Đuro Pavić (u mađarskim izvorima: Pávics György[1]) (Salanta, 1940.) je hrvatski pjesnik iz Mađarske. Pisao je pjesme.

Po struci je bio prosvjetni radnik. Za hrvatsku je zajednicu u Mađarskoj značajan jer se u teškim uvjetima borio protiv asimilacijske politike komunističke vlasti u Mađarskoj.

Djela je pisao u razdoblju od 1969. do 1977. Po stilskom razdoblju ga se svrstava u "etapu novih strujanja", a pjesme su mu "na granici tradicionalnog pjevanja i suvremenog lirskog iskaza".[2]

Nakon što je objavio svoju zbirku Dosta/Elég, povukao se iz javnog života.

Djela

uredi
  • Dosta/Elég, Pečuh, 1990.
  • Szupertigris (prevoditelj)[3]

Neke pjesme su mu ušle u antologiju hrvatske poezije u Mađarskoj 1945. – 2000. urednika Stjepana Blažetina Rasuto biserje.

Svojim djelima je ušao u antologiju Pjesništvo Hrvata u Mađarskoj = Poemaro de kroatoj en Hungario, urednika Đure Vidmarovića, Marije Belošević i Mije Karagića.[4]

Izvori

uredi
  1. (mađ.) KISEBBSÉGEK BARANYÁBANArhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine)
  2. *Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, 2008., str. 131
  3. Hravsko kazalište u Pečuhu[neaktivna poveznica]
  4. Hrvatska matica iseljenikaArhivirana inačica izvorne stranice od 28. srpnja 2011. (Wayback Machine) Predstavljanje knjiga HES-a i uručenje Nagrade HMI Silvije Strahimir Kranjčević, 14. i 15. studenoga 2008.
Nedovršeni članak Đuro Pavić koji govori o hrvatskom književniku iz Mađarske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.