Džibutijska vojska

Oružane snage Džibutija je službeni naziv za džibutijsku vojsku. Ona se sastoji od sljedećih borbenih komponenti:

• džibutijske kopnene vojske,
• džibutijske ratne mornarice i
• džibutijskih zračnih snaga.

Oružane snage Džibutija
Utemeljena	1977.
Grane	Džibutijska kopnena vojska Džibutijska ratna mornarica Džibutijske zračne snage
Ljudstvo
Vojna dob	18 - 49 godina
Povezani članci
Povijest	Džibutijski građanski rat Džibutijsko-eritrejski pogranični sukob
Pripadnici džibutijskih oružanih snaga u svečanom mimohodu.

Oružane snage Džibutija štite suverenitet i neovisnost Republike Džibuti te brane njegovu teritorijalnu cjelovitost što mu je glavna zadaća.

Povijest

Na području današnjeg Džibutija postajalo je više sultanata od kojih je svaki imao vlastitu vojnu postrojbu. Razlog tome bile su brojne bitke koje su vodili sultanati Ifat i Adal te salomonska dinastija i dr.

Tijekom dugog Etiopsko-adalskog rata (1529. – 1559.) imam i general Ahmad Granj napao Etiopiju i porazio nekoliko etiopskih careva čime je nanio mnogo štete Etiopskom Carstvu. Svojim ratnim pohodima na Abesiniju je 3/4 tamošnjih kršćana došlo pod vlast adalskog sultanata. Kasnije su Abesinci uspjeli preko Portugala osigurati vojnu pomoć i održati svoje područje autonomnim.

Novija povijest

Oružane snage Džibutija osnovane su 1977. godine nakon što je zemlja stekla nezavisnost od kolonijalnog gospodara Francuske. Prvi veći sukob u kojem je vojska sudjelovala bio je Džibutijski građanski rat između džibutijske Vlade i Fronte za obnovu jedinstva i demokracije (FRUD). Rat je započeo u studenom 1991. kada se FRUD u kojem su Afari većina, pobunila zbog nedovoljne zastupljenosti u vladajućim strukturama. S druge strane u Vladu je vodila etnička skupina Issa koja je somalskog podrijetla ali primarno živi u Džibutiju.

FRUD je tada pod opsadu stavio gradove Tadjoura i Obock, te zaposjednula sve vojne baze na sjeveru zemlje. Borbe su se uglavnom vodile na sjeveru osim jednog incidenta u glavnom gradu. Vladine snage uspjele su osloboditi veći dio zauzetih područja tijekom 1993. a u prosincu 1994. je potpisan mirovni sporazum s umjerenim frakcijama FRUD-a. Dio radikalnijih frakcija nastavio je manje sukobe sve do mira potpisanoga 2001. Prema džibutijskim izvorima ukupno je u sukobima poginulo stotinu osoba a Fronta za obnovu jedinstva i demokraciju je postala nacionalna politička stranka.

Džibuti je u travnju 1996. godine skoro zaratio sa susjednom Eritrejom koju je službeno optužio za granatiranje poluotoka Ras Doumeira. U lipnju 2008. dolazi do trodnevnog Džibutijsko-eritrejskog pograničnog sukoba jer je Džibuti odbio predati eritrejske dezertere na što je Eritreja odgovorila paljbom po džibutijskoj vojsci. U sukobima koji su uslijedili poginulo je 44 džibutijska i oko stotinu eritrejskih vojnika.

Strane oružane snage u Džibutiju

Francuska

Peta prekomorska pukovnija je francuska marinska pukovnija stacionirana u Džibutiju od 1. studenog 1969.

SAD

Combined Joint Task Force - Horn of Africa je misija američke vojske koja u Džibutiju ima oko 2.000 vojnika koji se nalaze u vojnoj bazi Camp Lemonnier u tamošnjem međunarodnom aerodromu.

Japan

Trenutno je oko 170 vojnika japanske kopnene vojske i ratne mornarice stacionirano u Džibutiju u svojom vojnoj bazi i pomorskoj luci koja je otvorena u srpnju 2011. godine. Zadaća pripadnika oružanih snaga Japana je sudjelovanje u protupiratskim misijama na području Džibutija. Japan namjerava u sljedećih deset godina u Džibutiju stvoriti glavnu točku japanskih oružanih snaga u istočnoj Africi.