Brisanje identiteta (Kosovo)
Brisanje identiteta[1] ili čišćenje identiteta[2] naziv je za strategiju sustavnog uništavanja osobnih podataka koju je primjenjivala srbijanska vlast na Kosovu tokom kosovskog rata.
Korištenje ove strategije pokazuje da su srpske vlasti sustavnim uništavanjem dokumenata i drugih dokaza o državljanstvu nastojale spriječiti povratak prognanih kosovskih Albanaca na Kosovo.[2]
Ova kriminalna strategija je dobro dokumentirana raznim neovisnim izvješćima (Human Rights Watch, OEBS, itd.) i potvrđena sudskim presudama.
Oduzimanje dokumenata
uredi
»U većini izbjegličkih izjava se pominje da je policija, VJ ili srpska pogranična policija, od kosovskih Albanaca rutinski oduzimala dokumente, zajedno sa novcem i dragocjenostima. To se radilo kako na makedonskoj, tako i na albanskoj granici. Ova praksa je bila dovoljno rasprostranjena da se može govoriti o nedvosmislenoj planskoj akciji. Neki od izbjeglica bili su ostavili svoje dokumente kod kuće, jer su bili natjerani da kuće napuste bez odlaganja; drugima su ih uništili ili zaplijenili pripadnici paravojnih jedinica ili policije za vrijeme puta. Registarske tablice s automobila i traktora su također bile skidane i oduzimane.[3]«
Tokom kosovskog rata 1999., srpske i jugoslavenske snage su namjerno provodile kampanju "brisanja identiteta" u kojoj su kosovskim građanima albanske nacionalnosti oduzimane i uništavane osobne isprave i drugi dokazi o državljanstvu.[2] Izbjeglicama protjeranim u pravcu Albanije oduzimani su svi dokumenti (osobne iskaznice, putovnice, itd.) a prilikom prelaska granice bili su primoravani uklanjati registarske tablice s automobila i traktora.[2] Vojska Jugoslavije i MUP Srbije, koji su vršili oduzimanje dokumenta na izlasku iz zemlje, kosovskim izbjeglicama su govorili da više nikada neće smjeti vratiti se.[3][4]
Stotine izbjeglica koje su dolazile u Albaniju posvjedočile su da su, prije nego što im je dozvoljeno prijeći granicu, prisiljavane predati osobne iskaznice, putovnice, vozačke dozvole i druge dokumente, koji su često bili uništeni pred njima.[2] Prema anketi koju su sproveli Liječnici za ljudska prava, skoro 60 posto ispitanika je izjavilo da su im srpske snage oduzele ili uništile osobne isprave.[5] Human Right Watch zaključuje da je očito da službenici na granici nisu provodili praksu “čišćenja identiteta” po vlastitom nahođenju.[2]
Nasuprot tome, mnogim prognanicima u Makedoniju bilo je dozvoljeno zadržati osobne isprave, čak i nakon što su ih pregledali pripadnici srpske policije. Human Rights Watch smatra da ova razlika u praksi činjena jer se prognanici u Albaniju lakše mogu okarakterizirati kao Albanci iz Albanije, što bi spriječilo njihov povratak, dok Makedonija nije bila spremna na to da se veliki broj Albanaca s Kosova naseli tu za stalno.[2]
Skidanje registracija
uredi »Human Rights Watch je također zabilježio uobičajenu praksu “čišćenja identiteta”: izbeglicama protjeranim u pravcu Albanije oduzimani su osobne isprave a prilikom prelaska granice one su bile primoravane uklanjatii registarske tablice s automobila i traktora. Mnogim Albancima su uništavani dokumenti prije prelaska granice, što ukazuje na to da su vlasti nastojale sprečiti njihov povratak.[2]«Srpska policija je masovno skidala registarske tablice albanskim izbjeglicama, s kola i traktora kojima je bilo dozvoljeno prijeći granicu.[3] Oni koji su granicu prelazili vozilima dobivali su odvijače i naređeno im je da s vozila skinu registarske tablice.[2]
Nakon rata, na graničnim prelazima s Albanijom i na drugim mjestima na Kosovu otkrivene su hrpe registarskih tablica i spaljenih dokumenata.[2]
Uništavanje arhiva
urediIzviješća prenose da su srpske vlasti na Kosovu uništavale glasačke popise, centralne i općinske arhive i matične knjige, i ostale popise kosovskih stanovnika[4] (strategija poznata kao čišćenje arhiva[6]). Na taj način mnogi su kosovski Albanci ostali bez ikakvih dokaza o svom identitetu.[2]
Uništavanje podataka koje je provodila Republika Srbija znatno je otežalo posao novoj administraciji UNMIK i OEBS-a prilikom registracije birača za kosovske poslijeratne izbore 2002 godine.[7]
Suđenja
urediOva kriminalna praksa se našla, zajedno s drugim zločinima, našla u optužnici za ratne zločine srbijanskom rukovodstvu:
»Širom Kosova, snage SRJ i Srbije sistematski su oduzimale i uništavale dokumenta za ličnu identifikaciju i saobraćajne dozvole za vozila koja pripadaju albanskim civilima na Kosovu. Kako su kosovski Albanci isterivani iz svojih domova i upućivani ka granicama Kosova, na odabranim punktovima na putu ka graničnim prelazima i na graničnim prelazima prema Albaniji i Makedoniji od njih je traženo da predaju lična dokumenta. Ove radnje su preduzimane kako bi se izbrisao svaki trag prisustva deportovanih kosovskih Albanaca na Kosovu i kako bi im se uskratilo pravo na povratak njihovim domovima.[8]«Praksa prisilnog i nelegalnog oduzimanja dokumenata kasnije je potvrđena i pravosnažnim sudskim presudama.[9]
Izvori
uredi- ↑ Brisanje istorije - etničko čišćenje na Kosovu. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2010. Pristupljeno 4. kolovoza 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b c d e f g h i j k Po naređenju: ratni zločini na Kosovu (Izveštaj Human Right Watch-a)
- ↑ a b c Kosovo: kako viđeno, tako rečeno Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. studenoga 2010. (Wayback Machine) (Izveštaj OEBS-a)
- ↑ a b Erasing History: Ethnic Cleansing in Kosovo
- ↑ Ethnic Cleansing in Kosovo: An Accounting. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2011. Pristupljeno 4. kolovoza 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Libricide: the regime-sponsored destruction of books and libraries in the XX century, by Rebecca Knuth
- ↑ Joint committee print, Volume 1, by United States. Dept. of State, United States. Congress. House. Committee on Foreign Affairs, United States. Congress.
- ↑ Optuznica za ratne zlocine
- ↑ Presuda Haškog suda. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2010. Pristupljeno 4. kolovoza 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)