Emil Cossetto (Trst, 12. listopada 1918.Zagreb, 28. lipnja 2006.) bio je hrvatski skladatelj, dirigent, zborovođa i glazbeni pedagog.

Emil Cossetto
Emil Cossetto
Životopisni podatci
Rođenje 12. listopada 1918., Trst, Italija
Smrt 28. lipnja 2006., Zagreb, Hrvatska
Djelo
Poznatija djela Ladarke
Balade Petrice Kerempuha
Nagrade
Nagrade vidi Nagrade i priznanja
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Od najranijeg djetinjstva živio u Zagrebu, gdje je 1947. na Muzičkoj akademiji diplomirao dirigiranje. Surađivao je s mnogim domaćim i međunarodnim umjetničkim ansamblima. Bio je dugogodišnji dirigent više pjevačkih zborova među kojima i Mješovitog zbora Radio Zagreba, Simfonijskog orkestra JNA u Beogradu te Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO u Zagrebu.

Najveći pečat ostavio je u zborskom amaterizmu. Godine 1945. osnovao je mješovite zborove OKUD-a "Joža Vlahović" i KUD-a "Moša Pijade" te ih vodio dugi niz godina. S negdašnjim “Vlahovićem”, koji je 1. svibnja 1992. promijenio ime u Mješoviti pjevački zbor “Emil Cossetto”,[1] surađivao je doslovno do smrti.

Velikom organizacijskom doprinosu Emila Cossetta u razvoju zborskog pjevanja valja pridodati njegovo dirigentsko umijeće, cijenjeno u međunarodnim razmjerima, kao i bogat, više od pola stoljeća stvaran zborski opus, koji je umnogome izmijenio programe naših mnogobrojnih pjevačkih zborova. Njegov interes je obuhvaćao mješovite, ali i muške, ženske te dječje sastave a cappella i uz pratnju klavira, raznih instrumentalnih kombinacija, sve do simfonijskog i tamburaškog orkestra.

Emil Cossetto bio je član, a u razdoblju od 1968. do 1970. godine i predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja, član Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika i počasni član Hrvatskoga glazbenoga zavoda.

Umro je nakon kratke bolesti u Zagrebu u 88. godini života.

Djela

uredi

Iz opsežnog zborskog opusa izdvajaju se cjeline poput Suite 89 – "Z mojih bregov" i "Popevkice", naslovi uz četveroručnu klavirsku pratnju "Partita sefardica", "Et in terra pax", "Zorongo", "Vedri i meditativni valceri", "Oda miru", "Svatovski tropjevi" za ženski zbor, solo, recitatora i klavir te "Komitske igre" za muški zbor, klarinete i udaraljke. Pisao je za zbor uz simfonijski orkestar ("Borbena kantata", "Zagrebu", "Pjesme o mojoj zemlji", "Konjanik", "Zeleni Juro", "Rapsodia del cante jondo", "Balade Petrice Kerempuha"), vokalnu liriku s klavirskom ili orkestralnom pratnjom (ciklusi "Ljubavne pjesme", "Pjesme o majkama i herojima", "Sutonske pjesme", "Jama", "Romanse bosanskih sefarda", "Teme aškenaskih židova"), dok se u instrumentalnom opusu posvetio svim gudačkim i puhačkim glazbalima, uz klavirsku ili orkestralnu pratnju. Uz uobičajene simfonijske naslove – varijacije, divertimente, plesove i uvertire – autor je dviju opera: "Kristofor Kolumbo" i "Kraljevo" prema "Legendama" Miroslava Krleže. Svojim djelima pridonio je bogatstvu hrvatske glazbe, a pjevače u zborovima usmjerio je prema novim, današnjem slušateljstvu bliskijim sadržajima.

U Cossettovim interpretacijama hrvatskog folklora, rustikalni korijeni autohtonih glazbenih tradicija dolaze do punog izražaja, a tome treba pridodati i njegove obrade sefardskog i aškenaskog folklora kojima je bitno osuvremenio židovski dio repertoara zagrebačkoga zbora Lira.

S oba je zbora na mnogobrojnim domaćim i stranim festivalima predstavljao visoku razinu naše zborske glazbe, ostvario bezbroj cjelovečernjih koncerata, sudjelovao u mnogim domaćim i stranim radio i TV produkcijama, snimio više desetaka LP-ja i CD-a te osvojio prva mjesta na najrenomiranijim svjetskim festivalima – u Italiji (Arezzo, Gorizia i Fivizzano), Austriji (Spittal), Mađarskoj (Debrecen) i Španjolskoj (Torrevieja). Njegove partiture bile su obvezni testovi na zborskim natjecanjima u Velikoj Britaniji (Llangollen International Musical Eisteddfod – Llangollen, Wales, UK) i Švicarskoj (Neuchatel, Montreux), a objavili su ih i vrlo ugledni strani nakladnici – SCHOTT (Mainz), TONOS (Darmstadt), Hegeul (Paris), A coeur joie (Lyon), Centro Iniciativas/T (Tolosa). Imao je i iznimno plodnu suradnju s Hrvatskom radiotelevizijom.

Ladarke (1950.)

uredi

Kada se govori o Emilu Cossettu, nikako se ne smiju zaobići njegove "Ladarke" koje su i danas još uvijek nenadmašena skladba inspirirana hrvatskom tradicijskom glazbom.

"Ladarke" su suita u tri stavka (1. Ladarke idu v selo; 2. Pred starim majkama; 3. Ivanjska igra pred starim majkama) inspirirana djevojačkim ophodima na Ivanje.

Ne samo da mnogi zborovi diljem svijeta izvode ovu skladbu, već je ona postala sinonim za vrhunski folklorni doživljaj u folklornom miljeu. Postoji pregršt pokušaja koreografiranja "Ladarki", manje ili više uspješnih, a kao najbolji scenski prikaz možemo izdvojiti koreografiju Zvonimira Ljevakovića koju izvodi Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO.

Balade Petrice Kerempuha (1978.)

uredi

Glazbeno-poetski recital za vokalne soliste, recitatora, mješoviti zbor i simfonijski orkestar u dva stavka.

I. stavak "Puntarija" (Anno Domini 1573; Ni med cvetjem ni pravice; Gumbelijum roža; Bogečka; Stric vujc; V megli; Baba cmizdri pod galgama; Khevenhiller)

II. stavak "Birtija" (Nokturno; Komendrijaški tanec; Galženjačka; Scherzo; Qui bene bibit; Kalendarska)

Nagrade i priznanja

uredi

Poveznice

uredi

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi