Atonični napad

Atonični, astatični ili akinetični napad ili iznenadni pad (eng. Drop attacks) nagli je gubitak tonusa mišića koji dovodi do naglog padanja glave ili tijela na podlogu. Naziv "atonična napad", naknadno je uveden u medicinsku terminologiju, kako bi se pod ovim pojmom označio širok spektar iznenadnih padova s ili bez prisutnih poznatih poremećaja koji povećavaju rizik od padova, s ili bez provokativnog specifičnog stimulans, s ili bez gubitka svijesti i s ili bez značajnih osnovnih abnormalnosti.^[1]

Osnovne postavke

Atonični napadi su iznenadni padovi, bez gubitka svijesti izazvani bez jasno određenih podražaja, koji se javljaju naglo i bez upozorenja, a završavaju brzim povratkom na početnu poziciju.
Ovaj naziv naknadno je uveden u medicinsku terminologiju, kako bi se označio širok spektar iznenadnih padova s ili bez prisutnih poznatih poremećaja koji povećavaju rizik od padova, s ili bez provokativnog specifičnog stimulusa, s ili bez gubitka svijesti i s ili bez značajnih osnovnih abnormalnosti.
Promjene koje izazivaju Atonični napad, mogu voditi porijeklo s raznih lokalica, ali najčešće su to strukture u nižim dijelovima moždanog debla ili leđne moždine.
Atonična napadi uglavnom ukazuju na prolazno oštećenje bilateralnih središnjih struktura živčanog sustava koje su odgovorne za održavanjem posturalnog mišićnog tonus i ravnoteže.
Poseban oblik atiničnog napada su tzv. Tumarkinovi padovi vestibularnog podrijetla (ili Tumarkinove krize). One označavaju padove bez jasne povezanosti s autonomnim ili neurološkim simptoma kod bolesnika s teškom bolešću vestibularnog sustava, najčešće kod Menijerove bolesti, u fazi ove bolesti, kada napadi vertiga (vrtoglavice) mogu biti zamijenjeni stalnim poteškoćama vida i ravnoteže, uključujući poteškoće s hodanjem po mraku, i povremene padove zbog gubitka ravnoteže.^[2]

Epidemiologija

U većini slučajeva (64%), uzrok atoničnog napada nikada nije definitivno utvrđen.^[3]
Oko 12% napada je posljedica srčanih poremećaja (varijanta sinkope)
Oko 8% napada je zbog slabe cirkulacije u mozgu,
Oko 8%, napada nastaje zbog srčano-moždanih poremećaja,
Oko 7% napada su kriptogeni padovi, pretežno kod žena starijih od 40 godina.
Oko 5% napada nastaje zbog poremećaja u unutarnjem uhu. (Menierova bolest - Tumarkinova kriza),^[4]
Oko 1%, napada nastaje zbog psiholoških problema. Rijetko, su Atonični napadi izazvani reakcijom na strah, kao i zbog katopleksije.^[5]

U ostale, moguće uzroke, napada spada; uporaba lijekova i neuravnotežen hod zbog promjena na koštano-miićnom sustavu.^[4]

Posljedice

Stopa rizika od moždanog udara ili smrti kod pacijenata s atoničnim napdom je 0,5 posto na godišnjoj razini. Ova stopa značajno se ne razlikuje od one kod opće populacije.^[6]

Kako kod osoba s atoničnim napadom nastaju iznenadni padovi one imaju mnogo više prijeloma kostiju od onih u općoj populaciji.^[7]

Izvori

↑ Sheldon JH. On the natural history of falls in old age. Br Med J 1960;2:1685-9
↑ Bubalo, Jovan. Menierova bolest. drjovanbubalo.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2016-04-23. Pristupljeno 14. 4/2016 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)
↑ Meissner et al. The natural history of drop attacks. Neurology 1986,36, 1029-1034.
↑ ^a ^b Tumarkin, A. The otolithic catastrophe: a new syndrome. BMJ 1936: 1: 175-77
↑ Egeli, R. T., et al. (2012). Isolated cataplexy in the differential diagnosis of drop attacks: a case of successful clinical diagnosis and treatment. Case Rep Neurol Med 2012: 757586.
↑ The natural history of drop attacks. Neurology 1986, 36
↑ Timothy C., Hain,. Drop Attacks. Dizziness-and-balance.com. November 6,2015. Pristupljeno 15. 4/2016 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)

Literatura

Rubenstein, L. Z. (1 September 2006). "Falls in older people: epidemiology, risk factors and strategies for prevention". Age and Ageing 35 (Supplement 2): ii37–ii41.
Bisdorff, A; Von Brevern, M; Lempert, T; Newman-Toker, DE (2009). "Classification of vestibular symptoms: towards an international classification of vestibular disorders". Journal of vestibular research : equilibrium & orientation 19 (1–2): 1–13.
Zamponi, N.; Passamonti, C.; Cesaroni, E.; Trignani, R.; Rychlicki, F. (2011). "Effectiveness of vagal nerve stimulation (VNS) in patients with drop-attacks and different epileptic syndromes". Seizure 20 (6): 468–474.
Ruckenstein, MJ; Shea, JJ Jr (1999). Harris, JP, ed. Meniere's Disease. Kugler Publications : 266.
Радна група за израду водича, руководилац Драгослав Сокић. 2005. Губитак свести Национални водич за лекаре у примарној здравственој заштити (PDF). Српско лекарско друштво. Београд. str. 6–21. ISBN 978-86-85313-32-5. Pristupljeno 13. travnja 2016.

Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!

[1] Sheldon JH. On the natural history of falls in old age. Br Med J 1960;2:1685-9

[2] Bubalo, Jovan. Menierova bolest. drjovanbubalo.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2016-04-23. Pristupljeno 14. 4/2016 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)

[autogenerated11-3] Meissner et al. The natural history of drop attacks. Neurology 1986,36, 1029-1034.

[autogenerated12-4] Tumarkin, A. The otolithic catastrophe: a new syndrome. BMJ 1936: 1: 175-77

[5] Egeli, R. T., et al. (2012). Isolated cataplexy in the differential diagnosis of drop attacks: a case of successful clinical diagnosis and treatment. Case Rep Neurol Med 2012: 757586.

[6] The natural history of drop attacks. Neurology 1986, 36

[7] Timothy C., Hain,. Drop Attacks. Dizziness-and-balance.com. November 6,2015. Pristupljeno 15. 4/2016 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]