Iskrcavanja u Normandiji

desantne operacije savezničke Invazije na Normandiju u sklopu Operacije »Overlord« iz 1944. godine
(Preusmjereno s Bitka za Normandiju)
»Dan D« preusmjerava ovamo. Za Operacija Neptun, pogledajte Dan D (razdvojba).

Iskrcavanja u Normandiji – kodnog naziva Operacija Neptun,[12][13] poznata i pod nazivom Dan D[14][13] – bile su desantne operacije koje su se 6. lipnja 1944. godine provodile u sklopu savezničke Invazije na Normandiju kao dijelu Operacije Overlord tijekom Drugoga svjetskog rata te najveća pomorska invazija u povijesti. Operacijom je započelo oslobađanje Francuske i ostatka zapadne Europe te su postavljeni temelji savezničke pobjede na Zapadnome bojištu.

Iskrcavanja u Normandiji
Dio Operacije Overlord i Zapadnog bojišta Drugoga svjetskog rata

Taksi do pakla – i natrag – u ralje smrti, ikonična slika vojnikâ 16. pješačke pukovnije 1. pješačke divizije SAD-a, kako gacaju prema obali iz svojih desantnih čamaca na plaži Omaha ujutro 6. lipnja 1944. godine.
Vrijeme 6. lipnja 1944.
Lokacija Normandija, Francuska
Ishod saveznička pobjeda[1]
Teritorijalne promjene uspostavljeno pet savezničkih mostobrana u Normandiji
Sukobljeni
Saveznici
SAD
Ujedinjeno Kraljevstvo
Kanada
Francuska[2]
Australija[3]
Čehoslovačka[4]
Poljska[2]
Nizozemska[5]
Norveška[2]
Novi Zeland[6]
Grčka[7]
Južnoafrička Unija[8]
Južna Rodezija[9]
Treći Reich
Vođe
Dwight D. Eisenhower
Omar Bradley
Bernard Montgomery
Arthur Tedder
Bertram Ramsay
Trafford Leigh-Mallory
Miles Dempsey
Harry Crerar
Gerd von Rundstedt
Erwin Rommel
Hugo Sperrle
Theodor Krancke
Leo Geyr von Schweppenburg
Friedrich Dollmann
Hans von Salmuth
Vojne snage
156 000 vojnika[a] 50 350+ vojnika[11]

Planiranje operacije započelo je 1943. godine. U mjesecima koji su prethodili invaziji, Saveznici su izveli značajnu vojnu prijevaru, kodnoga naziva Operacija Tjelohranitelj, kako bi Nijemce doveli u zabludu u pogledu datuma i mjesta glavnoga savezničkog iskrcavanja. Vrijeme na dan odabran za Dan D nije bilo idealno i operacija je morala biti odgođena 24 sata; daljnja odgoda značila bi odgodu od najmanje dva tjedna, budući da su planeri imali zahtjeve za mjesečeve mijene, plimu i doba dana, što je značilo da se samo nekoliko dana svakoga mjeseca smatralo prikladnim. Adolf Hitler postavio je feldmaršala Erwina Rommela za zapovjednika njemačkih snaga i razvoja utvrda duž Atlantskoga zida u očekivanju invazije. Američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt postavio je general-bojnika Dwighta D. Eisenhowera za zapovjednika savezničkih snaga.

Invazija je započela ubrzo nakon ponoći u jutro 6. lipnja opsežnim zračnim i pomorskim bombardiranjem, kao i zračnim napadom – iskrcavanjem 24 000 američkih, britanskih i kanadskih zračnih trupa. Ranojutarnji zračni napad ubrzo je popraćen savezničkim amfibijskim iskrcavanjem na obalu Francuske oko 06:30 sati. Ciljani dio obale Normandije od 80 km podijeljen je u pet sektora: Utah, Omaha, Gold, Juno i Sword. Snažni vjetrovi otpuhali su desantne čamce istočno od njihovih predviđenih položaja, posebno u Utahu i Omahi.

Vojnici su se iskrcali pod jakom vatrom iz topovskih položaja koji su nadzirali plaže, a obala je bila minirana i prekrivena preprekama poput drvenih kolaca, čeških ježeva i bodljikave žice, što je posao timova za čišćenje plaža činilo teškim i opasnim. Najveći broj žrtava bio je na Omahi, s njezinim visokim liticama. Na Goldu, Junou i Swordu nekoliko utvrđenih gradova očišćeno je u borbama od kuće do kuće, a dva velika topovska položaja na Goldu onesposobljena su pomoću specijaliziranih tenkova.

Saveznici su prvoga dana uspjeli uspostaviti mostobrane na svakom od pet mjesta iskrcavanja, ali Carentan, Saint-Lô i Bayeux ostali su u njemačkim rukama. Caen, glavni cilj, nije zauzet sve do 21. srpnja. Samo su dva mostobrana (Juno i Gold) bila povezana prvoga dana, a svih pet nije bilo spojeno do 12. lipnja. Njemački gubitci na Dan D procijenjeni su na 4000 do 9000 ljudi. Saveznički gubitci iznosili su najmanje 10 000, s 4414 potvrđenih mrtvih.

Bilješke

uredi
  1. Službena britanska povijest daje procijenjenu brojku od 156 115 ljudi iskrcanih na Dan D. To se sastojalo od 57 500 Amerikanaca i 75 215 Britanaca i Kanađana s mora te 15 500 Amerikanaca i 7900 Britanaca iz zraka.[10]

Izvori

uredi
  1. Ford i Zaloga 2009., str. 342.
  2. a b c Beevor 2009., str. 82.
  3. Beevor 2009., str. 76.
  4. Beevor 2009., str. 492.
  5. Beevor 2009., str. 99.
  6. Ford i Zaloga 2009., str. 25.
  7. Garner 2019.
  8. Willers 2024.
  9. MacDonald 1976., str. 517–521.
  10. Ellis, Allen i Warhurst 2004., str. 521–533.
  11. Ford i Zaloga 2009., str. 60, 63, 118–120.
  12. Operation Neptune: The U.S. Navy on D-Day, 6 June 1944 [Operacija Neptun: Američka mornarica na Dan D, 6. lipnja 1944.]. Naval History and Heritage Command (history.navy.mil) (engleski). 25. lipnja 2024. Pristupljeno 18. rujna 2024.
  13. a b Marina, Alenka; i dr. 6. lipnja 2024. Svjetski čelnici na 80. obljetnici Dana D u Normandiji. vijesti.hrt.hr. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 19. rujna 2024.
  14. Vlainić, Vibor. 6. lipnja 2016. Bitka koja je zapečatila sudbinu Hitlerovog Trećeg Reicha. dnevnik.hr. Pristupljeno 18. rujna 2024.

Literatura

uredi

Mrežne stranice

uredi

Knjige

uredi

Vanjske poveznice

uredi

Sestrinski projekti

uredi

  Vodič: D-Day beaches na Wikivoyageu

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mjesta iskrcavanja u Bitki za Normandiju
Nedovršeni članak Iskrcavanja u Normandiji koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.