturmabteilung, SA) koji je služio kao politička vojska koja će štititi stranku i koja će se boriti protiv komunista i Židova u Münchenu. Röhm je upoznao Hitlera godinu dana ranije i postali su dobri prijatelji i saveznici.

Nakon neuspješnog pivskog puča u Münchenu, Röhm, Hitler i ostali uhvaćeni su bili na sudu pod optužnicom za izdaju. Röhm je osuđen na godinu i 3 mjeseca u zatvoru i na nečasni otpust iz Njemačke obrambene vojske, ali tu kaznu nije odslužio zbog obećanja da će se dobro ponašati. Dok je Hitler bio u zatvoru 1924. Röhm je organizirao novu vojsku, zamjenu za SA jer je bila zabranjena nakon uhićenja i još je bio zastupnik u njemačkom Reichstagu. 1925. dolaze na vidjelo razlike između njega i Hitlera pa daje ostavku u Reichstagu i emigrira u Boliviju. Tamo je služio kao savjetnik u Bolivijskoj vojsci.

Vođa SA

Hitler i Röhm 1933.

U rujnu 1930. Hitler je poslao zahtjev Röhmu da dođe natrag u Njemačku i obavlja dužnost kao visoko pozicionirana osoba u SA. Röhm prihvaća ponudu i započinje s radom u siječnju 1931. god. Donio je nove radikalne ideje koje će poboljšati rad SA. SA je brojila 1 milijun pripadnika i iako su dali svoj položaj SS-u, SA su se nastavili boriti protiv komunista, Židova i svih onih koji su bili protiv nacista.

Nakon što je Hitler dobio svu moć u Njemačkoj, SA je postala pomoćna policija koja je upadala u lokalne urede i natjerala ih da svu vlast predaju nacistima. SA su sada smatrali da će nakon godina borbe biti promjena u državi, ali Hitler ih više nije trebao (služili su samo kao političko oružje do tada).

Druga revolucija

Röhm se sve više bunio zbog Hitlerovih odluka. Röhm je počeo proširivati SA i pobuna je bila na vidiku. Ali tada Röhm u ožujku pokušava napraviti kompromis tako da daje prijedlog da se par tisuća vođa iz SA prebaci u Njemačku vojsku, ali taj prijedlog vojska odbacuje.

11. travnja 1934. Hitler se sastaje s predstavnicima vojske na brodu Deutschland i nudi im prijedlog da prihvate Hitlera na mjesto predsjednika a on će zauzvrat smanjiti SA, ugušiti Röhmove ambicije i Reichswehr će postati jedina i glavna vojna sila u Njemačkoj.

Ali ministar obrane Werner von Blomberg je bio odlučan i dao ultimatum Hitleru. Rekao je ako se političke tenzije u Njemačkoj ne završe predsjednik Hindenburg će zakonom predati svu vlast vojsci. Hitler je bio šokiran. Jedino preostalo Hitleru je bilo da uništi SA, odnosno Röhma i ostale čelnike kako ne bi izgubio svu vlast u Njemačkoj. Znao je da Reichswehr i SA su jedine preostale nezavisne vlasti koje ga mogu srušiti.

U veljači Blomberg pristaje dodati svastiku na zastavu vojske i time staru vojsku baca u zaborav.

Istospolna seksualnost

Ernst Röhm (sredina) nakon imenovanja u prosincu 1933.

Ernst Röhm je bio poznat po svojem relativno otvorenom homoseksualnom ponašanju.

Röhm je u svojem pismu iz 1928. naveo kako je svoje homoseksualne sklonosti otkrio 1924. godine. Njegov prijatelj Gerhard Rossbach ga je uveo u homoseksualnu supkulturu u Berlinu i Münchenu. Tada je Röhm počeo redovito odlaziti u okupljališta muških homoseksualaca u Berlinu.^[1]). Tada je često bio u pratnji Paula Röhrbeina, kojem je omogućio položaj kao "Frontbannführer" u Berlinu. Do 1924. je imao samo prolazna homoseksualnia iskustava, iako je ponekad "bez užitka", imao seksualne kontakte i sa ženskim prostitutkama u gradu Metzu.^[1]

Nakon njegova povratka iz Bolivije, Röhm je u svojoj neposrednoj okolici u zajedničkom stožeru SA odreda smjestio i brojne homoseksualce. Osim Edmunda Heinesa i Karla Ernsta bio je u vezi s "homoseksualnom klikom", pogotovo sa svojim pomoćnikom Hansom Erwinom von Spreti-Weilbachom, slikarom Martinom Schätzlom i gostioničarom Karlom Zehnerom.

U ožujku 1932. novinar Helmuth Klotz je objavio tri pisma koja je Röhm 1928. u Boliviji napisao liječniku Karlu-Güntheru Heimsothu, gdje vrlo samosvjesno piše o svojoj homoseksualnosti.^[2]

Hitler, koji do 1934. nije imao negativan stav o homoseksualnosti Röhma, to tek nakon njegove smrti navodi kao jedan od argumenata za opravdanje ubojstva bivšeg bliskog prijatelja, tvrdeći da je tek 1934. saznao o tome.^[3]

Smrt

Röhma su Hitler, Hermann Göring i Goebbels izolirali. 20. travnja Göring je prebacio političku policiju na Himmlera (Gestapo), kako je Göring računao da će se Himmler okrenuti protiv Röhma. Himmler, Heydrich i Göring su se služili spletkama i krivotvorenim dokumentima i papirima kako bi uvjerili Hitlera da ga Röhm želi svrgnuti s čela (čak su nabavili dosje koji su dali Hitleru koji je povjerovao da su Francuzi platili Röhmu 12 milijuna maraka za zbacivanje s vlasti. To je bilo dovoljno za Hitlera i donio je odluku da ubije vrh SA. Göring, Himmler, Heydrich i Victor Lutze su sastavili popis za odstrel i predali ga SS-u.

U međuvremenu Röhm i nekoliko njegovih kolega iz SA su bili na odmoru u Bad Wiessee. 28. lipnja Röhm je dobio poziv od Hitlera koji mu je naložio da okupi sve čelnike SA na konferenciji 30. lipnja u Bad Wiessee. Röhm se složio, ne znajući što ga očekuje.

Dne 30. lipnja je obilježen kao početak Noći dugih noževa. U zoru 30. Hitler je odletio avionom u München, zatim autom do Bad Wiessee gdje je osobno uhitio Röhma i čelnike SA. Svi su zatvoreni u zatvoru Stadelheim u Münchenu. Od 20. lipnja do 1. srpnja cijelo vodsvo SA je bilo očišćeno (smaknuto) zajedno s ostalim političkim neprijateljima nacista.

Hitleru je bilo neugodno što mora ubiti Röhma pa mu je dao priliku da počini samoubojstvo. 1. srpnja Röhma je posjetio SS brigadir Theodor Eicke i SS-Obersturmbannführer Michael Lippert i ostavili su mu pištolj na stolu i rekli da ima 10 minuta da počini samoubojstvo. Röhm je odbio ponudu i izjavio:"Ako moram biti ubijen, neka me Adolf osobno ubije".

Nakon nekog vremena Eicke i Lippert su se vratili u Röhmovu ćeliju i našli su ga kako stoji. Röhm je kao gestu obrane napuhnuo gola prsa kao ponosan čovjek dok su pucali u njega. Pokopan je u Westfriedhofu u Münchenu.

Čistka SA čelnika je legalizirana dokumentom. U javnosti Röhm i ostale SA osobe su prikazane kao homoseksualci, kao banda ratnika bez morala što su nacisti s time opravdavali smaknuća.

U govoru 13. srpnja Hitler je aludirao na Röhmovu seksualnu orijentaciju i objasnio narodu da je čistka bila potrebna kao obrana od izdajica.

Izvori

↑ ^a ^b Andreas Dornheim: Röhms Mann für Ausland. LIT Verlag, Berlin/Münster et al. 1998, ISBN 3-8258-3596-0, S. 262.
↑ Auszug aus dem Vorwort von Helmuth Klotz zu „Der Fall Röhm“ vom 12. September 1932 Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. veljače 2013. (Wayback Machine). Historisches Lexikon Bayerns. Vidi i Röhm, Glosse von Ignaz Wrobel alias Kurt Tucholsky in der Weltbühne, 26. travnja 1932.
↑ Susanne zur Nieden, Der homosexuelle Staatsfeind – zur Geschichte einer Idee. In: Lutz Raphael und Heinz-Elmar Tenorth (Hrsg.): Ideen als gesellschaftliche Gestaltungskraft im Europa der Neuzeit. Beiträge für eine erneuerte Geistesgeschichte. Oldenbourg, München 2006, S. 395–397.

1.# ^ Simkin, John. ["Ernest Roehm"]. Spartacus Educational. https://web.archive.org/web/20081211190441/http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/GERroehm.htm. Retrieved 2009-03-12.

2.# ^ Steakley, James. ["Homosexuals and the Third Reich"] Jewish Virtual Library

3.# ^ Robert Payne, The Life and Death of Adolf Hitler, p. 192 (Praeger Publishers, 1973).

4.# ^ [Machtan, Lothar] (2002). The Hidden Hitler. Basic Books. p. 107. ISBN 0465043097.

5.# ^ a b [Shirer, William, The Rise and Fall of the Third Reich] (Touchstone Edition) (New York: Simon & Schuster, 1990)

[Dornheim-1] Andreas Dornheim: Röhms Mann für Ausland. LIT Verlag, Berlin/Münster et al. 1998, ISBN 3-8258-3596-0, S. 262.

[2] Auszug aus dem Vorwort von Helmuth Klotz zu „Der Fall Röhm“ vom 12. September 1932 Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. veljače 2013. (Wayback Machine). Historisches Lexikon Bayerns. Vidi i Röhm, Glosse von Ignaz Wrobel alias Kurt Tucholsky in der Weltbühne, 26. travnja 1932.

[3] Susanne zur Nieden, Der homosexuelle Staatsfeind – zur Geschichte einer Idee. In: Lutz Raphael und Heinz-Elmar Tenorth (Hrsg.): Ideen als gesellschaftliche Gestaltungskraft im Europa der Neuzeit. Beiträge für eine erneuerte Geistesgeschichte. Oldenbourg, München 2006, S. 395–397.

[1]

[2]

[3]