Lubenica
Lubenica (citrulus, lat. Citrullus lanatus) jednogodišnja je biljka iz porodice tikvovki (Cucurbitaceae), podrijetlom iz tropske Afrike. Većinu sastava njezina ploda čini voda, a crvenu mu boju daje antioksidans likopen, biljni pigment iz skupine karotenoida, koji je djelotvoran je u smanjenju pojave raka, kardiovaskularnih poremećaja, dijabetesa i makularnih bolesti.[1]
| Lubenica | |
|---|---|
 Citrullus lanatus | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Cucurbitales |
| Porodica: | Cucurbitaceae |
| Rod: | Citrullus |
| Vrsta: | C. lanatus |
| Dvojno ime | |
| Citrullus lanatus Carl Peter Thunberg, Ninzo Matsumura i Takenoshin Nakai | |
| Baze podataka | |
Kultivari se uzgajaju u toplim krajevima zbog slatkog sočnog jestivog ploda koji ljudi najčešće koriste rashlađen kao poslasticu. Lubenica je zdravo voće, a posebno je dobra za bubrege.[2] Ljekovite su i sjemenke, čaj od njih je po tradicionalnoj kineskoj medicini izvrsno sredstvo za blaže i kronične infekcije mokraćnog mjehura.[3]
Vriježe joj se granaju po tlu i nose narezane listove i cvjetove koji su pojednačno ili muški ili ženski. Biljka je jednodomna. Plod naraste do mase od svega jednog ili dva kilograma pa sve do petnaest ili dvadeset.[4][5] Jestivi dio ploda najčešće je crvenkaste boje, iako postoje i kultivari boja od ružičastocrvene do žute; kora je ili jednobojna tamnozelena ili ima uzdužne tamne i svijetle šare.[5]
U svijetu je 2019. godine proizvedeno 100 milijuna tona lubenica vrijednosti oko 41,5 milijardā USD. Kina je proizvela 60 milijuna tona, a slijedile su Turska s 3,9 milijuna, Indija s 2,5, Brazil s 2,3 i Alžir s 2,2 milijuna tona. U Europi su najveći proizvođači Španjolska (1,2 milijuna tona) i Italija (0,6). Hrvatska je proizvela 20 tisuća tona, Bosna i Hercegovina 22, Sjeverna Makedonija 126, Srbija 163, a Mađarska 175 tisuća tona.[6]
Voće ili povrće
urediPlod lubenice sjemenkasta je struktura koja se razvija iz oplođena cvijeta, prema čemu se ne razlikuje od ostalog voća.[7][8][4] U kulinarstvu se uglavnom upotrebljava kao voće.
Kao jednogodišnju biljku i zbog načina uzgoja, sličnoga uzgoju ostalih vrsta iz porodice (bundeva, krastavaca i dr.) neki je svrstavaju u povrće.[9][5]
Izvori
uredi- ↑ Watermelon lycopene and allied health claims, pristupljeno 10. rujna 2024.
- ↑ Sočni plodovi ovog ljeta - lubenica i dinja. Zdrava-krava.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. lipnja 2016. Pristupljeno 12. lipnja 2018.
- ↑ Lukas,R. Tajne kineskih travara,kineski recepti naše trave,Beograd 1987.
- ↑ a b Watermelon. www.britannica.com (engleski). 22. kolovoza 2024. Pristupljeno 10. rujna 2024.
- ↑ a b c lubenica. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 10. rujna 2024.
- ↑ FAOSTAT: Crops and livestock products. www.fao.org. Pristupljeno 10. rujna 2024.
- ↑ Facts & FAQs: Fruit or Vegetable?. Watermelon Board (engleski). Pristupljeno 10. rujna 2024.
- ↑ Lubenica. Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 10. rujna 2024.
- ↑ Poslovni dnevnik Pristupljeno 22. kolovoza 2022.