Bazilije I. Makedonac

Bazilije I. Makedonac (?, oko 812. – ?, 29. kolovoza 886.), bizantski car od 867. do 886. godine i osnivač tzv. makedonske dinastije. Jedan je od najznačajnih bizantskih careva ranog srednjeg vijeka i značajan pravni kodifikor. Ratovao je i pobjeđivao najteže protivnike svoga doba. Pobjeđivao je Franke na zapadu i Arape na istoku. Svome carstvu vratio je stari sjaj i nekadašnju slavu. Za njegove vladavine Carstvo je ostvarilo veliki utjecaj na južnoslavenske narode na Balkanu koji su u to vrijeme pokršteni, a osnovana je i bizantska tema Dalmacija, koja je ojačala bizantsku vojnu nazočnost u tim područjima.[1]

Dodaj infookvir "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)
Bazilije, sin Konstantin i druga žena i carica Eudoxia Ingerina

Životopis

uredi

Bazilije je rođen u seljačkoj obitelji armenskog podrijetla, vjerojatno na području Trakije ili Makedonije. Obitelj su oteli bugarski vojnici kana Kruma (803. – 814.), a zatočeništva se izbavio oko 836. godine, nakon čega je neko vrijeme živio u Makedoniji, a potom se preselio u Carigrad. Po dolasku u glavni grad, stekao je naklonost bogatog dvorjanina Teofilizesa, s kojim je pošao na Peloponez, gdje je upoznao bogatu matronu Danelis, koja mu je dala veliko bogatstvo i zadužila ga za odgoj svoga sina. Uskoro je stekao naklonost bizantskog cara Mihajla III. (842. – 867.) koji ga je postavio za svoga pouzdanika i tjelohranitelja.[2]

S vremenom, Bazilije je imenovan velikim kancelarom, a nakon što je razotkrio urotu koju je protiv cara navodno planirao carev ujak Cezar Barda i ubio urotnike, car ga je iz zahvalnosti posinio i 26. svibnja 867. godine imenovao bazilijem i augustom, odnosno svojim suvladarom. Kada je car odlučio imenovati još jednog suvladara, Bazilije je organizirao urotu i ubio ih obojicu, te sam zavladao čitavim Carstvom.[2] Bizant je tada slovio za najznačajniju silu na svijetu. Sa svoja dva vojna pohoda protiv Franaka vratio je zemlje koje je Bizant izgubio u ne tako davnim franačkim osvajanjima. Arape je suzbio na istoku i odbacio od Carigrada te time povratio oko 700 kilometara teritorija, jer ih je u nekoliko brzih ratnih udara toliko potukao da su mu morali ustupiti dobar dio današnje Turske, Siriju, Palestinu, Libanon i dio Jordana.

Vratio je slavu i moć Carstvu, reformirao zakonodavstvo (priručnici Prohiron i Epanagoge),[3] obnovio bizantsku dominaciju u južnoj Italiji te zajedno s papom Hadrijanom II. (867. – 872.), sazvao je Četvrti carigradski sabor 870. godine.

Bazilije ili na istoku poznatiji kao Bazilid umnogome je zaslužan za ponovni uspon Bizanta svojom ratnom vještinom i sveukupnim mudrim držanjem omogućio je procvat carstva sa svim segmentima koje obilježavaju moćna carstva. Bizant doživljava procvat vojne moći, brodogradnje, pomorstva, trgovine. Izgradio je carstvo, uveo diplomaciju, promicao kulturu koja u tim stoljećima razaranja i nije puno značila. Nakon smrti Bazilija carstvo se počelo ponovno osipati ali ipak ne tako brzo da bi ga ekspanzija Arapa, pobunjenih Turaka, Bugara, Makedonaca sustigla. Uspostavio je jaku vojsku i sustav moćnog carstva pa je trebalo punih 80 - 100 godina, da sami Bizantinci sruše moćno carstvo u svojim spletkama, borbama za vlast i carsku krunu.

U vrijeme njegove vladavine gradovi teme Dalmacije bili su pod čestim saracenskim opsadama, te je slao flotu u pomoć dalmatinskim gradovima.[4]

Bilješke

uredi

Vanjske poveznice

uredi


Nedovršeni članak Bazilije I. Makedonac koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.