Disc golf je šport s letećim diskom u kojem igrači bacaju disk (flying disc ili frizbi) u metu; igra se prema pravilima sličnim golfu. Većina diskova za disk golf izrađena je od plastike (ili različitih plastičnih i gumenih materijala).[1]

Ana Gorički, prvakinja Hrvatske u disc golfu 2022. i 2024.
Vjeran Tuhtan (Prvak Hrvatske 2023. i 2024.) kod početnog bacanja.
Disc golfer kod backhand bacanja

Disc golf se organizirano igra u 50-ak država diljem svijeta, a najpopularniji je u SAD-u, Kanadi i Sjevernoj Europi.[2] U vrijeme pandemije COVID-19 disc golf je doživio veliki porast broja aktivnih igrača. Svjetsko udruženje amaterskih i profesionalnih igrača PDGA (Professional Disc Golf Association) u prosincu 2017. godine dostigla je sto tisuća članova u 41 godine djelovanja. Nakon toga, u periodu od samo 2 godine, u prosincu 2021. godine PDGA-u se pridružilo još stotinu tisuća novih članova. Na datum 13. srpnja 2024. posljednji članski broj koji je izdan bio je 291 388.[3][4]

Sport se obično igra na terenu s 9 ili 18 staza. Igrači počinju igru na svakoj pojedinoj stazi bacanjem diska s zaletišta (tee) prema meti, poznatoj kao koš.[5] Igra se nastavlja novim bacanjem s mjesta gdje je prethodno bačeni disk došao u stanje mirovanja (završio s letom i eventualnim daljnjim kotrljanjem i sl.), sve dok se ne dosegne koš. Koševi su metalni s visećim lancima iznad košare, dizajniranim za hvatanje dolazećih diskova, koji zatim padaju u košaru. Pogodak u koš se priznaje tek kada je disk u košari, ili eventualno ako ostane visjeti u lancima.[6]

Uobičajeni način igre (stroke play) jest da se zbraja broj bacanja koje igrač koristi na stazi sve dok ne pogodi u koš, a igrači nastoje dovršiti svaku rupu s najmanjim ukupnim brojem bacanja.[7] Par je broj predviđeni broj bacanja koji se očekuje da će iskusnijem igraču biti potreban da odigra određenu stazu. Uobičajeni par staze je 3, ali duge staze mogu biti i par 4, 5 ili vrlo rijetko 6.[8]

Povijest

uredi

Disc golf se, u ranom obliku, prvi puta igrao početkom 1900-ih. Prva neslužbena natjecanja su održana u mjestu Bladworth u Kanadi, 1927. godine kada su Ronald Franklin Gibson i grupa njegovih prijatelja iz osnovne škole Bladworth igrali golf metalnim poklopcima, igru bacanja limenih poklopaca u krugove ucrtane u pješčane dijelove na njihovom školskom imanju.

Moderni disk golf započeo je ranih 1960-ih, ali otvorena je rasprava o tome tko je prvi došao na ideju. Konsenzus je da je više grupa ljudi igralo neovisno tijekom 1960-ih. Studenti na Sveučilištu Rice u Houstonu, Teksas, na primjer, održavali su turnire sa stablima kao metama još 1964., a početkom 1960-ih, igrači u Pendleton King Parku u Augusti, Georgia, bacali bi frizbije u kante za smeće kao mete.[9]

1970-ih

uredi

Ed Headrick, također poznat kao "Steady" Ed Headrick, (28. lipnja 1924. – 12. kolovoza 2002.) bio je američki izumitelj igračaka. Najpoznatiji je kao otac modernog frizbija te sporta i igre disc golfa.[nedostaje izvor]

Godine 1975. Headrick je dao otkaz u tvrtci Wham-O, gdje je pomogao u redizajniranju letećeg diska poznatog kao frizbi. Headrick je napustio tvrtku kako bi sve svoje napore usmjerio na svoj novi interes, koji je skovao i označio kao "Disc Golf". Godinu dana kasnije Ed je sa sinom Kenom pokrenuo prvu tvrtku za disc golf nazvanu Disc Golf Association (DGA). Svrha DGA bila je proizvesti diskove i mete te formalizirati igru disk golfa. Prva meta za disk golf bila je pole hole konstrukcija koja se u osnovi sastojala od stupa kojeg je potrebno pogoditi diskom.[nedostaje izvor]

Godine 1977. Headrick i njegov sin Ken razvili su modernu verziju disc golf koša koja je imala gornji dio s kojeg su visjeli okomiti nizovi lanaca prema središnjem stupu, a ispod njih se nalazila košara. Ovaj dizajn, uz neke dorade, prometnuo se u standard koji je danas uobičajeno korišten u disc golfu.[10]

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi