Aurangzeb (punim imenom Abū al-Muẓaffar Muḥammad Muḥyī ad-Dīn)[1] (Dahod, Indija, 4. studenoga 1618.Ahmednagar, Indija, 3. ožujka 1707.) je kao sin Šaha Džahana bio veliki mogul Indije od 31. srpnja 1658. do svoje smrti 1707. godine.[2] Smatra se posljednjim od velikih mogulskih vladara i kontroverznom osobom indijske povijesti.[3]

Aurangzeb
šesti mogulski car
Vladavina 31. srpnja 1658. - 1707.
Prethodnik Šah Džahan
Nasljednik Muhammad Azam Šah
Otac Šah Džahan
Majka Mumtaz Mahal
Rođenje 4. studenoga 1618.
Smrt 3. ožujka 1707.

Na vlast je došao tako što je ostarijelog oca zatočio u tvrđavi Agra, a trojicu braću pogubio u kratkom ratu za nasljeđe. Njegov otac Šah Džahan dao je sagraditi puno raskošnih građevina, poput mauzoleja Taj Mahala, kao spomen za svoju rano preminulu voljenu ženu Perzijanku Mumtaz Mahal s kojom je imao 14-ero djece, među kojima i Aurangzeba, kao trećega sina i šesto dijete.

Za razliku od svojih prethodnika, Aurangzeb je vodio skroman i pobožan život. Osnove njegove vladavine bile su oslanjanje na islam i šerijatsko pravo. Napustio je politiku religiozne tolerancije, uništio je brojne hinduističke hramove i preveo brojne hinduiste na islam. Borio se i protiv islamske sekte sufizma, koju je smatrao za herezu.

Bio je šesti mogulski car, koji je vladao gotovo cijelim indijskim potkontinentom u razdoblju od 49 godina. Smatra se posljednjim učinkovitim vladarom Mogulskog Carstva.

Koristio je vojne poduhvate da bi, uz veliku cijenu, uvećao i osnažio Mogulsko Carstvo. Njegova politika izazvala je brojne pobune koje je gušio za života, ali koje će poslije njegove smrti dovesti do radikalnih promjena. Bio je značajan ekspanzionist; tijekom njegove vladavine, Mogulsko Carstvo doseglo je svoj najveći razmjer. Tijekom njegova života, pobjede na jugu proširile su Mogulsko Carstvo na 4 milijuna četvornih kilometara i vladao je stanovništvom koje se procjenjuje na preko 158 milijuna podanika.[4] Pod njegovom vladavinom Indija je nadmašila Kinu dinastije Qing i postala najveća svjetska ekonomija toga vremena i najveća proizvodna snaga, vrijedna gotovo četvrtine globalnog BDP-a i više od cijele zapadne Europe, a njezin najveći i najbogatiji pododjel Bengal Subah (danas Zapadni Bengal i Bangladeš), nagovijestio je vrijeme industrijalizacije.[5]

Izvori

uredi
  1. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4644 Preuzeto 14. studenoga 2021.
  2. Richards, John F. (1996). The Mughal Empire. The New Cambridge History of India. 5 (Reprint). Cambridge University Press. str. 130. ISBN 9780521566032.
  3. Weber, Jacques (2004) [1994 (Librarie Arthême Fayard, as L'Histoire de L'Inde Modern)]. „Mogul Splendour: The successors of Akbar (1605–1707)”. u: Markovits, Claude. A History of Modern India, 1480–1950. London: Anthem Press. p. 103.
  4. József Böröcz (2009). The European Union and Global Social Change. Routledge. p. 21. ISBN 9781135255800.
  5. Maddison, Angus (2003): Development Centre Studies The World Economy Historical Statistics: Historical Statistics, OECD Publishing, ISBN 9264104143, pages 259–261