Aleksandra Danska
Aleksandra od Danske, punim imenom Alexandra Caroline Marie Charlotte Louise Julia (Kopenhagen, 1. prosinca 1884. – Windsor, 20. studenog 1925.) bila je kraljica Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske i indijska carica kao supruga britanskoga kralja Eduarda VII.
| Aleksandra Danska | |
|---|---|
| |
| Fotoportret Aleksandre Danske iz 1881. | |
| Britanska kraljevna i indijska carica | |
| Vladavina | 22. siječnja 1901. – 6. svibnja 1910. |
| Krunidba | 9. kolovoza 1902. |
| Velška kraljevna | |
| Vladavina | 1863. – 1901. |
| Danska kraljevna | |
| Vladavina | 31. srpnja 1853. – 21. prosinca 1858. |
| Suprug | Eduard VII. |
| Djeca | Albert Viktor, vojvoda Calrenca i Avondala Đuro V. Louise, vojvokinja Fife Viktorija Maud Ivan Aleksandar od Walesa |
| Puno ime | Alexandra Caroline Marie Charlotte Louise Julia |
| Dinastija | Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg |
| Otac | Kristijan IX. |
| Rođenje | 1. prosinca 1884. |
| Smrt | 20. studenoga 1925. |
| Pokop | 28. studenoga 1925. Kapela svetog Jurja, Dvorac Windsor |
| Vjera | anglikanizam, luteranizam |
Dolazi iz vladarske dinastije Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg,[1] koja nije bila poznata sve dok njezin otac, Kristijan IX., nije na danskom prijestolju naslijedio strica Frederika VII. Sa šesnaest godina bila je predodređena za udaju za Eduarda VII., prijestolonasljednika kraljice Viktorije. Vjenčali su se 18 mjeseci kasnije, 1863. godine, iste godine kada je i njezin otac postao danski kralj, a njezin brat, Đuro I., zasjeo na grčko prijestolje. Naslov waleške kraljevne nosila je od svoje udaje 1863. do siječnja 1901., duže od svih drugih kraljevni u engleskoj povijesti.
Bila je vrlo poznata i cijenjena zbog modne osviještenosti i načina odijevanja.[1] Nikad nije imala značajnu političku moć, zbog čega je nekoliko puta neuspješno lobirala kod britanskih ministara za razvitak boljih međudržavnih odnosa s Danskom i Grčkom. Njezina vladarska uloga nije bila politička, nego društveno-korisna; bila je poznata po volontiranju i predanom humanitarnom radu.
Nakon smrti kraljice Viktorije, 9. kolovoza 1902. okrunjena je za kraljevnu Ujedninjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske. Samim time postala je kraljevna svih britanskih dominiona i kolonijalni posjeda, a nosila je i naslov indijske carice. Nije vjerovala svome nećaku Vilimu II., kasnije njemačkom caru, te je za vrijeme Prvog svjetskoga rata stala na stranu svoga sina Đure V., koji je od 1910. obnašao dužnost britanskoga kralja. Većina povjesničara smatra kako je to učinila zbog sumnje u njemačke pretenzije za teritorijalnim širenjem u Danskoj, koje su se kasnije obistinile i u Drugom svjetskom ratu.
Izvori
uredi- Battiscombe, Georgina, Queen Alexandra, London: Constable, 1969., ISBN 0-09-456560-0
- Bentley-Cranch, Dana, Edward VII: Image of an Era 1841-1910, London: Her Majesty's Stationery Office, 1992., ISBN 0-11-290508-0
- Duff, David, Alexandra: Princess and Queen, London: Collins, 1980., ISBN 0-00-216667-4
- Ensor, R. C. K., England 1870–1914, Oxford University Press, 1936.
- Hough, Richard, Edward & Alexandra: Their Private And Public Lives, London: Hodder & Stoddart, 1992., ISBN 0-340-55825-3
- J. B. Priestley, The Edwardians, London: Heinemann, 1970., ISBN 0-434-60332-5
- Eduard VIII., A King's Story: The Memoirs of H.R.H. The Duke of Windsor K.G., London: Cassell and Co., 1951.
- ↑ a b McCarthy, Shawn. 24. siječnja 2017. The Happy Secret: Alexandra of Denmark and Ireland, 1863-1925. Electronic Thesis and Dissertation Repository: 1