Edem (edema 'nabujica, oteklina') jest nenormalno nakupljanje tekućine u unutarstaničnim i međustaničnim prostorima te tjelesnim šupljinama, zbog čega edematozna tkiva i organi postaju vlažni i nabreknu. Tekućina se može nakupljati i u stanicama, što rezultira bubrenjem stanice.

Edem vjeđe

Znakovi i simptomi

uredi

Patogeneza edema

uredi

Edem nastaje zbog poremećenih odnosa između hidrostatskog i osmotskog tlaka plazme u krvnim žilama i intersticijske tekućine, te koloidno-osmotskoga tlaka. Pod normalnim uvjetima hidrostatski je tlak nešto viši od osmotskoga tlaka plazme i hidrostatskoga tlaka međustanične tekućine, tako da tekućina izlazi iz krvotoka u području kapilara. Do nakupljanja tekućine ne dolazi jer se dio filtrata vrati u krvotok, a dio prijeđe u limfu. Gubitak bjelančevina iz intersticijskih prostora, smanjuje koloidno-osmotski tlak u tim prostorima, olakšavajući povratak tekućine u venule. Edem može biti generalizirani i žarišni (lokalni), a da bi se stvorio, potrebno je da nastupe određene promjene kao što su npr.:

  • povišenje hidrostatskoga tlaka krvi pri srčanoj dekompenzaciji, što dovodi do povišenja krvnog tlaka u venularnom kraju kapilara, pa rezultira povećano izlaženje tekućine iz kapilarnih prostora. Ta je promjena usporedo praćena smanjenjem bubrežne filtracije i retencijom soli i vode. Povećana je i produkcija aldosterona, što također uzrokuje povećano zadržavanje natrija. Ovo povišenje hidrostatskoga tlaka može biti i žarišnog (lokalnog) karaktera, kao što to vidimo kod opstrukcije vena trombom, tumorima ili nekim pritiskom izvana;
  • sniženje koloidno-osmotskoga tlaka krvi. Budući da je albumin glavni osmotski aktivan protein plazme, sve bolesti koje dovode do hipoalbuminemoje (snižene razine albumina u krvi) uzrokuju edem. Bubrežne bolesti uzrokuju gubitak bjelančevina zbog nenormalne propusnosti bazalne membrane glomerula. Obično, kada razina proteina u serumu padne ispod 4/100 mL, stvara se edem. Niska razina serumskih proteina može biti i posljedica njihova smanjenog stvaranja, kao što se to može vidjeti u bolesnika s cirozom jetre, gdje je izravno pogođena sinteza albumina. Ciroza može biti odgovorna i za povećano izlučivanje aldosterona, povećavajući zadržavanje vode u organizmu. Smanjeno stvaranje bjelančevina može biti i posljedica malnutricije ili gladovanja;
  • povećana osmotska napetost u intersticijskoj tekućini. Prekomjerno zadržavanje natrija, koji je glavni reguator količine ekstracelularne tekućine uzrokuje osmotski edem. Do ovakvog edema dolazi najizrazitije u bubrežnih bolesnika ali i kod srčane dekompenzacije. Retencija natrija može biti potaknuta i pojačanim lučenjem aldosterona uzrokovanim bolešću nadbubrežne žlijezde;
  • oštećenje propusnosti krvnožilnog endotela (toksično oštećenje). Ovaj oblik žarišnog edema uzrokovan je upalom koja može biti posljedica zaraze ili imunoloških poremećaja. Primjerice, encefalitis (upala mozga) izaziva moždani edem, a upala pluća edem plućnog parenhima. Kod alergijskih osipa povećana je propusnost krvnih žila posljedica je imunoloških procesa. Posrednici za ovu povećanu propusnost jesu histamin, eikosanoidi, komplementi i interleukini;
  • opstrukcija limfnih žila. Ovakav edem nastaje zbog raznovrsnih razloga kao što su npr. ozljede, kirurški zahvati, upala, paraziti (filirijaza), zračenje, neprikladni zavoji, gips, tumori itd.

Dijagnoza

uredi

Liječenje

uredi

Prognoza

uredi

Vanjske poveznice

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Edem
     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!