Brodar je fizička ili pravna osoba koja je kao posjednik broda nosilac plovidbenog pothvata (prijevoznik ili poduzetnik nekog drugog pomorskog pothvata) tj. osoba koja vrši plovidbu brodom (pomorski plovidbeni pothvat) u vlastito ime i za vlastiti račun sa svojim ili tuđim brodom.[1] Brodar i brodovlasnik mogu biti iste osobe ali ne i nužno.[2]

Brodar je posjednik broda i kao takav upravlja brodom, imenuje i razrješava dužnosti zapovjednika broda koji je njegov zakonski zastupnik. Za ugovorno i izvanugovorne obveze koje nastaju u vezi s plovidbom i iskorištavanjem broda u njegovu posjedu brodar je jedinstveni nositelj odgovornosti. Nosi odgovornost za izvršenje konkretno ugovorenog plovidbenog posla (ugovori o prijevozu stvari i putnika). Stvarnopravni odnos brodara (prijevoznika) prema brodu nema nikakvo značenje u odnosima iz ugovora o iskorištavanju brodova. Jedini nositelj prava i obveza je brodar, ne i brodovlasnik, osim ako brodar i brodovlasnik nisu isti subjekt.[1]

Kod ugovora o prijevozu morem pod pojam brodara treba dakle uvijek smatrati stranku koja se obvezala da će u vlastito ime i za vlastiti račun, bilo svojim ili tuđim brodom prevest morem ugovorene stvari s jednog mjesta na drugo za određenu vozarinu. Međutim katkad se događa da i sam naručitelj broda sklopi takav ugovor s nekim trećim. U takvom slučaju radi se i specifičnom poslu, pa pomorsko-pravni propisi takav slučaj posebno reguliraju. Brodar, u takvom poslu odgovara trećoj osobi u granicama prisilnih pravnih propisa i uvjeta uobičajenih u poslovanju, a naručilac je odgovoran brodaru za eventualno povećanje obveza. No ako je trećoj osobi bio poznat ugovor koji je naručilac sklopio s brodarom onda brodar odgovara trećoj osobi samo u granicama tog ugovora i pravnih propisa čija se primjena ne može isključiti sporazumom stranaka.

U prošlosti je nositelj plovidbene aktivnosti bio samo brodovlasnik. Danas je sve manje važno tko je vlasnik broda, a sve je bitnije tko je nositelj plovidbene poduzetničke djelatnosti i nositelj odgovornosti, a to je brodar. Zakon definira ove elemente svojstva brodara: a) brodar je fizička ili pravna osoba, b) brodar je posjednik broda, c) brodar je nositelj plovidbenog pothvata. Brodar ima pravo na posjed broda. Pravni temelj posjeda najčešće je ugovor o zakupu broda kao i ugovor o leasingu broda ako je brod kupljen na leasing, a može i kad založni vjerovnik kod pomorske hipoteke radi namirenja svoje tražbine uzme brod u posjed i iskorištava ga.[1]

Konvencijom iz 1976. i Pomorskim zakonikom, brodar, naručitelj iz brodarskog ugovora, poslovođa i upravitelj broda obuhvaćeni su pojmom brodovlasnika. PZ sve te osobe za potrebe primjene tog dijela PZ-a obuhvaća pojmom „brodar“. U pojam brodovlasnika ne ulaze samostalne osobe za koje brodovlasnik ne odgovara (npr. crew agent). Pravo na ograničenje odgovornosti za pomorske tražbine prema Konvenciji iz 1976. i PZ-u izvorno pripada vlasniku broda, ali Konvencija širi krug osoba koje imaju pravo ograničiti svoju odgovornost (spašavatelj i osiguratelj odgovornosti).[1]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. a b c d Pavić: Pomorsko imovinsko pravo. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2015. Pristupljeno 24. veljače 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Fakultet strojarstva i brodogradnje, ZagrebArhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2021. (Wayback Machine) Danijel Pušić: Poznavanje broda i plovidbe. Osobne stranice Kalmana Žihe. (pristupljeno 11. ožujka 2020.)
  3. Ivo Grabovac: Prilog suvremenom tumačenju pojma “bezobzirno znajući da će šteta vjerojatno nastati u povodu slučaja u sudskoj praksi