Elizabeta Ugarska

Sveta Elizabeta Ugarska (mađ. Árpád-házi Szent Erzsébet; Bratislava, 7. srpnja 1207.Marburg, 17. studenoga 1231.), ugarska princeza, katolička svetica i redovnica iz dinastije Arpadovića.

Sveta Elizabeta Ugarska
Sveta Elizabeta Ugarska
Sveta Elizabeta Ugarska
Rođena 7. srpnja 1207.
Bratislava
Preminula 17. studenoga 1231.
Marburg
Kanonizirana 27. svibnja 1235.
Spomendan 17. studenoga
Simboli ruža i kruh
Zaštitnica prosjaka, siromaha, udovica, prognanika
Zaštitnica zanimanja pekari
Portal o kršćanstvu

Životopis

uredi
 
Rudolf Moroder: Sveta Elizabeta Ugarska

Elizabeta je bila kći hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. (1205. – 1235.) i Gertrude Andechs-Meranske. U četvrtoj godini poslana je u središnju Njemačku na odgoj na dvor tirinškog grofa Hermana I. za čijeg se sina trebala udati kada odraste. Odrastujući, sazrijevala je u kršćanskim vrlinama i pobožnosti.

Godine 1221., u dobi od trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika IV., koji je također bio veoma pobožan. Usprkos svom visokom položaju na dvoru, počela je voditi jednostavan život i predala se humanitarnom radu, hraneći prosjake i brinući se za slabe i nemoćne. Time je izazvala kritke rodbine, ali ne i supruga koji ju je podržavao u njenoj predanosti prema Bogu i milosrđu. Sa suprugom je imala troje djece: sina Hermana II., budućeg baštinika grofovije te dvije kćeri, Sofiju i Gertrudu. Kada je njen suprug umro u Otrantu na putu u Šesti križarski rat (1227.), Elizabeta se silno ražalostila te se pobrinula za djecu, napustila dvor, odrekla svega bogatstva i zavjetovala se, postavši redovnicom Trećega franjevačkog reda te se predala životu u siromaštvu, pobožnosti i brizi za druge.[1] Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca Wartburga, da se osobno brine za bolesnike. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.

Štovanje

uredi
 
Grob sv. Elizabete u Marburgu.
 
Crkva sv. Elizabete Ugarske u Jalžabetu.

Papa Grgur IX. (1227. – 1241.) proglasio ju je sveticom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji. Spomendan joj je 17. studenoga.

Godine 2007. slavila se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja. Smatra se zaštitnicom pekara, prosjaka, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu i mladih supruga. Njeni simboli su ruže, kruh i milosrđe.

Njoj se pripisuje vodica mađarske kraljice.

Posebno je časte franjevci. Po njoj se zove selo Jalžabet (kajkavska inačica imena) kraj Varaždina, gdje se nalazi i crkva posvećena njoj. Također, njoj je posvećena kapela u mjestu Čepelovac pokraj Đurđevca u Podravini.

Bibliografija

uredi

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi

Sestrinski projekti

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Elizabeta Ugarska

Mrežna sjedišta

uredi