Aleksa Đukanović
Aleksa Đukanović (Beograd, SR Jugoslavija, 4. siječnja 1998.) srbijanski je književnik, književni i kazališni kritičar, urednik i publicist, koji je, pored ostaloga, znatan dio svojih pripovijedaka i novela napisao na hrvatskom književnom jeziku. Dvostruki je laureat »Prosvjetine« nagrade, koju je dobio dvaput zaredom: 2021. i 2022. godine.
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
| Aleksa Đukanović | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 1998., Beograd[1] |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediSrednju pravnu školu »Dimitrije Davidović« pohađao je u Zemunu, a osnovne i specijalizirane studije iz oblasti pravnih i ekonomskih znanosti i javnog sustava diplomirao je u Beogradu na državnoj Akademiji poslovnih i umjetničkih studija 2022. godine.[1]
Prozu i kritiku publicira u beogradskom »NIN-u«, »Politici«, »Večernjim novostima«, »Danasu«, »Književnim novinama«, »Savremeniku«, »Književnim vertikalama«, novosadskoj »Zlatnoj gredi«, somborskim »Dometima«, vrbaskom »Tragu«, knjaževačkom »Istoku«, negotinskoj »Buktinji«, kruševačkoj »Bagdali«, mostarskim »Stranama.ba«, banjalučkom »SRP-u«, zagrebačkom »Radio Gornjem Gradu« i istarskom »Booke.hr«, i u brojnim književnim časopisima, dnevnom tisku i po internetskim portalima za književnost, kulturu i društvena pitanja u regiji i Europi.
Autor je petnaest knjiga pripovjedačke proze, romana, pjesama, eseja, dnevničkih zapisa te književne kritike.
Za kraći roman Pali inkvizitor bosanskohercegovačka SPKD »Prosvjeta« dodijelila mu je Književnu nagradu »Zvonimir Šubić« za prozu za 2021. godinu, a sljedeće, 2022. godine po drugi je put postao laureat »Prosvjetine« nagrade »Boško Milovanović«, ovoga puta za publicistiku (za esej »Četrdeset pet Golužinih godina«, o noveli Smrt gospodina Goluže Branimira Šćepanovića, koji je publiciran u Kulturnome dodatku beogradske »Politike«).[2]
Za kreativno književno stvaralaštvo u sadržaju i stilu u području eseja nagrađen je uglednom tradicionalnom godišnjom Međunarodnom književnom nagradom »Naji Naaman« za 2022./2023. godinu, u lipnju 2023. u Libanonu.
Član je Društva književnika Vojvodine. Počasni je i doživotni član Kuće kulture »Naaman« u Libanonu.[3]
Bio je urednik u književnim časopisima Sizif i Književni esnaf.
Objavljuje prozu i poeziju od 2019. godine. Svoja djela piše na mnogim varijetetima iz skupine BHSC jezika.[4][potreban bolji izvor][5]
Djela (izbor)
uredi- Europa in extremis, lirske pjesme i eseji (2021.)
- Jeretičke pjesme, lirika (2021.)
- Knjiga eseja, eseji i ogledi (2021.)
- Pali inkvizitor, fantastična novela (2021.)
- Novele, dvanaest sabranih novela u jednom tomu (2023.)
- Štrausov solilokvij, zbirka dvanaest pripovijedaka u impresionističkome maniru (2024.)
- Poslednji dan dobrog gospodina Cilića, povijesno-društveni roman (2024.)
- Ideološki habitus Ive Andrića, književno-polemička i teorijska studija (2024.)[6]
Nagrade (izbor)
urediĐukanović je laureat niza književnih odličja, priznanja i nagrada u regiji i inozemstvu, među inim dodjeljene su mu i:
- »Prosvjetina« nagrada za prozu »Zvonimir Šubić« (Bosna i Hercegovina, 2021.)[7]
- »Prosvjetina« nagrada za publicistiku »Boško Milovanović« (Bosna i Hercegovina, 2022.)[8]
- Međunarodna književna nagrada »Naji Naaman« (Libanonska Republika, 2023.)[9]
Za kraća pripovjedačka prozna djela pripale su mu književne nagrade beogradskog Nakladnika »Portalibris« 2020, i »Tragom Nastasijevića« (koju dodijeljuje Knjižnica »Braća Nastasijević« iz Gornjeg Milanovca na manifestaciji Dani Nastasijevića) 2022. godine.[10][11]
Književno stvaralaštvo i kritika
urediMotivi njegovih djela najčešće su povjesni događaji sa kritičkim esejiziranim opservacijama i osvrtom na suvremene trenutke. Glavni utjecaji na prozu Alekse Đukanovića obuhvaćaju pisce i filozofe srednje Europe, počevši prvotno od Miroslava Krleže, Georga Trakla, preko Schopenhauera, skupa sa Kafkom, Albertom Camusom, Brechtom i Heinrichom Mannom.[12]
Književna kritika u regiji i u jugoistočnoj Europi ocijenila je vrijednost Đukanovćeve proze.[13] Velimir Visković usporedio ga je s Miroslavom Krležom,[14] a Đukanovićevu prozu osobito hvale i cijene književnik i prevoditelj Žarko Radaković,[15][potreban bolji izvor] utemeljitelj signalizma Miroljub Todorović te sveučilišni profesor, književnik i proučavatelj znanstvene fantastike Zoran Živković,[16][17] kao i književni kritičar beogradskih »Večernjih novosti« Dragan Bogutović, i niz drugih glasovitih pisaca, književnih kritičara i teoretičara u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u regiji.[nedostaje izvor]
Kritičarski rad
urediĐukanović je znatan dio svojih eseja, kritika i dnevnika (u kojima dominiraju autorove monološke esejizirane opservacije na razne teme), pored mnogih srbijanskih i europskih stvaralaca, posvijetio i brojnim hrvatskim autorima o kojima je književno i historijski-znanstveno pisao. Višestruko je pisao o Miroslavu Krleži, uvijek mu se vraćajući kao jednom od najvećih osobnih uzora. Također pisao je i o Janku Poliću Kamovu, Viktoru Novaku, Slavku Kolaru, Ivi Andriću, Ivanu Goranu Kovačiću, Velimiru Viskoviću, Predragu Matvejeviću, Anti Zemljaru, Anti Starčeviću te o Stipi Šuvaru, Franji Tuđmanu i inima.[18][19]
Izvori
uredi- ↑ a b Art-Anima. 19. listopada 2022. Aleksa Đukanović - biografija. Art-Anima (engleski). Pristupljeno 29. lipnja 2024.
- ↑ https://konkursiregiona.net/nagrada-bosko-milovanovic-aleksi-djukanovicu/
- ↑ R, K. Pisci iz Srbije nagrađeni u Libanu. Politika Online. Pristupljeno 1. srpnja 2024.
- ↑ Đukanović, Autor/ica: Aleksa. Aleksa Đukanović. booke.hr. Pristupljeno 18. lipnja 2024.
- ↑ Urednik. 11. srpnja 2023. ALEKSA ĐUKANOVIĆ: DVE PRIČE. radio gornji grad. Pristupljeno 29. lipnja 2024.
- ↑ Aleksa Đukanović Archive. presing.org. Pristupljeno 20. lipnja 2024.
- ↑ Алекси Ђукановићу из Београда прва награда за најбољу причу - Glas Srpske
- ↑ Nagrada „Boško Milovanović“ Aleksi Đukanoviću - Konkursi regiona
- ↑ Sinhro.rs. 2. lipnja 2023. Aleksi Đukanoviću nagrada „Nadži Naman“ za 2023. Sinhro.rs. Pristupljeno 18. lipnja 2024.
- ↑ „Смрт Вука С. Караџића”, Алекса Ђукановић - Порталибрис књижара (portalibris.rs)
- ↑ Rezultati nagradnog konkursa Biblioteke „Braća Nastasijević“ Tragom Nastasijevića 2022. – GMinfo
- ↑ Aleksa Đukanović Archive | Presing. www.presing.org. Pristupljeno 1. srpnja 2024.
- ↑ Sinhro.rs. 2. lipnja 2023. Aleksi Đukanoviću nagrada „Nadži Naman“ za 2023. Sinhro.rs (engleski). Pristupljeno 1. srpnja 2024.
- ↑ Aleksa Đukanović – Štrausov solilokvij. Presing (engleski). Pristupljeno 1. srpnja 2024.
- ↑ http://sr.m.wiki.x.io/%D0%9F%D0%B0%D0%BB%D0%B8_%D0%B8%D0%BD%D0%BA%D0%B2%D0%B8%D0%B7%D0%B8%D1%82%D0%BE%D1%80_(%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%BB%D0%B0)
- ↑ Aleksa Đukanović – Novele. Presing (engleski). Pristupljeno 3. srpnja 2024.
- ↑ Sinhro.rs. 4. srpnja 2023. NOVELE Alekse Đukanovića u izdanju Presinga. Sinhro.rs (engleski). Pristupljeno 3. srpnja 2024.
- ↑ Đukanović, Aleksa. 2023. Lirika-Eseji-Dnevnici. Društvo za afirmaciju kulture - Presing. Beograd. ISBN 978-86-6341-814-1
- ↑ Đukanović, Aleksa. 2023. Lirika-Eseji-Dnevnici. Društvo za afirmaciju kulture - Presing. Beograd. ISBN 978-86-6341-814-1